Pokušat ću biti kratka i jasna, iako mi pisanje baš i nije jača strana .
V će uskoro 2 godine. Rekla bih, ustvari mislim da je ok dječak. Nešto je življi, sve ga zanima, ide, hoda, trči trči trčiiiii. Govori sve, sa njim se može lijepo komunicirati, može mu se gotovo sve objasniti. Bez većih problema provodimo dan u igri. No nešto me zabrinjava, pa bih htjela čuti vaša mišljenja. U zadnje vrijeme događa nam se sljedeće. Kod kuće je sve ok, sve mu se da dokazati i može objasniti. No, u zadnje vrijeme imali smo nekoliko ispada u gradu. Najjasnije rečeno- pretvori se u drugo dijete. Ne doživljava ni 2 % ni mene, ni mm. Kao da uopće ne čuje!!!! Nije to učestalo i prestrašno, no ja se brinem zašto je to tako. Brinem se da negdje griješimo u odgoju, a da toga nismo svjesni. Zašto je kod kuće sve ok, super i sve 5, a vani se povremno "pogubi". Pomislila sam da je sretan (jer npr. obožava avione i odveli smo ga na Pleso), a on hmmmmmmmmm. Da napomenem, često smo van kuće, putujemo i on ide sa nama. Tako da nije u pitanju ono- dijete je stalno doma, pa kada mu se dogodi da ide van raspameti se od sreće. MM je nešto stroži prema njemu, ja sam ajde recimo popustljiva. Ne mislim da ga doma ugnjetavamo, jer ima svoju slobodu, igračaka, ogromno dvorište, kompletan dječji park, igramo se, pričamo, čitamo slikovnice. Oduvijek je bio dijete kojem je bilo dovoljno jednom reći i objasniti da se prst ne gura u utičnicu i da se npr. tegla sa cvijećem ne ruši i nikada to nije napravio. Dakle, nismo imali konfliktne situacije i danonoćno ponavljanje jednog te istog. Nikada ni jedne sekunde nije bio u kazni, nikada ni minute nije plakao, a da nije dobio utjehu. Nikada se nije bacao i imao tantrume. Htjedoh reći da je lako odgojivo dijete, poslušan je, da nam je dan sa njim užitak. No, što se je počelo događati vani???? Često čujem da djeca vani rade ono što ne smiju kod kuće. Pa jel to doista tako? Da li mi doista negdje griješimo? Nemam pojma, a htjela bi biti prosvijetljena ako je to tako. Baš se brinem. O Bože, pa iz našeg dvorišta nikada nije pokušao istrčati na cestu, no iz susjedovog bi vrlo rado. I kada mi govorimo ne, ne trči prema cest,i on kao da ne čuje. Eto, samo jedan primjer. Pa zašto, u čemu je problem, da li je to faza, ispitivanje naših granica, da li mi griješimo ili ili ili ne znam..... a htjela bi znati.