Ja nisam željela da muž bude sa mnom na porodu i on nije bio ni na jednom predavanju. Išla sam sama jer me zanimalo sve o čemu je bila riječ (osim nešto sa zubarom, to je bilo dosadno) - dakle jednom o tijeku poroda i fazama, drugi put o epiduralnoj, treći o njezi djeteta, dojenju i sl., četvrdi o disanju, itd. I gotovo sve je bilo vrlo korisno.
Što je sa ženama koje nisu prošle tečaj? Prolaze ga samo one koje plate. Obavezan je samo ako će muževi biti na porodu.Ovo je čisti cinizam, a mislim da je bolje da u tom smjeru ne krenemo, jer onda sve ode u kupus.
Za "pare" koje su mi "oni uzeli" sam dobila 15-ak predavanja od kojih su bezveze bila možda dva.
Ostala su bila korisna. I na kraju su "oni" napomenuli: "čuvajte potvrdu, vrijedi vam i za ubuduće, da muž može biti s vama i na sljedećim porodima", tako da nemoj tvrditi nešto što nisi provjerila, zbunit ćeš čitatelje.
Uz to, sasvim mi je jasno zašto tečaj koji se sastoji od 15 predavanja po sat-dva i tečaj koji se sastoji od 2 sata nisu na isti način priznati.
Apsurdno! Pa ne rađa muž. Ispada da tečaj treba njemu.
velika je razlika je li nešto poželjno, preporučljivo
ili pak obavezni uvjet.
ogromna razlika.
edukacija je bdw, jako širok pojam.
recimo, meni osobno je skroz neprihvatljiv način edukacije kojeg predlaže Pčelica Mara.
moj pojam dobre edukacije u trudnoći tj. pripreme za porod definitivno nisu naši postojeći tečajevi po bolnicama i DZ
niti išta slično tome,
gdje je cijeli fokus na patologiji i "bogomdanim" intervencijama.
nije li apsurndno govoriti o obveznoj edukaciji žena koje se odluče na neasistirane porode, te žene najčešće i nisu u sustavu, tko bi to nadgledao? žene se i odlučuju na nakvo nešto upravo jer ne žele kontrolu i uplitanje sustava.
Slažem se i sa svima koji govore da je Ok poticati žene na edukaciju, nuditi im informaciju ali obvezati ih na edukaciju da bi ostvarili neku svoju biološku zadanost je stvarno pretjerivanje.
Ok, podvukle već dvije prije mene, ali neka i trećeg puta.
U Rijeci se lani nije plaćalo ništa za tečaj u DZ. Ne znam kako je ove godine. I, ne, nisam mislila na takav tečaj kao pripremu za kućni porod.
Nešto drugačije i opširnije. Da mama zna što se mora, ali i može dogoditi.
I da onda odgovorno odluči može li ili ne. Da li joj je bitnije okruženje, medicinsko osoblje, svoj tuš i krevet, mogućnost intervencije ako se pokaže potreba...
Ustvari, bit je u odluci da li je budućoj mami važnija ona sama ili beba koja se rađa.
Možete napadati ovaj moj stav, ali imam pravo na ovakvo mišljenje zahvaljujući vlastitom iskustvu. Ali, i ja poštujem vaš stav iz vašeg vlastitog iskustva. Samo nemojte protiv znanja. Znanje je važno općenito.
Kad se jednom rodi, bebi nije važno gdje je, samo ako je mami u naručju.
Što se mene tiče (a tragična dječja stvarnost to potvrđuje) -
nije svatko sposoban ni biti roditelj, edukacija treba i nama koji to, ko fol, jesmo, a ovaj portal, i ovaj forum, često su upravo takvo mjesto edukacije.
Dakle, nemojmo, draga Rodice, za "dnevno-političke" svrhe izvrtati stvarnost pa jednom uzdizati potrebu edukacije (evo i sad je jedan Rodin roditeljski tečaj u tijeku), a kad zatreba, čisto radi retorike i nepotrebnog kontriranja na ovoj temi, lansirati sasvim suprotnu tezu.
Nego, da još argmentiram stav zašto edukacija prije poroda, kakav god bio.
Nije nužna, žena zna roditi ovako ili onako, to je činjenica.
Ali, ako ću se nadovezati na svoj prethodni post, onda ću reći i to da su se Rode, prije pokretanja kampanje (ili kako god to nazvale)
za kućni porod, itekako oboružale znanjem, išle na tečajeve, predavanja, pročitale knjige...sasvim normalno, pa tko bi lud išao nešto govoriti, a bez podloge i sigurnosti koju ti daje znanje o nekoj problematici.
S druge strane, zašto smatrati sasvim normalnim da žene njima, doulama i primaljama, slijepo vjeruju i to bez vlastitog prikupljanja znanja. Zašto?
A ne smatrati normalnim da isto tako slijepo vjeruju liječnicima i osoblju u rodilištu.
Što leži u podlozi vjere u sasvim prirodno? Višestoljetno umiranje žena i djece upravo na tim prirodnim porodima?
Ovo sam samo radi argumentiranja navela jer ne držim da je tako, već da trebamo iskoristiti sva moguća znanja, i ona medicinska, i ova "nanovo probuđena i osviještena", o dobrobiti prirodnog tijeka poroda.
S druge strane, liječnici su također prikupili nekakvo znanje(da, sićušno nekakvo, samo par tečajeva) i ima puno žena koje njima slijepo vjeruju.
A to, naravno, ne bi trebale, ako je suditi po ovom forumu (a često i zdravoj pameti).
Ma zašto slijepo vjerovati ikome?
Zašto tražiti od žene da se informira i educira da bi se suprotstavila inženjeringu u bolnici, a ne tražiti da se informira i educira kako bi se odgovorno odlučila za porod doma?
Zašto poticati tezu da se slijepo ne vjeruje i ne prepušta liječniku, a smatrati normalnim da se slijepo prepusti Rodinoj douli (ili meni, svejedno)
Da se izjasnim sasvim osobno- naginjem ovom "prirodnom" i nemam lijepa iskustva s bolničkog poroda (osim jednog koji je bio najbliže prirodnom) i podupirem nastojanja koja idu u smjeru olakšavanja ženi, osluškivanja njezinih želja i potreba (a različite su) i udovoljavanja tomu.
Ali ne mogu se složiti s primjenom dvostrukih kriterija, da u jednom slučaju treba biti educirana fajterica i aktivistica (u rodilištu), a u drugom tupava needucirana rodilja, zanesenjakinja, jer tu će, kao, sve, samo po sebi, biti super i OK.
Vjerujem da gledajući iz tvog iskustva možda se čini da žene koje rađaju kod kuće to čine samo iz vlastite komocije ili sebičnosti.
Ali nije tako, one koje to rade promišljeno i odgovorno čine to i iz najdudljih uvjerenja (sa informacijama sa kojima raspolažu) da time čine i najbolje za dijete.
Ja stvarno ne znam kako vi to čitate, zapravo kao da niste ništa od prethodnih postova ni pročitale, pa čak i
podvlačenju usprkos.
vertex, izgleda da će se trebati još koji put podvući...
---
zbilja se vrtimo u krug.
Beti3, netko smatra bolnicu sigurnijom, a netko opasnijom za dijete.
i svatko govori iz svoje perspektive i svojih argumenata.
iz tvoje perspektive je PKK ugoržavanje djeteta, iz moje perspektive su rutinski postupci u bolnici ugrožavanje djeteta.
a previsoka stopa carskog reza je ugrožavanje i života majke, tako kažu stručnjaci.
vrlo je tendenciozno pa čak i zločesto onda govoriti u smjeru kao da majke koje žele PKK
misle prvenstveno na sebe i svoj komod, jer to zbilja nema veze s vezom.
kad smo već kod edukacije, pročitajte si malo vodič SZO za normalni porodpa zaključite same koliko njihove preporuke imaju veze s hrv. sustavom:
Skrb tijekom normalnog porođaja
-praktični vodič pdf
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.11.2010. at 12:39
ispravljam link
Skrb tijekom normalnog porođaja
-praktični vodič
uglavnom je tako.Kad se jednom rodi, bebi nije važno gdje je, samo ako je mami u naručju.
ali složit ćeš se nadam se da je itekako važno za njeno zdravlje kako se rodila i u kakvom je stanju nakon poroda.
pa nije poanta u samom mjestu nego u načinu poroda.
ja ne mislim da se ikome treba slijepo vjerovati, ni liječniku, ni primalji ni douli.
ali vjerujem da sam ja odgovorna za sebe i za svoje dijete, u svim smislovima. spremna sam preuzeti punu odgovornost za svoje odluke kakve god im posljedice.
i mislim da imam potpuno pravo odbiti neko liječenje, tretman, intervenciju, metodu kako za sebe, tako i za svoje dijete, bez obzira jesam li educirana ili nisam (tu ne mislim samo na medicinu, nego i na recimo neku odgojno-obrazovnu metodu ili bilo što drugo).
recimo, zamišljam situaciju da mi dijete ima neku smrtonosnu bolest, muči se s liječenjem, teško mu je... i ja odlučim odbiti daljnje liječenje/ hospitalizaciju što god i živjeti sa svojim djetetom u miru dokle god ide. ono kao u američkim dramama... da li moram za to biti educirana? da li biste mi to zabranili jer moja odluka po nekim kriterijima nije u dobrobiti mog djeteta? meni je prestrašna pomisao da bi mi netko tako nešto zabranio.
Nena - Jabuka,
žena se ne bi trebala nikome apsolutno slijepo prepuštati kada je njeno dijete i njeno tijelo u pitanju.
i kako to mislite da porod nije roditeljstvo? da se to ne može uspoređivati?
porod mi je u srži roditeljstva
Nisu to samo američke drame, to je i naša realnost, i kod nas su roditelji stavljeni pred takve, jedne od valjda najužasnijih dilema što ih mogu imati. I ne prolaze samo tako, neometano. Tu su i zakonske prepreke, ali i obvezno prolaženje procedure informiranja, ne edukacije, jer nitko ne može biti na brzinu educiran o tako nečem kompleksnom, već imaju obvezu i pravo PUNE INFORMIRANOSTI o posljedicama odluke. To se sve mora proći, potpisati itd.... ma grozno sve, ali nije dio ovog topica...
Samo govori da stvari koje se tiču života i smrti ne dozvoljavaju neozbiljan i idealistički pristup već punu odgovornost.
Sama punoljetnost čovjeka ni pred zakonom mu ne daje pravo da donosi svojevoljno svakojake odluke, postoji i nehotimično ugrožavanje života i zdravlja itd., neznanje nikoga ne opravdava.
Nijedan sud neće uvažiti opravdanje -ups, ogriješio sam se o zakon je nisam znao.
Čovjek je dužan znati kad se već smatra dovoljno pametnim i sposobnim da donosi odluke..
A šta sam ja rekla nego to?
Sasvim suprotno od ranije iznesenih teza da "šta bi ona trebala išta znati i zašto bi se educirala, pa tu su oni oko nje da znaju i da se pobrinu oko svega".
(Koliko god sam nekome dosadna za čitanje, molim da se ovo moje nadugo i naširoko shvati kao trud oko razrade teze, suprotnost površnom fraziranju)
mislim da se radi o nesporazumu.
dakle, prave edukacije i osnaživanja vjerojatno ne bi nikome škodilo.
pa valjda je to očito, jer da ne vjerujemo u to, stavile bi prst u uho
i ne bi osmišljavale i održavale ove ili one radionice.
ali ne na silu i ne uvjetovano,
a tako se dalo iščitat iz nekih postova.
40 strana bez popisa literature.
Znači slažemo se da treba znati i učiti. To ja uporno želim reći.
Dobro znati, a ne se pouzdati samo na svoje instinkte ( daleko smo mi od instinktivnog života).
Prvo znanje, a onda razumna odluka, pa ma kakva ona bila.
Ima poroda za koje ne treba nitko osim mame. I moj četvrti je bio takav, brz, gotovo bezbolan, bez tiskanja, u krevetu. Da nisam bila u rodilištu (a morala sam biti), ne bih ni stigla do njega.
Ali, lako je biti general poslije bitke.
evo, ostavi samo ove dvije rečenice pa vidi da li je moguće da ti nešto tako zabrani.
naravno da - je.
dakle, majka iz nekih svojih uvjerenja odbija djetetu omogućiti liječenje. gdje je granica? ko će tu granicu postaviti? pa eto ti samo poveznica s cijepljenjem, ne trebaš ići dalje.
prekompleksna su to pitanja.
na koja odgovor u najčešćim slučajevima daje - zakon.
koji bi trebao uvažiti što više mogućih situacija, što naravno nije moguće.
mamaju, mislim da se ne vrtimo ukrug. jer je beti reagirala na neasistirani porod kod kuće koji se nekako ubacio u priču. a ko to može opravdat, s edukacijom ili bez edukacije...zbilja se vrtimo u krug.
najozbiljnije, ja nikako da skužim taj porod koji je u srži roditeljstva, nikako pa nikako.![]()
ni ja, ali ja sam neprosvjetljena pa je to za mene standard ovdje.
pitam se što bi mame posvojene djece trebale zaključiti iz tog ?
Da sam ja Roda (da sam jaaaa netko, Indexi),
savjetovala bih svakoga tko se odluči na kućni porod da se educira i prođe tečaj.
To bi mi bio dio redovne preporuke, ne bih iskazivala samo nonšalatni stav - eto, možete ako baš hoćete, ali ne treba vam, pa vi ionako znate roditi!
Ali ja zato nisam Roda.
A zakonska obveza, naravno da ne.
Isto tako bih sve žene koje trebaju roditi (bilo gdje) savjetovala da prođu kvalitetne tečajeve.
Al' tko sam ja...tko sam ja da ti sudim, iz zlatnih snova te buuuudim
nije poanta da trebaš roditi kako bi bio roditelj, žao mi je ako je tako shvaćeno jer uopće to ne mislim.
htjela sam reći da je način na koji se postaviš i na koji razmišljaš vezano za porod zapravo odraz tvog roditeljstva u malom. prvenstveno mislim na to koliko si spreman preuzeti odgovornosti, na koji način si spreman nositi se s posljedicama tvojih odluka, koliko vjeruješ sebi, a koliko nekom drugom i slično.
nema mi to čak niti veze s tim na kakav porod si se odlučio, ili kakav je porod na kraju bio, nego koji je tvoj stav prema svemu tome.
barem je kod mene takvo. a mislim da sam i napisala "porod MI je u srži roditeljstva"
Sigurna sam da će Lutonjica dati politički korektan odgovor, kad je već ova rećenica tako nespretno ispala pa se može loviti za nju. Eto već je odgovorila, pa ispravljam post.
Koliko ja znam niti jedan zdravstveni sistem u modernom , zapadnjačkom društvu ne gleda blagonaklono na porod kod kuće bez asistencije. Ali porodi kod kuće bez asistencije (planirani) se događaju, ne mogu se zabraniti, na njega se odlučuju informirane i prilično razumne žene, vjerojatno bi se cijelo društvo trebalo zapitat "zašto". Zašto se netko razuman i informiran odlučuje na tako nešto pored svih blagodati moderne medicine?
Iako tema je otvorena o kućnom porodu uz asistenciju i njegovim rizicima.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.11.2010. at 13:35
A da sam ja Roda (a jesam), ja bih savjetovala svaku trudnicu da se educira i prođe Rodin tečaj za trudnice. Takvog znanja nikad dosta bez obzira gdje želiš roditi.
Ali nekome uvjetovati lokaciju poroda ili prisutnost bližnjih pohađanjem bilo kakvog tečaja mi je katastrofa. To bi moralo spadati u osnovna prava, a ne u "prava - ak platiš, može".
a zašto? i kako ti znaš da su razumne i informirane? šta smeta ta babica koja je prošla nekakvu edukaciju i o patologiji, barem na način da ju zna prepoznat. i vidjela je stotine različitih poroda kod različitih žena.
pa i u toj nesretnoj nizozemskoj, koliko, 50% poroda završava transferom u bolnicu.
a kad je riječ o asistiranom porodu doma, toliko ste graknule na obaveznu edukaciju, a vidjele smo da u nizozemskoj je pravo na porod doma prilično diskriminirajuće. odnosno, ovisi npr. o kućnoj adresi.
lutonjice, samo sam htjela reći da se apsolutno i uopće ne slažem s tvojim razmišljanjima o porodu kao roditeljstvu u malom.
ne stignem sad elaborirati zašto, samo da znaš da ima i nas koji drugačije razmišljamo![]()
Porod je, po meni, tek početak svega, a ne kužim da bi taj jedan početak bio srž roditeljstva.
ni ja cvijeto. totalno mi je stran taj koncept.
Činjenicu da su razumne i informirane baziram na činjenici da su im razne informacije dostupne i da nisu pripadnice neke sekte koja bi im branila razmišljati svojom glavom. A sad, nisam im radila psihološki profil da stvarno vidim imali li tu patologije...
Samo želim reći da se porod kod kuće bez asistencije događa , a zašto netko to smatra dobrim izborom za sebe i svoje dijete , trebalo bi pitati žene koje se odluče na njega.
eto, a ja ne razumijem da nekom to nema ama baš nikakve veze jedno s drugim.
ok, sad kad smo to apsolvirali, možemo prijeći na nešto drugo?
Ti imaš neke statistike koje pokazuju da se na porod kod kuće odlučuju razumne i informirane žene?
Jer ja se recimo sjećam jednog slučaja s ovog foruma kad se jedna žena odlučila na kućni porod, a, vrijeme je pokazalo da nije bila niti razumna, a bome ni informirana.
Sjećam se majke koja je preuzela odgovornost, ali očito nije bila dovoljno educirana u tom području, pa bolesno dijete nije liječila antibioticima jer je negdje (ovdje?) pročitala da su antibiotici loši i dijete je umalo umrlo.
Sjećam se i poticanja onih manje odvažnih da rode doma riječima "ne mislite što ako".
I upravo zbog takvih slučajeva smatram da edukacija mora biti preduvjet za preuzimanje odgovornosti.
Jer preuzimanje odgovornosti bez potrebnog znanja nije hrabrost nego ludost.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 03.11.2010. at 14:03
Znači, onih 15 tak minuta natezanja nekoga može definirati kao roditelja godinama kasnije?
Majka je manje odgovorna ako vjeruje i drugima, ne samo sebi i svojoj ženskoj snazi?
Rodila sam u bolnici s punim povjerenjem u osoblje, ali i dalje sam majka koja je spremna preuzeti odgovornost, znam se nositi s posljedicama svojih odluka, vjerujem sebi, ali i drugima ako su u nekom području stručniji od mene, imaju više iskustva i puno veće znanje.
Štoviše, smatram da me upravo to što ću, kad god se ukaže potreba potražiti mišljenje stručnjaka, a ne vjerovati samo u sebe i svoju subjektivnu procjenu, čini odgovornim roditeljem.
Sirius, naravno.
Zato i spominjem edukaciju kao preduvjet za preuzimanje odgovornosti i odluku o PKK.
Jer zaista, svašta se može izguglati i ponekad je teško procijeniti valjanost informacija koje tako skupimo.
Po ovom dijelu:
Ja vjerujem medicinskom osoblju u bolnici pa za mjesto poroda biram bolnicu jer mi to osoblje ne može doći doma (gdje bi mi bio ugodniji boravak nego u bolnici).vjerujem sebi, ali i drugima ako su u nekom području stručniji od mene, imaju više iskustva i puno veće znanje.
A o lutonjičinom stavu nemam namjeru raspravljati jer ga ne razumijem, niti uopće želim pokušati razumijeti. I za mene je porod samo početak svega, nikakva srž, niti roditeljstvo u malom.
ne razmišljam u tom smislu
ni to ne mislim
napisala sam da mi nema veze kako je netko rodio i gdje je netko rodio, već mislim da su važna razmišljanja koja ima o svom porodu prije nego što se dogodio i nakon što se dogodio, bilo pozitivna, bilo negativna, bila indiferentna, bila snažna, bila nevažna, zatimutjecaj tih razmišljanja na viđenje sebe, svoga tijela, svoga djeteta, svijeta oko sebe i konačno utjecaj promjena tih razmišljanja i osjećanja tokom života na iste ove stvari koje sam navela.
evo kad ovako o tome pišem sve više ne kužim kak vama to nema veze jedno s drugim LOL
Nikakvih takvih dubinskih misli i osjećaja nisam imala, zato valjda i ne shvaćam zašto je sam porod, stav o porodu itd., misli tijekom poroda itd., kao determinirajući i super važan, za majku ili za dijete. Niti me transformiralo, niti utjecalo na viđenje djeteta. Niti mi je trudnoća bila nešto posebno važna, osim što mi je drugo tromjesečje bilo ludilo - ono, kao na extasyju, energetski. CR sam imala. Meni je važno da je dijete sad tu i što će od njega ispasti. Ja tu ne vidim poveznice, ali mislim da se nećemo naći (stav determinacije i stav to je samo početak), ma koliko se objašnjavale jedne drugima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.11.2010. at 14:50