I moj je mrkopogleđa, ali ne stalno, zna se i nasmiješit.
 |
|||
|
|
|||
I moj je mrkopogleđa, ali ne stalno, zna se i nasmiješit.
piplica, suosjećam. evo danas drama. i suze. i svađa s bratom. i onda uzdisanje pol sata ko da je sav teret svijeta na njegovim plećima...
Kod nas je mirno od prošle subote. Vidljivo je da se upravo trudi biti razuman i pristojan i uspijeva mu. Ah, koja divota...
Mi smo imali zatišje par dana, pa žešći okršaj danas. A je dosao iz skole razocaran sto nije prošao na zupanijsko natjecanje iz tehničkog, a ja nisam imala srca da mu kazem da nikad nece ni proci jer u zivotu nije nista precizno i uredno napravio osim slozio svoj stol. Probala sam malo porazgovarati s njim, al nije se dao. Nešto kasnije sam mu rekla da ne ostavlja patike na hodniku nego da ih spremi na policu, našto je on rekao da neće, a ja sam rekla da cu ih u tom slucaju izbacit van... I onda je nastao kurcšlus...
A kako Juul rješava takve situacije?
Pa on je to sve riješio u mladjoj dobi, tu kompetenciju, jelte, tako da je kod njega pubertet skroz gladak. Smooth...
To sam si i mislila.
Meni se čini da je Juul sa svojom djecom to rješavao isto kao i mi - nekad milom, nekad silom, prema prilici...
Tek KASNIJE, kad je ispekao zanat i ustanovio što pali, napisao je knjigu. He he he.... Meni se sve čini kad prođe pubertet mojih sinova, da bih i ja bila spremna napisati knjigu. Samo knjige su rijetko kad univerzalno primjenjive, čak i Juulove.
Imao je Juul odlicno predavanje na temu tinejdzera, imam negdje kod kuce biljeske s predavanja.
Kad on to govori, sve mi se doima jako zdravorazumskim i podrazumijevajucim, ali kad se spustim u nase okvire, rasporede, vremenske rokove unutar kojih mora stici u skolu, zahtjeve skole i okoline, puno je teze.
marta prvotno napisa
Pa on je to sve riješio u mladjoj dobi, tu kompetenciju, jelte, tako da je kod njega pubertet skroz gladak. Smooth...
pa nije bas tako.
teze za pubertet su mu slicne kao i u kompetentnom djetetu. doduse ima jednu tezu otprilike:
dragi roditelji sto ste (u globalu) napravili do 13, 14, 15-ste, napravili ste.
poslije je teze ispravljati krive drine. uvijek se moze, naravno, ali puno je teze.
Pa ja se s tom tezom skroz slazem. Moji roditelji nakon moje petnaeste vise nisu imali nikakav utjecaj.
Još nemam pubertetliju,ali kumče mi ima 12g,djevojčica. S ocem je dobra i ne usudi se,strog je,sa mamom li-la,ona je popustljivija. Ringišpil je aktualan već dvije godine,za sve je kriva,strašan stres je škola,svašta joj pada na pamet,dlačice su tu,menstruacija nekakva je došla,dečki su bitni,odjeća,braća i sestre većinom smetaju,makar ima još živaca za njih i povremeno se igra s njima,čuva ih itd,lupanje vratima,nabijanje nogama po stepenicama...Nema neću jer ne smije,ali pokuša neću sa djedom i bakom međutim ni tu joj se ne isplati.
Meni je zanimljivo kako je zapravo pametna,a s druge strane bedasta.Ona stvarno misli da nešto može sakriti od roditelja,osobito gluposti lako uočljive,tipa da je pojela sestri/bratu slatkiše,nije napisala zadaću pa joj je profesorica upisala minus ili opomenu itd.Facebook joj nije dozvoljen,svejedno je napravila profil i stvarno je mislila da ju otac neće u tome uloviti,a čovjek je vrlo informatički pismen.
Naravno je često kažnjena u nekom vidu neke zabrane itd,ja sam neka osoba od povjerenja,pa sve govori meni,a ne roditeljima(ja naravno sve govorim roditeljima
Zapravo sve me strah što mene čeka i kako ću ja to....
oooo kako bolno istinitooooooooooo.....moje dijete IZGLEDA kao ja, ima mote kao ja, ima način govora kao ja, temperamentan u raspravama kao ja, uvijek u pravu - kao ja :DDD
nedjelja 15:00
šetamo se, predivan dan...milina...."mama meni je sutra lektira"
"ok..si je pročitao?"
"jesam, šta pitaš takve stvari"
kako sam dječju književnost morala na faksu imati u malo prstu ja par brzopoteznih pitanja iz lektire izbacim van
on ostane u šoku.....
"imam samo još malo strana do kraja"
okrenemo se iz šetnje i drito doma....
doma knjiga ne otvorena, 150 strana ima, a ima samo par sati za pročitati sve skupa....
u 16:00 sjeda u sobi za stol i počinje čitanje (nije pročitao niti jednog slovca)
zaspem na kauču u 17:00, u 18:00 on sjedi za kompjuterom i igra igrice....
"štajeeeeeeeeeee pročita sam sve"
uđem u sobu, DVD radi, u DVD-u animirani film na temu lektire.....
sutradan na kontrolnom izvukao je neku jadnu 3
ali sam ga natjerala da se ispriča učiteljici i ode na sat dopunske nastave iz hrvatskog
mislim da je lekciju shvatio...nadam se :D
moj se stalno smije :DDD lastane, trebam li se zabrinut :DI moj je mrkopogleđa, ali ne stalno, zna se i nasmiješit.
I ja svog 10 i pol godisnjaka prepoznajem u mnogim postovima. Danas ujutro sam ga pitala da li ga opet boli zeludac (zaozbiljno). Pa on se vec od ujutro tako kiselo drzi, nasmije se valjda samo po skrivecki, kao da je bolestan. Valjda je to biti cool, samo sam zaboravila.
da,da, lakše mi je kad vidim da nije moje dijete jedino čudovište,a bome ni ja
našla sam se (i njega) u hrpi vaših postova. jedino mi se čini da je kod nas to durakanje/kolutanje/netuširanje/odmahivanje.... kasno počelo, L.ima 13 i 7. je razred.
Zapravo mi najteže pada što je ovu školsku godinu sve ocjene pokvario i od divnog odlikaša postao vrlodobra ljenguza! a i ta sveukupna četvorka je rezultat slušanja na satu i ničeg drugog. Kod kuće ne radi baš ništa!
Osim kad sjedim pored njega kao kobac. Za što,uz posao, 10 godišnjeg disleksičara i bebu od 19mj, baš i nemam vremena. Što on debelo iskorištava.
Neće učiti i gotovo! U stanju je sjediti nad knjigom satima,a ne pročitati ni retka. O zadacima (matematika,fizika i sl) da ne pričam. Nisam još nigdje vidjela takav otpor prema učenju. A ni tuširanju(a kad uđe u kadu ne zna izaći), pospremanju sobe, pospremanju suđa nakon klope....ma svemu što se od njega traži.
Soba mu je katastrofa! čarapa i majica ima na sve strane. Povremeno, kad me ulovi šiza, pobacam to kroz prozor, ali niš od toga.
Probali smo i s nagradama: "dok su ocjene i ponašanje ok,možeš na komp", i s kaznama:"nema kompjutera,tv-a...!!!!" ali ne pomaže ništa
Da ne spominjem da je ovo razred čiji se uspjeh boduje za upis!!!!!!!! A biser je prirodnjak i hoće u gimnaziju!
eeee, to je već pubertet s velikim P
Čitam vas, i život mi je odmah ljepši.
Mislila sam da će se jučer kuća srušiti, kako su vrata zalupljena, a o tome da se po sobi ne može hodati od stvari, tu temu neću uopće naćinjati.............
I da, zašto njih dvoje mora dijeliti sobu, zašto ne bi jedno od njih bilo u sobi sa malim privjeskom od 4 godine.
I da, zašto taj privjesak IMA VLASTITU SOBU.
Pa zato, jer ima 4 godine, a ne 9 i 11 godina.
I onda sam ja najgora majka na školi, ako zatražim da se čisto rublje drži u ormaru, a ne da ga se preskaće po podu sobe.
Za sada jedino mogu reći da škola štima i da za sada(kuc-kuc) imaju dobre ocjene.
sami od sebe???? uf! da mi je do toga doći
Sad tek ovo čitam i tu sam zastala:
I ne ide dalje... ON S TOBOM IDE U ŠETNJU???? Ja taj svetak dočekam ako imam sreće jednom u dva mjeseca i to ako moramo negdje gdje on nešto treba, a tad samo pazim da ne primjeti koje uzbuđenje u meni vlada
No obećao je da će na moru šetati s malim bratom redovito, jer kao tamo ga i tak nitko ne zna (tj. samo par frendova)
Za sada da, vidjet ćemo sljedeće godine u petom. Nadam se da se neće pokvariti
Posljednje uređivanje od Cathy : 31.05.2011. at 19:52
Moj je u 5., to su te godine... Btw, pod šetnjom mislim šetnja po kvartu, nekud dalje ga još i uspijem izvuć, al to valjda isto zato što je mala šansa da će srest nekog poznatogZa sada da, vidjet ćemo sljedeće godine u petom. Nadam se da se neće pokvariti
niti nas ne seta s nama i to ne zato sto bi se sramio sestrice ili slicno, nego zato jer je to gubitak vremena!, kao da on nema pametnijeg posla!
Pošto je tema živnula, i ja ću prijaviti da onaj ekscesni period o kojem sam pred koji mjesec pisala nije baš došao iz vedra neba, nego je imao podlogu u nekim za njega neugodnim događanjima van kuće.
Riješio je tu situaciju, dosta smo razgovarali o nošenju s emocijama, povjeravanju, o odnosima unutar obitelji i sve to je bilo korisno. Bilo je nekoliko ekscesnih situacija od tada i dobro smo ih hendlali i mi , a i on.
i ja bih se uključila nadam se da me primate.
moj ima 10 god.
uglavnom je pristojan i poslušan (istina, nekad i nakon opetovanih nagovaranja
u školi je super.
zanima me konkretno kako rješavate pristup internetu?
i koliko ste razgovarali o sexu? budući sam čula da on naveliko o tome diskutira (doma se pravi da ga ne zanima, naravno
Da malo podignem temu.
Kod nas je peti razred donio potpuni preporod,
postao je smireniji, odgovoran, suradljiv,
rekoh, hvalim im te Bože, da smo i mi to dočekali.
Na polugodištu je imao skoro sve petice, mi pucamo od ponosa...
Školske ferije su također prošle u dobrim odnosima,
ali otkad je počelo drugo polugodište okrenuo je ploču,
povampirio se, stalno bi se svađao, provocira, ništa mu ne valja.
Pokušavam dokučiti što se dogodilo, ali ne mogu ga uloviti niti za glavu niti za rep,
tvrdi da se apsolutno ništa nije dogodilo,
i da sam dosadna.
Čak je i zaredao neke trojke u školi,
pa je zbog toga još više frustriran i tako smo upali u neki začarani krug.
Ne znam kako da ja izađem normalna iz tog njegovog puberteta,
a ne smijem niti pomisliti da me čekaju još dva.
Danas sam pitala mamu da li ima neki normabelček za mene...
Da se pohvalimo, ima pomaka, po novom čisti veš živi na krevetu.
Da se pohvalimo, ima pomaka, po novom čisti veš živi na krevetu.Carice, kako si došla do toga?! Kod mojega sva roba (u kojem god dijelu mirisnog spektra bila) živi u jednoj hrpi koja se miče s poda na dvosjed i natrag, ovisno o mjesečevoj mijeni čini mi se.
Utješno je ovo čitati. Soba mog sina izgleda kao brlog beskućnika - hrpa se seli po sobi dok povremeno ne uđem buldožerom. Žive li i vaši na podu?
Nažalost, da... sve više i češće, unatoč mom zvocanju (a i prestala sam polako jer to nema previše smisla).
Nisam oduševljena metodom, ali jedino što pali je metoda mrkve i batine - npr. smije se na računalo ili van tek kad ne bude stvari na podu i pisaćim stolovima. Ali takav stav prema stvarima doći će im glave prije ili kasnije... Jutros se tražila zelena farba za lice za maškare, a nigdje je nije bilo... Ne znam kako je priča završila, ostavila sam mlađeg sina da prekopava kuću. Na takvim primjerima će valjda nešto naučiti, ali sve mi se čini da je to duuuugotrajan proces.
U školi je još dobro, barem kad je riječ o ocjenama.
I nismo jedini - mm je neki dan čuo od susjede na dlaku istu žalopojku (djeca nam idu zajedno u razred).
Osim što žive na podu, još se i sporazumijevaju prilično neartikuliranim načinom govora. To je isto opća pojava. Jedva ih razumijem, ne samo svoje nego i tuđu djecu - pravi neandertalski govor, katastrofa... Snalaze se dobro u vlastitom neredu, s vlastitim društvom i slično, a ja upirem prstom u stvari koje me baš jako smetaju (ostavljanje prljavog suđa, magareće uši i slično...)
Kad mu uredim sobu uživa u redu, pa ga tako pokušavam motivirati da ga i sam barem malo održava. Ocjene su isto OK, dapače, prima se knjige više nego u prvom polugodištu, ali je jako neuredan. Kad pogledam njegove bilježnice moje nekadašnje mi izgledaju kao SF. I sve češće čujemo rečenicu: "Pusti me na miru".
ovo iksam
al' moram i odgovoriti: živi na podu dok ima mjesta na podu... onda seli u druge sobe
katastrofa
ja sam mislila da jedino moja živi na podu i po podu
sad mi je lakše
ne znam zašto joj je tako lakše, ali ona čak i zadaću zna na podu pisati
Ja ne dam da razvlače kramu u dnevnoj sobi i kuhinji, a njihovu sobu se trudim ostavljati kako je i sami ostave, dok se ne zadave u vlastitom neredu. Jučer na pisaćim stolovima nije bilo ni cm2 slobodnog prostora: laptop, kabeli, miš, pribor za pisanje, mp3 player, cd player + daljinski, hrpa cd-ova u rasutom stanju, knjige koje nisu trebale za danas za školu, note, kutije s pisaćim priborom od kojeg je 70% neupotrebljivo i tako dalje...
U obranu svoje djece mogu reći samo to da su i mene moji roditelji špotali u istoj fazi zbog istih stvari... Ni jedan trokut mi nije imao vrhove, tko zna koliko sam šestara pogubila (gledam neki dan svoje dečke - ista stvar), pa valjda to mora tak biti. Do neke mjere... Ono čega se klonim (i ne uspijem uvijek) je da im tražim njihove stvari u njihovom kršu. Ako ne znaju gdje je informativka za glazbenu školu, nek idu bez nje. Kad ih prof. radi toga pobere na red, bit će više efekta nego od mog zvocanja.
Uostalom, i ja sam silom prilika naučila bolje se organizirati tek kad sam otišla na studij i kad jednostavno nije bilo nikog drugog da se brine oko mojih stvari. U tu svrhu smišljam kako klince otprašiti barem nekamo na ljetovanje bez nas, da nauče misliti o tome gdje su im stvari.
Drugi problem je prevelika količina krame (ali to i mene muči). Lakše je držati red kad fizički ima manje stvari.
Da te utješim, to nije riješenje.
Moja djeca idu već tri godine samostalno na ljetovanje sa trenerom po tjedan dana. Nikada do sada nisu ništa izgubila, sve vrate u urednom stanju, donesu poklone, svi ih hvale...
Jedino su prošlo ljeto olajavale jedno dijete koje je "živjelo na podu", ali nisu iz toga ništa naučile.
Barem sam ja zaključila da nisu, kada i dalje deru po istom.
x
sve isto. Poludim kada ide zadacu pisati na stolcu (kleci na podu) jer na stolu nema mjesta za stavit biljeznicu a njemu ne pada na pamet raskrciti nered.
Do njegovog "ma daj....", "mogu li ja imat malo mira..." i sl. gore mi je to sto ga F imitira gestama, intonacijom, svime pa kad ona s tri i pol krene "ma dajjjjj...." svi smo na podu
isto ovako je i sa mojom. samo što joj više ne dozvoljavam da radi toliki nered otkad sobu dijeli s 4,5-godišnjom sestrom. pa se onda svakodnevno navlačimo oko spremanja sobe.
meni je to užas. nikako ne volim biti stroga i govoriti nekome (pa čak ni djeci) što trebaju raditi. mislim, radim ja sve to, ali to mrzim. ta stalna navlačenja i jedna te ista priča svaki dan. dođe mi da pobjegnem glavom bez obzira.
Ja nekako i ne mislim da su ovi naši dečki, 2000. i 2001. godište, još u pubertetu. To na ono piplicino da jedva čeka kraj: ja mislim da nije ni počelo, hahaha.
Cure bi već mogle biti.
moja curka je napunila 10 godina, a ovakva je već godinu i pol
(fizički znakovi tek sad polako počinju)
Kod nas je obratan problem - do ljetos je bio u sobi s godinu mlađom sestrom, pa je to sve skupa bilo neuredno, ali bolje, jer ona ipak više drži do reda. B. isto nije baš uzor urednosti, ali kod nje nikad ne dođe do tako diluvijalnog nereda - ona ipak barem jednom tjedno sve pospremi jer voli živjeti u urednom. Stol raščišćava svaki dan. Kod nje vlada red na vidljivom prostoru, a ormare i prostor ispod kreveta ipak moram ja povremeno "preslušati". Ali, OK je, njezina soba je ugodan prostor. Nasuprot tome, Mr. Pametni ostao je sam u sobi s puno više stvari - masa zajedničkih igračaka je ostala tamo jer postoje po mjeri napravljeni ormarići baš za te kutije, a onda tu su i note, instrument (koji se rastavlja u dijelove).Pospremi on nekad, ali ne redovito, pa mu se skupi toliko toga da se izgubi pred tim neredom. Zato mu više ne govorim: Pospremi sobu! nego npr. Složi note. S manjim zadacima ide bolje. Primijetio je da više voli boraviti u sestrinoj sobi i da čak i mačka izbjegava njegovu.
Možda bude učinka.
I još nešto pubertetsko se počelo događati, a to je silna rastresenost. Samo prošli tjedan: otišao je na tjelesni s jednom tenisicom, na mačevalačkom turniru je ostavio masku, napisao je zadaću i ostavio je na stolu, napravio je jedan veliki posao za hrvatski jezik i već dva tjedna zaboravlja pokazati to profesorici, svom razredniku već jedno tri tjedna zaboravlja prenijeti moju poruku, odlazi bez ključeva, ima samo dvije lijeve rukavice (kupila sam nove prije desetak dana), na mačevanju je pogubio nekoliko pari bijelih dokoljenki (najgore mi je što ih je teško naći, a da nisu "ženske"), a o šestarima, gumicama, olovkama i šiljilima uopće neću govoriti. Ja sam isto imala takvu jednu fazu baš u toj dobi - gubila sam pribor, dolazila doma iz škole u papučama, ostavljala satove - mama i tata su se toliko zabrinuli da su me odveli psihologu. Pretpostavljam da je to znak početka pojačane introspekcije. Kako je s vašima i što mislite o tome?
Pa da, to se prvo primijeti na stanju duha... Bore se za neovisnost svim silama, tako dugo dok ne treba spremiti krevet, he he he.... tu borba za neovisnost naglo prestaje!
Ma sve je to normalno. Ja samo primjećujem da iz dana u dan vježbamo izdržljivost ranije postavljenih granica i pomičemo ih po potrebi. Kad mi stvarno bude dosta, razmišljam si o tome kako je bilo puno teže dok sam im morala brisati noseve, guze, vezati cipele, oblačiti ih i slično... Treba u svemu tražiti dobru stranu. Te "sitnice" ipak sad rade sami. Tako će biti i s pospremanjem kreveta i knjiga. Sad treba otrpjeti fazu "ja to mogu, ali mi se baš ne da". I dobro Zdenka kaže - tak su sretni kad im je soba uredna, ali nisu se još u stanju pokrenuti i sami napraviti reda. Doći će i to, ako ne prije, kad počnu dovoditi društvo doma (da ne velim kad im cure počnu zalaziti u brlog).
Fizički je tek počelo; on je još dijete - samo se prvi znakići pojavljuju. Ali psihičke promjene su već tu i sve se pitam što me još čeka, jer kod njega je uvijek sve bilo n-tu potenciju. Kći (10) na sreću još potpuno miruje u djetinjstvu i htjela bih da tako ostane još 2-3 godine; njoj to treba.
Zapravo, pitala sam jer sam zadnje vrijeme malo čitala o pubertetu da vidim šta bih A. od toga ponudila, pa uglavnom piše da započinje fizičkim promjenama, a ove psihičke slijede kasnije.
Kako A. ima psihu pubertetlije od rođenja, dok fizički zasad ne vidim promjene (zona donjeg rublja mi je odavno van ingerencije), računala sam da to još nije to.
edit: istina, ten mu se za nijansu promijenio
Posljednje uređivanje od vertex : 21.02.2012. at 11:31
da, vjerojatno karakter i temperament imaju važnu ulogu ovdje
i moja L. ima temperament pubertetlije tamo negdje otkad je prohodala, a s 8.5 godina je samo postalo još puno gore
Ovo me posjetilo na Williama Searsa. On piše kako s odgojem prvo toje djece nisu napravili neki posao. Onda se s četvrtim to počelo mijenjati nabolje, a šesti, Matthew, prekrasno je odgojeno dijete. Inače ih imaju osam.
Onda se ja mogu odmah pomiriti da ovi moji dvojica neće nešto ispasti?!
Ma nema veze, razlika između Juula i Searsa i nas je u tome da mi ne pišemo knjige, mi pišemo samo na forumu, he he he...
Jao, di me nađete... odakle da počnem?!?!
Moj, uskoro 12-godišnjak je (ponovo) u ludoj fazi. Traje to već jedno 2 god. ali ima bolje i lošije faze. Početkom šk. god. je bilo napeto: puno gradiva, puno zadaće, malo vremena... Onda je krajem polugodišta bilo super, praznici isto super, čak i početak drugog polugodišta ok, ali ovaj Mjesec LJubavi ga je uništio. Uči puno (više fizički ne može ), zaredale se trojke, razočarani mi, razočaran on... Odgovore ima uvijek spremne, možeš s njim raspravljati cijele dane...
Soba... evo baš smo u petak imali neku polugeneralku ( posteljina, prozor, prašina, usisavanje ). Inače je nemoguće hodati sobom od igračaka, odjeća uglavnom nije po podu. I tako mi zajedničkim snagama pospremimo, usišemo, ja na odlasku iz sobe, a on je već uspio razvući igračke po podu.
Stol... super mi ja sada kada rade geometriju, a nema mjesta za raditi s trokutima jer ispod te bilježnice ima još jednu, i koju knjigu...
Isto bi mi trebao normabel....
Ovo je točan opis mog mlađeg sina!
Što se rastresenosti tiče, s tim muku mučimo s njim - ne zna tko mu glavu nosi, valjda ni jedan dan ne ode u školu sa svim knjigama... Pravo je čudo kako još uvijek ima dobre ocjene... Uči, ali vidim da mu misli vrludaju kojekuda. Stariji je nešto bolje koncentriran, ali i on ima svoje biserne trenutke - uredno složi stvari za tehnički ili tjelesni i ostavi ih doma.
A ja sam još i sebe uhvatila u istim fazama - dečki prema pubertetu, a ja u klimakteriju i eto prekrasne kombinacije...
Ohmmmmmmm, ohmmmmmmm...
Nas spašava njegov novi hobi - jahanje, nevjerojatno koliko ga to ispunjava,
voli taj boravak sa životinjama, brigu o njima, nije mu teško niti timariti konje, čistiti štalu (konjsku, ne svoju doma
Zdenka, mene je totalno ubedirao onaj tvoj post na darovitima o kućanskim obvezama,
moram nešto poduzeti po tom pitanju, dosta je bilo anarhije.
A ja se sad osjećam kao totalno loša majka- nitko nije zadovoljan svojom ulogomja uopće ne pospremam dječju sobu, osim generalki u koje ulazi cijeli stan, prašina s visokih mjesta i prozori. Sve drugo su potpuno prepušteni sebi, pospremanje, stavljanje na mjesto,sortiranje veša, školske ladice i ormarići, kreveti , sauganje, brisanje prašine. Ja im samo pomažem obući krevetninu, skidaju sami. Ali mora biti i to mora biti u roku koji se dogovorimo. Kakva sam ja to spartanska majka... Nisam ni znala da sam tako grozna...
Posljednje uređivanje od pikula : 21.02.2012. at 16:06
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
