Pročitavši "Knjigu žalbe" Ivice Ivanišavića ostala sam zbunjena, počevši već od naslova - ne vidim nikakve veze sa sadržajem romana. I kraj mi je donekle zbunjujući, neuvjerljiv.
Tu se isprepliću dnevnički zapisi četvero vrlo različitih pisaca i raznih nacionalnosti, izoliranih u jednoj kući i time prisiljenih na interakciju. Ima tu svega, dinamike i obrata, i duhovitih momenata, ali nije humoristična knjiga. Čita se lako i brzo, likovi su dobro profilirani.





:
