Citiraj sanjaneo prvotno napisa Vidi poruku
ono što me izbediralo je stav logopedinje koja ga je posjela za veliki stol(ja sam pri tom morala čučati), na stolu nije bilo ništa nego mu je ona nudila stvari iz kutije (pri tom je komentirala:što ću ti sada pokazati,pa traženje,pa imam sve za veću djecu....).mislim,unaprijed sam upozorena da logopedi nemaju osjećaj za tako malu djecu,da ih odma na prvu etiketiraju a ja sam malo osoba koja odmah misli na najgore i eto posložilo se. hvala na iskustvima i savjetima od velike pomoći ste mi (kao i uvijek)
mislim da bismo se svi mi puno radije obraćali za stručnu pomoć kad bismo bili uvjereni da nećemo naići na ovakve scene. ja ih, poučena iskustvom s drugim tipovima liječnika i nepotrebnom širenju panike, pošto-poto želim izbjeći, zato ne znam želim li uopće isticati svoju zabirnutost kao neki problem i tražiti uputnicu za logopeda ukoliko to znači da neću biti ništa mirnija, nego obrnuto.

Dok sam čitala tvoj post, kao da sam pred očima imala svoju kćer. Uvjerena sam da bi se ona potpuno isto tako ponašala.
i ja isto, i zbog toga me i zbunjuje taj logoped jer ne mogu ni zamisliti da bi dvogodišnjak bio kooperativan u tom smislu da bi prihvatio bilo kakav oblik vježbica....bar moj - nema šanse.

Jako mi je čudno da je logopedica okarakterizirala tvoje dijete kao dijete koje odbija suradnju, jer mi je to, barem sudeći prema vlastitoj kćeri, sasvim normalno dječje ponašanje.
I meni je to normalno ponašanje - za moje dijete, pa ga niti ne želim nepotrebno izlagati nečem takvom

Tvome djetettu je potrebna prava intervencija u smislu rane komunikacije, dakle netko tko će Vas doma usmjeravati kako na koji način što razvijati -u govornom razvoju (od gesti, slogova, jednosložnih riječi, prepoznavanja, imitacije i sl.,), puno je toga, a on je još mali i puno toga se može napraviti, na vrijeme si se obratila za pomoć. ono što bi dijete u toj dobi trebalo, po nekim kriterijima, je da se odaziva na svoje ime, da prepoznaje osobe koje su često u8 njegovoj okolibni, da zna izraziti svoje želje (ako ne rječju, a trebao bi, onda gestom), da ima imitacijsku gestu, da ima određen fond riječi, da spaja riječi, da razumije određena pitanja, tipa gdje je...., daj mi...., dođi..., da prikladno upotrebljava određene riječi, da ima imitacijsku iigru, ali to su sve obrazci koji ne moraju biti zadovolejni, ali se mogu uz pravilno poticanje i rad razviti.
e to je upravo ono što i nama treba, postoji li možda kakva literatura koju bih za početak proučila (po mogućnosti link ) da koliko god mogu za početak pokušam napraviti sama (ipak smatram da napredak jako puno ovisi i o pravilnoj informiranosti roditelja) jer od svega nabrojenog muči me samo to spajanje riječi - sve ostalo je i više nego u redu prema ovom popisu