slažem se s ovim...naš najstariji sin je krenuo logopedu s 4 godine - "L" je ispravio za manje od dva mjeseca. onada smo se uhvatili u koštac s "R" . eeee....to je već trajalo nekoliko mjeseci... Od samog početka, uz vježbice izgovora krenule su i vježbe grafomotorike.Peterlin prvotno napisa
Sve u svemu, do kraja drugog razreda išao je logopedu(glasove je ispravio prije polaska u školu).
sada je 7. i sve je u najboljem redu!
sa srednjim sinom smo poslušali vrtićkog logopeda, a kasnije i školsku defektologinju i kolegicu joj psihologinju i nismo ga vodili logopedu dok nismo vidjeli (vrlo brzo) da ima ozbiljnih poteškoća u učenju čitanja i pisanja. Iako su u školi tvrdili da "on nema nikakvih problema" (nego je valjda glup, što li !?!?!), na svoju ruku smo ga odveli u suvag. I gle čuda! Dijete ima disleksiju !!!
Kao i stariji brat, u ostalom. ali stariji je, zahvaljujući ranim odlascima logopedu i školi (stručnom osoblju i njihovom razumjevanju i pomoći) u koju je išao prva dva razreda, riješio većinu problema, a s ostalima se naučio nositi. Čak ih i iskoristiti u svoju korist. Od početka je odličan učenik natprosječnih rezultata.
a ovaj srednji ima problema s usvajanjem gradiva(3. razred), još uvijek ne čita (slovkanje i spajanje slogova ne može se baš nazvati čitanjem), obrče slova i brojeve kod čitanja i pisanja,ima problema s matematikom, razumjevanjem pročitanog......(da ne nabrajam dalje)Na temelju dijagnoze iz suvaga dobio je rješenje za rad u školi po individualiziranom programu (npr. da ga se ispituje usmeno, da mu se ne daju računske priče...). Na žalost, u školi odbijaju raditi po rješenju ustrajući u tome da on nema takvih problema!
No, da ne odem offtopic....mislim da nikad nije pre rano za savjetovanje s logopedom! Ali prekasno vrlo lako postane!
 |
|||
Odgovori s citatom