Ciganin, ali najljepši

Nije lako pisati novu knjigu nakon Črne mati zemle, a nije lako ni ocjenjivati pročitanu - jedino je bilo lako čitati
Lijepa je i pametna to knjiga. Pisac se studiozno pripremio i sve sam mu povjerovala što sam pročitala. Likovi su životni, puni, pravi ljudi.
Jezik bogat, stil zreo.
Prvu polovicu sam pročitala kao zamađijana, a drugu jednako brzo, ali ne više posve očarano.
Umorila me monološka forma, taj razgovorni ton, kao da slušam nekoga tko previše govori. Malo k'o reality, osobito zbog jednog ne suviše simpatičnog lika. Ali nije on promašen, naprotiv, ima ih takvih - samo, ja u stvarnosti ne bih potrošila ni 5 minuta na tog tipa, a ovdje sam morala.

Priznajem da je sasvim do mene jer ni inače ne volim ništa gdje se puno brblja.
Nadam se da će u sljedećoj knjizi opet biti i opisa i klasičnog pripovijedanja; šta ću, izgleda da sam u nekim stvarima tradicionalna :/
Ali i ovako ide među najbolje knjige pročitane ove godine.