Ringišpil očiju ili kako se nositi s predpubertetom?

[babyboys]

probudio se malo što se škole tiče. zadaću v (vikendom, u boravku je) piše još uvijek pod mojom paskom, jer se ne usudim prepustiti mu dsa ro radi samostalno, sad pripremam sebe da ipak to napravim u drugom polugodištu, polako da se prilagodi 4. razredu .
ono što me veseli da je postao jako uredan ( u pisanju i školi, inače je najšlampavije dijete u kvartu).

ali se svejedno desi da informativku ne vidimo čitav tjedan, pa ja idem svako toliko učiteljicu priupitat kaj ima novo, onak na uranak, u pol 8 .

ali nije samo on takav. sutra jedna curica iz razreda slavi rođendan, i kad sam došla po torbu , pitam ja nju u koliko se vidimo sutra, a ona mene pita di? blago telećim pogledom. eto.

[SunčicaVŽ]

Eh...razmišljala sam malo o tom predpubertetu kroz vikend i sjetila se nečeg što mi je dalo naslutiti da smo krenuli...u 5-om mjesecu je izrazi želju da se više ne kupa zajedno s bratom već sam i ne smije mu nitko ulaziti u kupaonu :D

[mislava]

izgleda da smo i mi već neko vrijeme u predpubertetu.

počeo je primjećivati cure, čak je MM-a tražio savjet - kako curu pozvati van.
mudro je zaključio da ne zna koja iz razreda mu je najdraža, jer svaka ima nešto što mu se sviđa kod nje.
a do prije koji mjesec su cure bile bezveze, uz neizostavno kolutanje očima.

postao je dosta osjetljiv, često vidim suzu u oku, naročito vezano za zadaću - ako npr kažem da mu je zadaća neuredna, lektira površno napisana...
pokušavam ga što više uključiti u kućanske poslove, tada kroz nonšalantno druženje svašta saznamo jedno od drugoga, a i sklon je dosađivanju pa ga malo uposlim.
pun je dogodovština iz škole, koliko god mi je teško ponekad pratiti ga, trudim se.
nekako si mislim da će problem biti kada mi ništa neće htjeti govoriti.

za sada mu je svejedno što će obući, ali je postalo bitno malo se našpricati tatinim parfemom.

[Mimek]

prijavljujem se na temu. Jučer je prvi put lagao i to da je oprao zube !!!! moš' mislit laži. Čak je do u detalje opisao kako, ali zaboravio je da se vide naslage. MM je poludio na njega zato što laže. Želio je laganje srezati u korjenu, ali meni se to baš nije svidjelo.
Trudim se stvarno imati strpljenja, ali još se nosim s tim šta će obući, ne želi se prati, sve mu se gadi i sl., ali ne znam šta mu reći u odnosima s prijateljima s kojima se sad bori. Odrazgovaramo i nešto mu savjetujem, ali napomenem mu da to mora riješiti sam.
Još jedna stvar s kojom se teže nosim je što stalno misli da je kriv za sve. Ništa mu ne smiješ reći odmah je povrijeđen.

[vertex]

Mi smo se počeli nositi s pravim pubertetom, čini mi se. Moram reći da je nekoliko dana bilo baš prestrašno - svadljivost, uvredljivost, grubost, preosjetljivost - sve zajedno. Izvrijeđao nas je svih, maltretirao brata, bacao stvari po kući, a sve prožeto držanjem "imam pravo ovako se ponašati i gledajte me kako sam silan". Na kraju sam mu rekla da ću ga izbaciti u dvor ako nastavi bacati stvari okolo, našto je sam izašao - u čarapama. Nakon nekog vremena je ušao obući se i uzeti knjigu, pa je čitao vani. Onda je nestao - otišao kod dida. Završilo je navečer njegovom isprikom - koliko vidim, savim iskrenom. Jučer i danas - sve mirno.

[babyboys]

vertex, suosjećam. kod nas je tako već tjednima. i meni je lagano dosta. ovaj vikend je pročitao 16 (da, šesnaest ) brojeva miki mausa od a do ž jer se pola vremena durio.

[BusyBee]

Tu smo, ovako kao Vertex.
Prestrasno i tesko trpiti i ostati miran (jer kad nisam mirna, onda je jos gore i sve preraste u prestrasnu svadju i dramu).

[marta]

Ne trpim ništa. Zašto bih ja morala trpiti nečije izljeve bijesa i trzanja, pa makar to bilo moje vlastito dijete? Pošaljem u vrazju mater, izbacim iz sobe ili iz kuće. Ne pakiram kofere, nego otpremim na hladjenje.

[BusyBee]

Cim sam stisnula odgovor, pomislila sam da bi netko mogao krivo shvatiti.

Jednostavno nam se pokazalo boljim i brze rjesivim da je "pustimo" da ispuca frustraciju, bez izbacivanja iz sobe/kuce ili bilo cega sto doista zasluzuje njeno ponasanje, a kad se ohladi, onda rijesimo i eventualno sankcioniramo. Jedino sto odmah prekidamo i uopce ne toleriramo je nasilje (bilo kakvo) prema ukucanima.

[vertex]

Drago mi je da ste se javile, vidim da će mi trebati dijeliti iskustva s drugima puno više nego dosad, ako ništa, bar da vidim gdje smo na ljestvici šizova. Nisam imala neku idiličnu sliku puberteta kao mirne plovidbe na valovima naše dosadašnje roditeljske virtuoznosti, ali moram reći da sam se u subotu malo prestrašila budućnosti .
Zaključila sam i ovo martino i i ovo od BusyBee u isto vrijeme: ja nemam zašto trpit ničije bjesove, niti on ima pravo tako ih iskazivati, pa neka su mu godine te koje jesu. S druge strane, isto mislim da je ključno da mi ne gubimo mirnoću i ne dižemo ton. Nekako, treba ovdje imat jasan stav i jednostavne poteze, i ne odgovarati na dramu dramom.

[Forka]

e, vertex, kad bismo to mogli, bili bismo svi umjetnici u hendlanju mnogih situacija, ne samo ovih (pred)pubertetnih!
nažalost, ja sam prva ta koja se ne zna kontrolirati... (srećom je mm cooler i za sad se dobro snalazi u ovome)

a, niš... prijavak da mi ne pobjegne tema, pišemo se kad stignemo, šize su na dnevnoj bazi...

[vertex]

Ma ja to zapravo dosta dobro mogu, ali zahtijeva truda. Puno, puno truda, u ovakvim slučajevima, lol.
Ali imam već dosta iskustva da, kad reagiram po prvom impulsu, a taj nije baš neki nježni i zreli, stvarno pogoršam stvar i kratkoročno i dugoročno (ako se zaredaju takve situacije).

[seni]

kod nas jos nije tako akutno, mada je negdje u polovici rujna, pocetkom listopada bilo malo cupavo. uzasno je brzo mijenjala raspolozenja, padala u plac zbog svake sitnice, bjezala u sobi sa glasnim lupanjem vratima... vec sam se bila pobojala, ali je jako brzo prestalo, pa mi se cini da je to bila pomalo i reakcija na novu skolu. mislim, voli skolu i razred, sve je dobro, ali je to ipak bilo sve novo i pretpostavljam da to djeca u sebi nekako preraduju, te im treba nesto vrtemen ada sve sjedne na svoje mjesto.

sada je ok, ali globalno vidim da je na neki nacin osjetljivija, da se raspolozenja jace mijenjaju, da se raspravlja na drugaciji nacin s nama.

medutim ono sto je meni sada izazov, jest to, da se sama osjecam pomalo cudno. nekako mi je moja cura prebrzo odrasla. u zadnjih godinu i pol je i fizicki i psihicki zrelija, odraslija, zapravo ne znam kako bi vam to opisala.
na trenutke mi se cini da zapravo se ja sama trazim, odnosno "osjecam" da se nas odnos i komunikacija podize na neku drugu razinu i zapravo se pomalo bojim da li sam "dorasla" toj razini.
nadam se da me razumijete, ne mogu si jos to sasvim racionalizirati, ali nekako osjecam da se i mi (mm i ja) moramo na neki nacin mijenjati, prilagodavati...
naci neki drugaciji modus...
i to

[Forka]

medutim ono sto je meni sada izazov, jest to, da se sama osjecam pomalo cudno. nekako mi je moja cura prebrzo odrasla. u zadnjih godinu i pol je i fizicki i psihicki zrelija, odraslija, zapravo ne znam kako bi vam to opisala.
na trenutke mi se cini da zapravo se ja sama trazim, odnosno "osjecam" da se nas odnos i komunikacija podize na neku drugu razinu i zapravo se pomalo bojim da li sam "dorasla" toj razini.
nadam se da me razumijete, ne mogu si jos to sasvim racionalizirati, ali nekako osjecam da se i mi (mm i ja) moramo na neki nacin mijenjati, prilagodavati...
naci neki drugaciji modus...
i to

e, da... potpuno te razumijem :coldrex:...
ovako i ja nekako ćutim svoju vlastitu 'neprilagođenost' svojoj 'maloj velikoj' curi... kao da mi je sve došlo nekak' na naglo...
kao da je još jučer bila ono malo slatko bumbasto biće, a gle ju sad...


zdenka2, i ja sam mediteranska mama cijelim svojim bićem, ali možda sam se baš zato uspjela odhrvati tom 'overprotective' majčinstvu i dopustila djetetu da o mnogim stvarima sama odlučuje još od malih nogu... ne znam jesam li pogriješila i obija mi li se sad to o glavu ili će možda uskoro... činilo mi se tako ispravno i mislim da bih opet tako postupila...

[Zdenka2]

I ja osjećam kao seni, malo modificirano, jer se radi o dečku koji još uvijek ne odustaje od statusa "mamine maze". Ali, osjećam da se odnos mijenja, da razgovaramo na drugi način, u kojem on ima više udjela i utjecaja nego prije. Još uvijek osjećam nužnost da ga odgajam i učim u nekim stvarima, ali sve više raste osjećaj da u mnogočemu prelazimo u fazu podrške, a ne poučavanja. Čitam dosta literature o tinejdžerima da ne bih morala otkrivati toplu vodu kad neke stvari dođu na red.Poruka se u bitnome svodi na ovo: koliko god više možeš puštaj dijete da samo odlučuje, jer će samo tako ponijeti odgovornost. To je meni teško, kao mediteranskoj mami i sigurno to neću provesti na hladni američki način; živim svoj život, a ti svoj, ali uzela sam si dio i počela primjenjivati. Znala sam i u prethodnim fazama eksperimentirati s "ja porukama", ali nije činilo bitnu razliku, a sada čini. "Ti poruke" za njega sada znače preveliki pritisak - prihvaća i njih, ali tek nakon što smo riješili konflikt. U fazi konflikta, kada zapne za nešto, počnem s "ja porukama" i to potpuno iskrenima. Potpuno iskreno izjavljujem što ja želim, osjećam, mogu, ne mogu trenutno i to bez ikakvog skrivenog "ti" unutar poruke. Zapanjila sam djelotvornošću toga - momentalno se smiruje, počinje konstruktivno razgovarati i pristaje na kompromise.

Primjenjujem još jedan trik koji mi je poznat još od njegovih tantruma kad je bio mali: kad ga uhvati šiza, prije nego počnem s lekcijom, pomislim da mu je pao šećer u krvi i pokaže se da najčešće je i da problem rješava sendvič, voće ili par kockica čokolade.

[Mimek]

Čitam dosta literature o tinejdžerima da ne bih morala otkrivati toplu vodu kad neke stvari dođu na red.

Moj sin si je neki dan sam posudio "Odgovori na 1000 pitanja za dječake" i to je čitao onako kako bi ja voljela da čita lektiru. Neke stvari mu nisu sjele jer je stvarno još prerano za takvu literaturu.

Zdenka2 može preporuka. Ja sad čitam "Kako pomoći klincima da si sami pomognu", E. Perry Good

[Bubica]

mojem su size, sva sreca, kratkotrajne, brzo plane i brzo se ugasi, nije durilica ali je glasan za posizit.

[marta]

Busy, nisam te krivo shvatila. I ja se trudim biti mirna. Al ako mi krene pilit po živcima, riješim to tako da izbacim ili sebe ili njega. I ovo što Zdenka piše je stvarno djelotvorno, što sam ja jasnija o svojim osjećajima i stanjima, to je on jasniji i mirniji.

[Peterlin]

Ja se trudim samu sebe podsjetiti da je pubertet osjetljivo razdoblje (klinci se ni sami ne snalaze, eksperimentiraju s razlicitim oblicima ponasanja, a da nisu toga ni svjesni). Ipak, isto imam svoje granice - kad je dosta, moja djeca to znaju.

Kako se nositi s vlastitim pubertetom ovisi i o karakteru. Moj stariji je postao jos veca maza (dok jos moze) a mladji je gnjevni gradjanin i on stalno protestira ... Trudimo se da im pomognemo biti to sto jesu, ali u okvirima nekakve tolerancije. Uvijek smo bili iskreni, trudimo se biti dosljedni i pomalo pomicati granice kad vidimo da je potrebno.

Zna to biti i smijesno... Ne treba se dati izbaciti iz cipela, a okretanje na salu i zafrkanciju pokazalo mi se djelotvornim u 90% situacija. Moram samo paziti da ne izvrgavam ruglu samo djecu, nego i sebe - to je djelotvorno.

[Zdenka2]

Je, Peterlin, i kod nas humor puno pomaže. Više puta sam oko prodike rekla nešto smiješno na svoj ili njegov račun, pa smo se zajedno nasmijali i kriza je prošla.

[vertex]

Baš mi pomažete razbistriti misli, hvala!

[brane]

i mi smo tu.....
danas mi je bio strašno težak dan jer je on na svaku moju jednu (a ja sam jaaaaaaaaaako rječita) imao sto i jednu svoju....tresla sam se od muke ali mu to nisam htjela dati do znanja jer znam da je to ipak PUBERTET gdje je on "jadni mali neshvaceni dječačić kojeg niko na svijetu ne voli i svi su protiv njega"....aaaaaaaaaaa ko da sam jučer imala tu misao u glavi....

još gore mi se ljutiti na njega jer kad gledam njega vidim svoj odraz...on je isti JA.....DOSLOVNO ISTI JA prije 20 godina :D


prevrtanje očima imamo još od jeseni, odgovore tipa...neću, neda mi se, sad ću, sutra ću....imamo isto od jeseni....muljanja oko nekih stvari imamo od nedavno....ali ono što me zabrinjava je škola...ako ga ne stisnem, ode sve kvragu....od super odlikaša je na polugodištu imao sve 4-vorke (3 razred) tako da smo ga sad sa školom dobro stisnuli i ajmo reč da to nekako ide....

preklinjao me je i molio za Face profil....aj dobro...svi ga imaju ...dok znam šifru i kontroliram ga sve ok...računalo je pod našim nadzorom....

uh....pa kud prije pubertet.....

[babyboys]

još gore mi se ljutiti na njega jer kad gledam njega vidim svoj odraz...on je isti JA.....DOSLOVNO ISTI JA prije 20 godina :D

isto tako... i još mi je dodatan problem što moja majka svako toliko to istakne, pred njim, u datoj situaciji, a onda on misli da je njegovo ponašanje ok, jer eto - i ja sam bila takva.

[NetkoMiOteoNick]

i mi smo tu.....
danas mi je bio strašno težak dan jer je on na svaku moju jednu (a ja sam jaaaaaaaaaako rječita) imao sto i jednu svoju....tresla sam se od muke ali mu to nisam htjela dati do znanja jer znam da je to ipak PUBERTET gdje je on "jadni mali neshvaceni dječačić kojeg niko na svijetu ne voli i svi su protiv njega"....aaaaaaaaaaa ko da sam jučer imala tu misao u glavi....

još gore mi se ljutiti na njega jer kad gledam njega vidim svoj odraz...on je isti JA.....DOSLOVNO ISTI JA prije 20 godina :D


prevrtanje očima imamo još od jeseni, odgovore tipa...neću, neda mi se, sad ću, sutra ću....imamo isto od jeseni....muljanja oko nekih stvari imamo od nedavno....ali ono što me zabrinjava je škola...ako ga ne stisnem, ode sve kvragu....od super odlikaša je na polugodištu imao sve 4-vorke (3 razred) tako da smo ga sad sa školom dobro stisnuli i ajmo reč da to nekako ide....

preklinjao me je i molio za Face profil....aj dobro...svi ga imaju ...dok znam šifru i kontroliram ga sve ok...računalo je pod našim nadzorom....

uh....pa kud prije pubertet.....

Prema mom iskustvu, ovo boldano uskoro će preći u: da, dobro, idem, evo... (ali izvršenja zadatka ili obaveze nema)

[Ripcord]

Sve češće s ljutnjom gledam mm-a, jer da imam bogatog muža mogli bismo malog poslat u internat... koji uopće nije tako loša stvar, kad zrelo razmislite.

A sad si mislim uz ovog neshvaćenog, ko me ćero još jednu bebu imat?! Uglavnom, osjećam se danas jadno i neshvaćeno skupa sa starijim pomlatkom.

[Peterlin]

Sve češće s ljutnjom gledam mm-a, jer da imam bogatog muža mogli bismo malog poslat u internat... koji uopće nije tako loša stvar, kad zrelo razmislite.

A sad si mislim uz ovog neshvaćenog, ko me ćero još jednu bebu imat?! Uglavnom, osjećam se danas jadno i neshvaćeno skupa sa starijim pomlatkom.

Draga, ima trenutaka kad je roditeljima teško.... Imaš malu bebu, imaš starije dijete u osjetljivom životnom trenutku, oporavljaš se od poroda...

Daj sebi (i obitelji) vremena da se kockice poslože.

I ja bih ponekad rado najurila svoje pubertetlije iz kuće, ali samo na trenutak.

Već idući trenutak raznježe me nekom sitnom gestom (odnesu smeće bez posebne prisile, odsviraju nešto bez greške, donose petice, jednostavno budu dobre volje...ništa veliko).

Ima ona rečenica koja vrijedi u svakoj prilici: I to će proći...

Treba se podsjetiti da vrijeme ide, da ćemo biti stari (i s puno propuštenih prilika za radost) kad sve to prođe, pa je ipak bolje tražiti dobre strane u svakoj situaciji. Ne znam hoće li tebi pomoći takav stav. Meni je dugo pomagao i još uvijek pomaže. Sretno!

[Ripcord]

Draga, ima trenutaka kad je roditeljima teško.... Imaš malu bebu, imaš starije dijete u osjetljivom životnom trenutku, oporavljaš se od poroda...

Daj sebi (i obitelji) vremena da se kockice poslože.

I ja bih ponekad rado najurila svoje pubertetlije iz kuće, ali samo na trenutak.

Već idući trenutak raznježe me nekom sitnom gestom (odnesu smeće bez posebne prisile, odsviraju nešto bez greške, donose petice, jednostavno budu dobre volje...ništa veliko).

Ima ona rečenica koja vrijedi u svakoj prilici: I to će proći...

Treba se podsjetiti da vrijeme ide, da ćemo biti stari (i s puno propuštenih prilika za radost) kad sve to prođe, pa je ipak bolje tražiti dobre strane u svakoj situaciji. Ne znam hoće li tebi pomoći takav stav. Meni je dugo pomagao i još uvijek pomaže. Sretno!

Ma šalim se ja malo, ne brini velika sam optimistica, al treba nekad sarkazma da ne prolupamo

Ovih dana me malo muči što sam okupirana s bebom (3 tjedna) pa se ne stignem ništa s velikim dečkom bavit. Čak je rekao da razmišlja o tome da ne slavi rođendan (sljedeći tjedan slavimo 11 godina!), što me ubilo u pojam i rekla sam mu da će slavit pa makar iskemijali ne znam što. Onda sam mu predložila da napravimo tematski party (doma će feštat), pa se malo oraspoložio.

Ocjene su ovo polugodište koma (5. razred, dosad je imao sve petice, a sad bolje da ne komentiram), a meni bed izigravat strogoću kad ne stignem normalno ni popričat s njim preko dana. Kakogod, dala sam si neki rok od još dva tjedna, a onda kako znam i umijem više se počinjem bavit s njim, pa što ako mu ova lektira bude za klinac (uvijek mu pregledam lektiru jer piše ko lijevom nogom i odgovori su prema principu što kraće i nedorečenije to bolje), idemo korak po korak...

Jedino što mi je super je što nije nimalo ljubomoran na brata, dapače, dofurao je frendove iz škole da im ga pokaže&pohvali se kako ima doma mali zamotuljak, a mama cvala sve u 16

[marta]

Kad se to kod mene dogodi, ja vratim istom mjerom, pa neko vrijeme bude ok. Na izjave tipa "zasto bi ja to trebao spremiti, pa nisam ja za to kriv (ili vec nesto takvo)" odgovaram s " zasto bih ja tebi trebala skuhat ručak, pa neću ga ja jesti". Istina, ta argumentacija i nije neka, jelte, i ponekad izazove neko trenutno trzanje i puhanje, ali zapravo dugorocno djeluje. Ne znam zasto. Mozda se zabrine da mu necu dati jesti?

[Zdenka2]

I ja postupam kao Marta. Evo, neki dan sam ga zamolila da ode po kruh. Odgovor je bio, neka B. ode (B. nije bila kod kuće). Pet minuta kasnije zamolio me da mu nešto dobacim na gornji kat. Odgovorila sam: neka ti B. doda. Poruka je bila shvaćena.

Inače, jučer me raznježio - došao je u moju radnu sobu, pogladio me po licu i rekao: Dobra si, mama!

Mimek, sad čitam Jean Bayard, Robert Bayard, U pomoć! Tinejdžer u kući!. Zagreb: Mladinska knjiga, 1994. Malo je radikalno, ali kad odmakneš američki ovitak i razmisliš o bitnom, korisno je.

[marta]

Istina, istina, što jasnije se stvari postave, bude jednostavnije.
Ovaj moj jos uz sve ostalo, komentira sve i svasta, a falabogu rjecit je i previse. A ja znam da je ton koji koristi moj i samo moj i mogu se jedino poklopiti usima. Al rješavamo to nekako, bude durenja i suza, al ne previse. Zasad.

[brane]

Istina, istina, što jasnije se stvari postave, bude jednostavnije.
Ovaj moj jos uz sve ostalo, komentira sve i svasta, a falabogu rjecit je i previse. A ja znam da je ton koji koristi moj i samo moj i mogu se jedino poklopiti usima. Al rješavamo to nekako, bude durenja i suza, al ne previse. Zasad.

oooo kako bolno istinitooooooooooo.....moje dijete IZGLEDA kao ja, ima mote kao ja, ima način govora kao ja, temperamentan u raspravama kao ja, uvijek u pravu - kao ja :DDD


nedjelja 15:00
šetamo se, predivan dan...milina...."mama meni je sutra lektira"
"ok..si je pročitao?"
"jesam, šta pitaš takve stvari"
kako sam dječju književnost morala na faksu imati u malo prstu ja par brzopoteznih pitanja iz lektire izbacim van

on ostane u šoku.....
"imam samo još malo strana do kraja"

okrenemo se iz šetnje i drito doma....

doma knjiga ne otvorena, 150 strana ima, a ima samo par sati za pročitati sve skupa....

u 16:00 sjeda u sobi za stol i počinje čitanje (nije pročitao niti jednog slovca)

zaspem na kauču u 17:00, u 18:00 on sjedi za kompjuterom i igra igrice....

"štajeeeeeeeeeee pročita sam sve"

uđem u sobu, DVD radi, u DVD-u animirani film na temu lektire.....

sutradan na kontrolnom izvukao je neku jadnu 3

ali sam ga natjerala da se ispriča učiteljici i ode na sat dopunske nastave iz hrvatskog

mislim da je lekciju shvatio...nadam se :D

[Ripcord]

Sad tek ovo čitam i tu sam zastala:

nedjelja 15:00
šetamo se, predivan dan...milina....

I ne ide dalje... ON S TOBOM IDE U ŠETNJU???? Ja taj svetak dočekam ako imam sreće jednom u dva mjeseca i to ako moramo negdje gdje on nešto treba, a tad samo pazim da ne primjeti koje uzbuđenje u meni vlada

No obećao je da će na moru šetati s malim bratom redovito, jer kao tamo ga i tak nitko ne zna (tj. samo par frendova)

[Bubica]

meni je koma, izmedju ostaloga, sto ova malica ne da da se priblizim B, strasno protestira ako se ja pola sata posvetim njemu, najcesce je rijec o nekim skolskim aktivnostima - vristi ona, on vristi na nju jer mu dira stvari, ja na oboje - opći kaos. Bas mi je tesko odvojiti malo vremena samo za njega Nnajgore je kada vikendom F obicno spava za vrijeme rucka a B zakljuci - "koji lijepi i mirni obiteljski rucak".

[Ripcord]

Nnajgore je kada vikendom F obicno spava za vrijeme rucka a B zakljuci - "koji lijepi i mirni obiteljski rucak".

Nemoj se ljutit, ali meni da mali izvali ovo, ja bih umrla od smijeha i suglasila se s njim

[Hajdi]

meni je koma, izmedju ostaloga, sto ova malica ne da da se priblizim B, strasno protestira ako se ja pola sata posvetim njemu, najcesce je rijec o nekim skolskim aktivnostima - vristi ona, on vristi na nju jer mu dira stvari, ja na oboje - opći kaos. Bas mi je tesko odvojiti malo vremena samo za njega Nnajgore je kada vikendom F obicno spava za vrijeme rucka a B zakljuci - "koji lijepi i mirni obiteljski rucak".

Da. I moja mala je vrištalica. Velika me je pre neki dan ražalostila s izjavom "šta mi je falilo dok sam bila jedinica, uživala sam".

[Peterlin]

Ja se sjećam sebe iz tog dijela života (imam puuuno mlađeg brata).

Ista situacija

S druge strane, moji dečki su rođeni s malom dobnom razlikom. To nije ništ bolje, ali je drugačije... Rijetko kad se svađaju, ali se znaju nadmetati oko naše pažnje (od rođenja). Zadnje vrijeme primijetila sam kako jedva čekaju da mi nekamo odemo, a oni ostanu "gospodariti" doma. Ima par bisera kako se oni snalaze, ali sve je još na dječjoj razini (npr. mm je isključio tv i dvd da ne bulje u crtiće cijeli dan dok su sami, ali figa - dečki su si sve spojili i udri...) Povremeno se zabrinem što im još može past na pamet, ali sve u svemu - nekako mi se čini da je ovako lakše.

Iz roditeljskih cipela - nema zapravo svrhe razmišljati što je lakše ili bolje. Imamo to što imamo i s tim se moramo snalaziti.

Bila jučer na roditeljskom kod mlađega - zadovoljna sam. Ja nisam mediteranska mama, ali mm ima tu mediteransku komponentu, pa izgleda da djeca dobivaju sasvim dobar omjer regula i slobode.

[SunčicaVŽ]

meni je koma, izmedju ostaloga, sto ova malica ne da da se priblizim B, strasno protestira ako se ja pola sata posvetim njemu, najcesce je rijec o nekim skolskim aktivnostima - vristi ona, on vristi na nju jer mu dira stvari, ja na oboje - opći kaos. Bas mi je tesko odvojiti malo vremena samo za njega

E vidiš i ja imam sličnu situaciju...malena je ljubomorna na stariju braću. A kako je 5.razred, počela sam mu pomagati u učenju onako kako je uvijek meni bilo dobro - kad sam s nekim učila uvijek sam više zapamtila. I sad kad želimo pola sata mira da mu pomognem oko gradiva - nema šanse, malena želi moju pažnju samo za sebe. Otegotna okolnost je što je već dva mjeseca non - stop bolesna pa je i zbog toga nervozna i stalno traži pažnju. I žao mi ga je jer mu ne mogu pomoći koliko bi htjela
Inače zasad samo imamo plačljivu fazu, ako sam preoštra s njim, krenu suze na oči, a on se skriva da ga ne vidim i ne želi više riječ sa mnom progovorit.
Dobra strana - sve više mi pomaže što god trebam jer je sav ponosan da nešto sam napravi veliki dečko a ja ga onda naravno pohvalim pred dedom i bakom i tetom a on cvate
Nekad kad treba nešto napravit - odgovori neću, ali samo zato da me izazove i povuče za nos( ja izreagiram, nema neću, kako mi to možeš reći, a onda se on nasmije kako me nasanjkao) i napravi to bez problema...

[Bubica]

ma pazi, uzivamo svi pomalo u toj situaciji Nisam to napisala jer se ljutim na njega nego mi ga je zao.

[sweetie]

Katastrofa....kad ovo sve citam vidim da nisam jedina....hvala bogu!!! Mojoj 10-to godisnjoj buntovnici su uz ovakvo ''krasno'' pubertetsko ponasanje
vidljive i promjene na tijelu!! Sa 8 godina i 9 mjeseci su joj pocele rasti grudi.Tuzila se da ju bole a ja sam mislila da se udarila, niti na kraj pameti mi nije
bilo da joj rastu!! Kad se i dalje tuzila, ali sad ju je boljela desna a lijeva je prestala, shvatila sam o cemu je rijec!! Pitala sam nasu doktoricu opce prakse
dali nije to malo prerano (meni su rasle tek sa 13)..ali ona je rekla da curice danas vec ulaze u pubertet sa 8,9 godina...halo!!! Sad ce krajem mjeseca napuniti
10 punih godina, grudi joj se vec dobro vide a pocele joj rasti i dlake dolje!!!! Nedavno sam imala vec i razgovor o menstruaciji, jer kazu da kad im dolje pocnu
rasti dlake u roku od godinu dana dobe mjesecnicu!! Imamo jos jednu od pet godina koja je prije godinu dana ostavila nocnu pelenu, pa kad sam to mm
pricala ostao je sokiran, kaze...''pa zar vec!!! Nedavno smo prestali kupovati pelene, pa kaj to ide odmah iz pelena u uloske??''....trbuh me bolio od smijeha,
da ste samo vidle face koju je slozio...nezaboravno!!!!!

[Nena-Jabuka]

....Imamo jos jednu od pet godina koja je prije godinu dana ostavila nocnu pelenu, pa kad sam to mm
pricala ostao je sokiran, kaze...''pa zar vec!!! Nedavno smo prestali kupovati pelene, pa kaj to ide odmah iz pelena u uloske??''....trbuh me bolio od smijeha,
da ste samo vidle face koju je slozio...nezaboravno!!!!!

i mene je zabolio trbuh

moja još nije fizički na tom stupnju, ali je u fazi, onoj ranije spomenutoj, kad se otresa -

dooooobroo!, al' ne napravi ništa,

a ja se osjećam ko papiga koja ponavlja i ponavlja non-stop jedno te isto.

Ma nema te stvari koju će isprve čuti ili poslušati, ko da joj je slušni aparat u kvaru.

[laumi]

trenutno mi se ne da detaljnije pisati, imam devetogodišnjakinju koju već dobrano "drma" i užasno mi je drago kad vidim da smo svi u istom sosu
kad je uhvati šiza, najviše pomaže da se nas dvije zatvorimo negdje same, da je ja mazim i da pričamo
ali nemam uvijek vremena, a bome ni volje za to

[cvijeta73]

kad je uhvati šiza, najviše pomaže da se nas dvije zatvorimo negdje same, da je ja mazim i da pričamo

e vidiš, kad mojega uhvati šiza on neda ni da mu se približim, ni da pričam s njim, a kamoli da ga dotičem u bilo kakvom obliku. zatvori se sam u svoju sobu, zabarikadira vrata da ne bi slučajno neko ušao i plače na krevetu, jadan da jadniji na može biti.

[cvijeta73]

uuuu, pa ovdje je aktivno, a ja ne znam

ajme meni bubica, mi ko da istu djecu imamo
uglavnom, J i ja smo se morali skrivati po kući da se grlimo, doslovce skrivati od M.
evo,sad je nekako bolje kad pomažem J oko zadaće ili učenja, ali do prije godinu dana isto se tako drečala. ima oduvijek svoju torbu i svoje bilježnice i svoju pernicu (sve po ps-u, zajedno s naljepnicama na kojima piše njeno ime, prezime i vrtić ), al tek sad to ima neku funkciju pa i ona piše zadaću.
J ne treba u principu nikakvu pomoć, al meni je žao baš nikako se ne uključivati u njegovo školovanje pa volim s njim zajedno učiti. a i on to voli. i za to smo se morali skrivati

uglavnom, našla sam se u ovome od seni, baš sam o tome nedavno razmišljala, koliko su mu se argumenti u zadnje vrijeme nekako promijenili, postali smisleniji, teže je na njih odgovarati.
a šize, njih ima, nažalost zna se zaredati period kad su na dnevnoj bazi, pa mi je baš teško vidjeti kako je nesretan. al opet kao kod bubice, strašne su, al ga isto tako brzo i prođu, u jednom trenu mislim da u kući imam stvarno nesretno dijete s velikim problemom koga prvo moram identificirati uopće a onda i riješiti, a za pet minuta u kući imam pravo veselo i zadovoljno dijete.

super su mi svi postovi i tema, pratim dalje.

[marta]

MOj plače di stigne, osim u javnosti. Znaci, u tanjuru, samo se razvali po stolu i tanjuru, falabogu, dosad je bila rijec iskljucivo o praznim tanjurima, na zahodu, u hodniku, gdej god stigne.

[laumi]

moja samo mene hoće i prema meni se zapravo još i najljepše ponaša
ali kako se s tatom svađa, strašno nešto

[Forka]

moja nije tip od plakanja
zato kad plače znam da je stvarno Nešto

[Zdenka2]

moja nije tip od plakanja
zato kad plače znam da je stvarno Nešto

Tako je i kod mog sineka, dok cura plače na sve (iako je još ne puca predpubertet).

Laumi i ja sam primijetila da se sinek više svađa s tatom nego sa mnom.

[Rebbeca]

Kod mog je 10,5 godišnjaka situacija zasad zadovoljavajuća: ne odgovara sa NEĆU ( možda zato jer zna da ne dozvoljavam takav odgovor ), ali treba mu nekoliko puta reći da napravi jednu stvar... krene, ali ga putem nešto drugo privuče, pa zaboravi. Epizode plakanja tog "za sve krivog" djeteta smo imali prije nekoliko mjeseci, ne ponovile se... Od dlačica još ni D.

Imam i kćer 8 mj. mlađu od njega, ali do nje još taj predpubertet nije dopro, iako ona već ima nekoliko dlačica na spolovilu. Fina je, mila i draga, sve napravi odprve, možeš joj čak i 3 stvari odjednom reći, ništa ne bude zaboravila...

[laumi]

inzistitra na svojim pravima, citira nam povelju o pravima djeteta,
a kada
je o obavezama riječ, okreće temu,
užasno je lijen, da se njega pita još bih
ga ja oblačila,
školske obveze odrađuje, a za sve ostalo je čekaj malo, ne
sada, evo sa´ću...

kao da moju opisuješ
s time da ona stvarno rado piše zadaće i jako je savjesna kad se radi o školi, tu je ništa ne trebam podsjećati
ali neuredna, uh

[Nena-Jabuka]

piplica, utjeho svih utjeha

nije moj jad manji jer je tuđi veći ili isti, ali utješno je znati da nismo mi (MM i ja) krivi što nam je od rođenja veselo i razdragano dijete postalo mrgud pritisnut najtežim bremenom života.

Očito nismo baš svi mi krivi,
ipak su hormoni ti koji djeci (i nama) diktiraju život