Citiraj momze prvotno napisa Vidi poruku
takodjer, kada radite prenatalnu dijagnostiku morate znati sto cete sa rezultatima
ako netko ne zeli pobaciti dijete sa Downovim sindromom, onda se ne maltretira double, triple testovima, amniocentezom ili CVS-om. bez obzira sto to vas lijenik predlaze.
laik sam, pa ne znam sto lijecnici mogu napraviti kada ustanove los protok... cini mi se, vrlo malo, zar ne?
ako je kraj trudnoce, onda mogu inducirati porod jer je to znak da posteljica stari tj dobro ne obavlja svoju funkciju, ali ako se to ustanovi u 20-om tjednu, sto onda?

ono sto vam pokusavam reci je da se UZV, vaginalni pregledi i sva druga prenatalna dijagnostika trebaju koristiti razumno, a ne u svrhu zastrasivanja zena tj. pranja ruku u slucaju da nesto podje po krivu
i da ne mislite da je prenatalna dijagnostika alfa i omega i svemoguca - djeca i rodilje umiru i u rodilistima, nazalost

Anchie76 je lijepo rekla kako je super da imamo lijecnike i carski rez itd.. kada zaista imamo situacije gdje se spasava zivot majke i djeteta. i tada i u tim okolnostima te usluge i trebamo koristiti jer, hvala bogu, da ih imamo
no, citajuci vas imam dojam da se zivoti majki i djece svakodnevno spasavaju od prijetecih opasnosti koju nosi porod
a to sigurno nije tako
inace bi vec davno izumrli kao vrsta
što se tiče prenatalne dijagnostike, to je stvar osobnog izbora - apsolutno! budući da ne spadam u rizičnu skupinu trudnica (po godinama ili obiteljskoj anamnezi), dr mi je predložila da ako hoću, napravim kombinirani probir u 12.tjednu. i naravno da sam ga napravila jer bi mi bila lakša spoznaja o tome da ću roditi dijete s Downovim ili drugim sindromom, nego da se to ustanovi na porodu tek. i hvala Bogu i medicini na toj prilici.
i mislim da nitko od nas koji su pro vaginalnih pregleda, uzv-a u trudnoći ne misli da se spašavamo od prijetećih opasnosti koju nosi porod. mislim da se ipak napredovanje medicine treba iskoristiti tako da smo upućene u rast i razvoj naših malih mišića koje nosimo ispod srca. mislim da bih lakše prihvatila i da nekaj nije u redu s bebom, nego činjenicu da živim u neznanju i onda pri porodu, kad te šoraju emocije i kad si sav ne svoj, saznam da dijete ima nešto što se jednostavno moglo vidjeti UZV-om.
Dijeca i rodilje umiru u rodilištima, nažalost, ali je to daleko manje, ma neusporedivo manje nego prije 50-60 godina kad žene niti nisu išle doktorima nego su rađale doma, pod nadzorom seoske babice. obje moje bake su rodile po jedno mrtvo dijete i to je jedna jako žalosna činjenica.