ja se slažem s ovim. čak imam takve u neposrednoj blizini. i roditelji bez problema puste djecu da jurcaju naokolo bez kontrole..i prave se da nisu njihovi. meni je to strašno. i ja se takve djece bojim. ne znam što bi s njima. jednom me jedan mali tako opalio po glavi keramičkom figuricom, a njegovi roditelji su umrli od smijeha. mislim da su djeca uvijek odraz svojih roditelja.
ali potpisujem što kajsa kaže. tako i ja gledam uvijek da situacija svima bude zanimljiva. a ako sam fulala trenutak, trudit ću se da drugi put to ne napravim. djeca su u principu uvijek spremna na suradnju. tako kaže čika psiholog kad smo bili na tečaju roditeljstva. samo ih treba čuti i pustiti da surađuju. silom se može malo..odn.ništa. a taj ignore...kod mog je nekad palio, nekad ne..bilo bi još gore. to pričam o napadima doma i bacanju na pod...više bi palilo neko prebacivanje pozornosti na nešto drugo. ali, nekad mi se da...a nekad je ignore.