Došla sam do Las Vegasa, ali ne i do Borisa![]()
Evo, završila.
Pročitala sam i mnoge raznolike kritike te knjige, od hvalospjeva do totalnog pokopa, od toga da je riječ o vrhunskoj književnosti do toga da je stil infantilan i da je to dječja knjiga za odrasle. No ako se mene pita, sve se, kao i kod vina, svodi na to svidi li ti se knjiga ili ne. Meni se svidjelai pamtit ću je. Sviđa mi se i to što glavnog lika cijelo vrijeme proganja ta spoznaja da je nekad (bez obzira na sve olakotne okolnosti) učinio nešto što nije ispravno, a ne uspijeva naći način da to ispravi, muči ga i grižnja savjesti, a opet se ne uspijeva odvojiti od predmeta obožavanja/mučenja/uspomena. Mogla bih naći i zamjerke da baš idem tražiti, ali uglavnom je moj dojam pozitivan.
Ciganin, ali najljepši
Nije lako pisati novu knjigu nakon Črne mati zemle, a nije lako ni ocjenjivati pročitanu - jedino je bilo lako čitati
Lijepa je i pametna to knjiga. Pisac se studiozno pripremio i sve sam mu povjerovala što sam pročitala. Likovi su životni, puni, pravi ljudi.
Jezik bogat, stil zreo.
Prvu polovicu sam pročitala kao zamađijana, a drugu jednako brzo, ali ne više posve očarano.
Umorila me monološka forma, taj razgovorni ton, kao da slušam nekoga tko previše govori. Malo k'o reality, osobito zbog jednog ne suviše simpatičnog lika. Ali nije on promašen, naprotiv, ima ih takvih - samo, ja u stvarnosti ne bih potrošila ni 5 minuta na tog tipa, a ovdje sam morala.
Priznajem da je sasvim do mene jer ni inače ne volim ništa gdje se puno brblja.
Nadam se da će u sljedećoj knjizi opet biti i opisa i klasičnog pripovijedanja; šta ću, izgleda da sam u nekim stvarima tradicionalna :/
Ali i ovako ide među najbolje knjige pročitane ove godine.
Završila Jom Kipur - Ivana Šojat-Kuči. Što sam bila bliže kraju sve sam više gutala, sve bolje i bolje... Otkrila jedno novo ime. Planiram pročitati ostale njene knjige.
Ivica Ivanišević "Knjiga žalbe". Njegova mi to prva. Oduševljena i nasmijana:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11443/knjiga-zalbe
cure, lijepo molim preporuke za neke jako dobre sf knjige (svemir, izvanzemaljci, mutanti...).
Citala sam silos, djevojku sa svim darovima, prijelaz, wayward pines...
Dobila sam vec neke preporuke, ali mozda tu dobijem i nesto drugo
Hvala.
Ursula Le Guin: Lijeva ruka tame
Phillip K. Dick: Filmske priče
i druge njihove knjige
Margaret Atwood:
1. Orxy and Crake
2. The year of the flood
3. MaddAddam
Sve je SF ali sve je vrlo moguce da u skoroj buducnosti vise nece biti SF nego realnost.
je čitao tko?
http://citajknjigu.com/sudbe-srdzbe-lauren-groff/
nisam uspjela naći u pretražniku, mada ne sumnjam da će Jurani uspjeti![]()
Nisam čitala ali sam čula dosta dobroga o toj knjizi, pa mi je i ta na listi!
Šteta što nisi došla do kraja. Kako ide kraju, sve je vedrija.
Planiram uzeti Unterstadt.
Sad čitam Marcel Pagnol: U slavu mog oca - uživam u opisima Provanse i doživljajima Marcela. Često se smijem. Zanimljivo kako si je zamišljao izlazak bebe: "Susjed je tvrdio da izlaze iz majčinog pupka. Ta mi se misao u prvi mah učinila apsurdnom, ali sam jedne večeri, nakon što sam prilično dugo proučavao svoj pupak, ustanovio da on zaista izgleda kao rupica za dugme i da se u sredini nalazi neka vrsta malog dugmeta, te sam zaključio da bi se to dugme doista moglo otkopčati..."
Malo ću teže doći do knjige Na dvorcu moje majke. Vidim da je malo knjižnica ima.
Uspjela sam posuditi 3 zime.![]()
Alex, nit čula za knjigu, nit našla išta o njoj
Pročitala sam Djevojke Emme Cline, još jedan od noviteta s IL.
I sama je Cline djevojka, 27 godina, darovita, evo, već i superuspješna. Priča o događaju inspirarnom poznatim događajem iz američke prošlosti na način da suptilno pokušava uopćiti to na neku višu razinu, iz feminističke perspektive (taj se dojam meni nametnuo - nisam pročitala da je drugi tako doživljavaju).
Knjiga se lako čita. S malo zgodno zapaženih detalja vješto se slika atmosfere, ali ponekad odlazi predaleko u tim dosjetkama pa postaje suviše umjetno, neprirodan stil. Englezi bi rekli da joj je knjiga overwritten.
Što se same priče tiče, nije mi do kraja uvjerljiva. Čitanju me vukla znatiželja, a ne uživljenost.
Nije mi žao što sam je pročitala, ali je ne bih baš ne preporučila.
Posljednje uređivanje od Jurana : 08.12.2016. at 10:42
Još davno sam napisala da sam posudila knjigu Volvo kamioni (Erlend Loe). Bila sam u pravu kad sam se veselila čitanju. Nisam baš nešto dobra u kritikama i opisima, ali mogu reći da ju svakako preporučujem! I dodajem da mi se sviđa (pošto sam Doppler čitala prije sto godina), što usred radnje ima stranice u kojima objašnjava što je bilo u prošloj knjizi.
I ja taman čitam Volvo kamione <3
Fenomenalne intertekstualne i intratekstualne reference, jako mi se sviđa
teško je nadmašiti Dopplera, tako da u tome nije uspio, ali je vrlo duhovito, posebno kad spominje kritičare iz dnevnih listova (vjerojatno očekuje da će ga pokopati)
Lada Vukić, Specijalna potreba
Zajedno s "Knjigom žalbe" Ivice Ivaniševića, dobitnik ovogodišnji nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman, a kako su ga u medijima jako hvalili, bila sam znatiželjna kakva je knjiga.
Lako se čita (pročitala sam je doslovno u dva dana), a dojam je... hm, dvojak.
Kao prvo, autorici svaka čast na izboru tematike i glavnog lika, i mislim da je majstorski ocrtala lik dječaka zatvorenog u svoj svijet, koji samo želi biti običan kao i drugi. Pa i njegova majka je prilično uvjerljiv lik, kao i prikaz njihovih životnih prilika (podstanarstvo, polu-ilegalan posao, borba sa školskim sustavom, nastavi niz...)
Ali imam isto tako jak dojam da je, u želji da što uvjerljivije prikaže sve probleme s kojima se moraju nositi djeca s pp i njihovi roditelji, previše karikirala sve ostale likove (znatiželjnu susjedu, učiteljicu, vjeroučiteljicu, socijalnu radnicu, majčinu sestru, itd.). Tako da se dijelovi romana, u kojima se pojavljuju ti ostali likovi (koji nisu dječak Emil ili njegova mama) doimaju previše umjetno, a naročito su mi slabi dijalozi. Za razliku od Emilovih unutarnjih monologa koji su najbolji dio romana.
Knjiga je svakako vrijedna čitanja, osobito sam pod dojmom kako je autorica rasplela situaciju (nema patetike ni sladunjavosti, koju bismo mogli očekivati). Cijeli roman ostavlja pomalo gorak okus nakon čitanja, i ako mu je svrha osvješćivanje čitateljstva, onda bi takvih knjiga trebalo biti i više. Ali s one sasvim književne strane, tu mi nešto fali.
Joj, ja borbu borim s Mojom Borbom, tjednima je razvlačim
. Pojavi se tu i tamo koji bljesak pa me to, skupa s preporukama s ove teme, drži da je još uvijek, kao, čitam. Eto, ako se slučajno netko osjeti slično kao ja, čisto da zna - you are not alone
. U međuvremenu sam (u dva dana) pročitala Stonera - njega nisam mogla ispustiti iz ruku. Općenito imam slabu samokontrolu u bilo kojem smjeru
![]()
O, znači ima nas još, zapamtila sam samo pohvale! Ne vjerujem ni ja da ću se odlučiti na drugi dio, daj bože da ovaj završim![]()
Ja sam neko vrijeme borila borbu sa Tlom pod njenim nogama. Prvo mi je bila fantastična fantastična, ali nakon 400 stranica sam se tako zasitila i likova i miljea i stila.. ono, skip to the end.... Jutros sam ostavila Rushdieja sa strane i uzela Agnesinu ispovijed.
Pročitala Marcela Pagnola: U slavu mog oca. Ponovo Marcel Pagnol: Vrijeme tajni. Ostajem u Provansi u dječjem svijetu. Baš me divno opusti i nasmije. Uživam u opisima pejzaža i povratku u prošlost.
Posljednje uređivanje od Nera : 12.12.2016. at 11:21
Vratih se Bekimu Sejranoviću.
Pročitala sam Fasung.
Najprije mi se činilo da sam "prošvikala" sve mi se činilo nekako poznato, a znam da nisam čitala knjigu.
Poslije sam negdje našla da je Fasung izašao u maloj nakladi, pa, u namjeri objavljivanja novog, uređenog izdanja, desilo se da su nastale nove knjige s nekim ponovljenim pripovijestima iz Fasunga.
No sve sam pročitala ponovo i onda me uhvatila neka tugica...
Znam da su priče samo djelomice autobiografske, no i u tom stvarnom dijelu vidim dječaka, mladića, naizgled grubog i sirovog, ali beznadno ranjivog i krhkog, vidim čovjeka što i u svome i u tuđemu svijetu luta u vječnoj potrazi...
Ostao mi je još nepročitan njegov roman "Nigdje, niotkuda" (imam ga doma), no dok to dođe na red Bekim će već ziher izdati novu knjigu![]()
tanja_b, opet si me preduhitrila.
Baš sam jučer donijela doma Specijalnu potrebu iz knjižnice, zajedno s još nekoliko knjiga.
Al' kako mi sporo ide čitanje u ovome ludom mjesecu, možda ju prebacim u sljedeću godinu![]()
Pročitavši "Knjigu žalbe" Ivice Ivanišavića ostala sam zbunjena, počevši već od naslova - ne vidim nikakve veze sa sadržajem romana. I kraj mi je donekle zbunjujući, neuvjerljiv.
Tu se isprepliću dnevnički zapisi četvero vrlo različitih pisaca i raznih nacionalnosti, izoliranih u jednoj kući i time prisiljenih na interakciju. Ima tu svega, dinamike i obrata, i duhovitih momenata, ali nije humoristična knjiga. Čita se lako i brzo, likovi su dobro profilirani.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.12.2016. at 12:21
A da se ne žale možda svi na svakoga? Nisam čitala, samo mi palo na pamet.
Počela sam čitati Lodgea, Svijet je mali.
Ja očito imam neki feler, jer ni njegove ovdje jako hvaljene Misli... nisam uspjela pročitati.
Doduše, imam jak osjećaj da je puno i do prevoditeljice.
No, ako niste shvatile, u biti pitam ima li itko kome se Lodge ne sviđa?
Ma.. u nekom trenu se svi žale na vlasnicu kuće, a i na svoje sudbine (netko više, netko manje) ali možda je i taj naslov u stilu - ovo je jedna mala, nepretenciozna i duhovita knjiga o piscima i pisanju... više ko neka Knjiga žalbe, ne ko prava knjiga s velikim K... Iako, vjerojatno je i svaka knjiga krenula od nekog momenta napetosti u odnosu na stvarnost... neke "žalbe". Ne znam. Meni je to knjiga s velikim K - ja dajem velika K onima koji me zabave, a mala.. .koje me utlače. U tom smislu, Elfrida Jelinek, nobelovka, od mene dobiva malo k.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.12.2016. at 14:29
Pročitala sam Wonder Boys Michaela Chabona (u nas nije prevedena).
Iako sam gledala film više puta, ili barem njegove dijelove, imala sam želju pročitati knjigu, Govori o piscu čija me autodestruktivnost skoro dovela do toga da odustanem, ali, svaki put kad bih pomislila da je ostavim, naišao bi neki jako dobro napisan odjeljak pa sam nastavljala. Lijepo piše, duhovito. Sam roman ima nešto od atmosfere Lovca u žitu.
Inače sam ga pronašla u aplikaciji Croatia Reads u kojoj, ako ne bježite od e-knjiga, možete trenutno pronaći velik izbor naslova Frakture i Ljevaka, besplatno i legalno.
Pročitala Ponosnog Budijai pridružujem se preporukama.
Elif Shafak: Čast
http://citajknjigu.com/cast-elif-safak/
X
To sam prošli tjedan samljela.
Posudila sam još i Djevojku koja je spasila švedskog kralja, ali to nije za ekipu kojoj se nije sviđao Stogodišnjak (isti autor, Jonas Jonasson - nisam sigurna u spelling). To mi je za opuštanje preko blagdana jer mi nije trenutak za čitati nešto jako zahtjevno.
Ako netko to voli, toplo preporučam novu knjigu sjajnog fotografa i (puto)pisca Davora Rostuhara "U zemlji zmaja" gdje snima i opisuje svoj treking po Himalaji i opažanja Butana (u stihovima!), daleke i doskora zatvorene zemlje duboke tradicije, a koja polako popušta pod naletom globalizacije.
Samo da se pohvalim da sam ulovila novog Knausgarda![]()
Angie, zavidim!
Pročitala sam Ciganina, ali najljepšeg . Kristiana Novaka i imam slično mišljenje kao Jurana. Knjiga je odlična, ali da sam ja urednica, ko što nisam, malkoc bi ju kratila. Jer svega ima mrvicu više, nego što se meni sviđa.
Nakon toga Iskreno vaš, Šurik - Ljudmile Ulicke uz koju sam se uglavnom dobro zabavila. Iako voljela bih da je u knjizi malo više opisa Moskve.
Dora i Minotaur: Moj život s Picassom - Slavenke Drakulić me je uglavnom iznervirala. Nije knjiga loša, nipošto, to je feministkinja u meni vrištala zbog obrasca muškarac=umjetnik, a žena=muza.
Zato me Sonnenschein - Daše Drndić oduševila. Knjiga sadrži i dokumentaristički dio, koji savršeno nadopunjuje prvo putešestvije jedne talijansko-slovenske židovske obitelji, a potom vrlo intimističku priču o potrazi za izgubljenim djetetom.
Za razliku od te knjige Kuću sećanja i zaborava - Filipa Davida, koja također govori o sudbini Židova, brzo ću zaboraviti, jer je ostala nekako nedorečena i nedorađena.
Pročitala sam i svoju prvu knjigu o zombijima Djevojka sa svim darovima - M. R. Carey i nisam nezadovoljna, mada meni se često sf/horor knjige čine napisane u namjeri da ih netko uzme kao predložak za film. Apokalipsa iza koje slijedi red akcije, red junaka s mračnim tajnama, zli protivnici i "otvoreni" kraj.
Drakulićku, Drndićku i Davida sam čitala na aplikaciji Croatia Reads na kojoj upravo dovršavam i Arduru - Sanje Lovrenčić, a uz tu do kraja godine planiram pročitati još bar jedan naslov.
anamar, znaš li jesu li osigurali sredstva za Croatia reads i nakon Nove Godine?
Za sada nisu sa sigurnoscu potvrdili. Uglavnom odgovaraju kako se nadaju da ce 'sponzori' financirati nastavak. Koliko znam obratili su se drzavnim vlastima, ali nisam sigurna ima li Minkulture novca za to. Proracun im je samo 3 % veci nego lani, a ni inace nisu bas bogati. :-\
Pročitala Vrijeme tajni Marcela Pagnola.
Sad krenula na 3 zime Tene Štivičić. Na prvu me osvojila! Svakako ju želim pogledati na kazališnim daskama.
U pripremi mi Američki kuk Diane Herak: http://www.medicinskanaklada.hr/product.aspx?c=1&p=5350
Bila sam na predstavljanju knjige pa me zainteresirala.
Zgotovila Emet i druge priče, Ivane Šojat. Nije mi to baš trebalo u ovo blagdansko vrijeme. Premda mi se sviđa njen stil, piše dobro i profinjeno, cijela knjiga, i naslovna pripovijest, a i ostale, odišu teškim stanjima, mučnim situacijama, prizivanjem nekih ružnih uspomena, ukratko, nečim što nije nimalo ugodno... Baš ono - mračna knjiga.