ina, kad sam ja pisala jednom nakladniku da mi nedostaje par stranica u knjizi, poslao mi je novu knjigu. I slažem se u vezi Oscara Waoa, meni su odlični dijelovi u suvremenosti, a obiteljska povijest mi je bila višak, možda zato što sam u to vrijeme pročitala nekoliko romana u kojemu priča počinje 3 generacije prije glavnih likova pa me zasitilo.

Sad sam pročitala Kad smo krali konje
Norveški bestseler, koji je jako dobro primljen u Americi, a osvojio je i najizdašniju književnu nagradu pa je u svakom pogledu usrećio svog autora
I mene je ispočetka jako razveselio svojom mirnom atmosferom i opisima prirode oko norveškog planinskog sela u ljetno vrijeme i krajem jeseni i odmjerenim, mirnim pripovijedanjem. U prvoj polovici knjige bila sam oduševljena.
Ali onda je na vidjelo izašlo nešto što bi kod lika i čitatelja trebalo izazvati jake emocije, a nije. Jasno mi je da se radi o skandinavskoj suzdržanosti, ali meni je ipak falilo dorečenosti. Manje zna biti više, ali ovdje mi je malo, premalo, nedovoljno.
A možda će mi tek sjesti.

Onda sam uzela još jednog Gladwella - Točka preokreta.
Baš sam sinoć čitala o pušenju tinejdžera i ne mogu od čuda koliko daje odgovore na pitanja iz teme na forumu. Jako zanimljivo.