Koliko toga dijete od 25 mj. razumije?

[stray_cat]

mo smo zbog ERF-a razmisalji da se vratimo u hr

ovo sto sebastian dobija mi smo izborili rukama i nogama. sve smo kopali sami. ovdje je sistem da ti niko nista ne nudi (recimo pedijatar) dok ti ne velis da to hoces (a nemam pojma kako to kao needucirana osoba mozes znati) i onda ti eventualno da uputnicu.

mi smo sa prvim doktorom opce prakse izgubili pola godine dok sam isprosjacila uputnicu za pedijatra (to ovdje ima status specijaliste i ne mozes bez uputnice. e sad tvoj doktor procjenjuje da li to to treba ili ne. nas je nas kreten uvjervao da je mali ok, da smo mi losi roditelji i da gledam tv show super nanny da vidim sto da radim sa djetetom)

ovdje rutinski prepisuju sedative za klince, rutinski preporucaju smjestanje djece u instituciju jer ce ti takvo dijete unustiti zivot. i starci vrlo cesto to naprave

moja bivsa konzultantica mi je jasno i glasno rekla da oni mogu pruziti pomoc u vidu da ga dam na treniranje u instituciju da se recimo nauci jesti sam i ako to necu sama sam si kriva sto sam umorna. ona tu nemre vise nista

i onda smo malo po malo sve naski sami

ukljuceni smo u udruge roditelja stranaca sa djecom u spektru i tamo izmjenjujemo informacije

sad kad smo se dokopali floor time centra imam po prvi put profesionalku koja i skolu i sve oko sebastiana kontrolira sto rade

daj ljudima imena, adrese i brojeve telefona gdje da idu. nece nekom upute od 10 recenica dati dovoljno u odnosu na ono sto educirana ekipa stekne u 5 godina obrazovanja i ne znam koliko prakse. onda krenes kod jednog, pa pitas druge starce i metodom pokusaja dodjes do nekog ko funkcionira

[Laura]

Bio bi red da vam se malo javim Strašno je koliko otežu oko nalaza za moje dijete. Na sreću, izgleda da nije tako ozbiljno kako sam mislila. Mi smo tek prije dva mjeseca počeli ići među djecu u parkić ( nisam vozila, a živimo daleko od grada ), vjerojatno je i to bio jedan od razloga što nije primjećivao vršnjake, a možda se to odrazilo i na njegovo ponašanje ( većinu vremena bili smo sami nas dva, a njegovi najdraži prijatelji su maca i pas ). Dakle, nakon što sam položila vozački počeli smo intenzivno izlaziti, par sati skoro svaki dan u parkiću. Strašno sam se puno bavila s njim, radila s njim, nenametljivo, i one stvari koje je stvarno mrzio - čitanje slikovnica, crtanje... Izgleda da je sve to urodilo plodom jer se u njegovoj glavici iznenada napravio neki "klik" i počeo je primjećivati ljude oko sebe, vršnjake... Drugačiji je nego prije... Bili smo još jednom kod psihologice i ona je bila zadovoljna, ali nismo još dobili nalaz. Poslala nas je kod dječjeg psihijatra, a on nas je naručio za mjesec dana tako da još moramo čekati... Mislim da nije riječ o autizmu jer on stvarno dobro napreduje, možda je jednostavno tako povučeno dijete s kojim se treba puno raditi... Prije tri dana počeo je pokazivati kažiprstom - nikada u životu to nije napravio!! Nisam sigurna da razumije smisao pokazivanja prstićem jer ništa zapravo ne pokazuje, samo ponosno maše prstićem, ali i to je puno! Još uvijek ne govori i ne pokazuje neku želju za govorom. Znam da puno dečkića tako ne govori, ali baš ništa? Ni mama, tata... A što je najgore, može jer jednom u mjesec dana kaže neku riječ, a onda zašuti... Govori svojim jezikom, čak i pjeva na "kineskom"