Oprosti, iz ovog
sam shvatila, očito krivo, da je navikavanje trajalo dva mjeseca.Svaki put bi ga vratila da sjedne pored mene i rekla Sjedni Š. Drugi dan još gori od prvog, zamalo sam odustala, neće pa neće, dosadna sam mu…ali sad, jedno 2 mjeseca nakon, mi sjedimo zajedno po pola sata na kauču
Nemoj sve shvaćati osobno - niti itko misli da si luda niti da će ti dijete postati serijski ubojica. Čemu pretjerivanje? Jedino mi se čini (govorim za sebe, a djeluje mi da slično misli još nekolicina ljudi na ovom topicu) da djeca obično odabiru svoj put koji se ponekad preklapa s putem kojeg mu pokažu roditelji, a ponekad bude sasvim drugačiji i da to nema baš nikakve veze s "treningom" u dojenačkoj dobi - dapače, za djecu je u određenoj životnoj dobi sasvim normalno da razviju buntovničku i "ja-sam-najpametniji-na-svijetu" fazu. To je normalan dio odrastanja i čini mi se da je, imajući to na umu, bolje, mudrije i dalekovidnije opremiti dijete darom samostalnog razmišljanja, nego slijepog slušanja autoriteta.