Moj moto je :"Ako ignoriraš , tada ne toleriraš!" Bar što se bacanja na pod u dobi od dvije godine tiče.
Mene uvijek veseli kako sve u roditeljstvu dođe na svoje.
Sjećam se svoje kćeri u dobi od sedam mjeseci kada smo otišli u Munchen na drugu hospitalizaciju i operaciju. Krasna je bila, šarmatna, smijala se svakoj sestri, doktoru, čistačici na hodniku. Išla je svima na ruke, suzu je pustila jedino ako su joj krv vadili, iglala se u krevetiću, gugutala sestarma u kolicima. Ma šećer mali i ponos mamin.
Sad je tipična dvogodišnjakinja, baci se na pod i urliče svaki put kad joj nije pravo.
A ja sretna i ponosana, vidim da mi dijete prati razvojne tablice.![]()