i Pčelice, čovjek nije samo intelekt.
to je njegov važan dio, ali nikako jedini niti najvažniji.
cjelina je važna, ne samo dio (osobe).
 |
|||
|
|
|||
i Pčelice, čovjek nije samo intelekt.
to je njegov važan dio, ali nikako jedini niti najvažniji.
cjelina je važna, ne samo dio (osobe).
mislila sam se ne javljati vise na topic, ali reagirat cu na nuznost asistencije, uz rizik da pcelica opet shvati moj post drugacije nego sto je zamisljeno.
za razliku od pcelice, smatram da asistencija nije nuzno potrebna pri svim ljudskim porodima. naravno da ponekad dobro dodje, ali onih 80% (neki kazu 85-90%) poroda koji prodju bez komplikacija, odnosi se i na izgon, tj. u debeloj vecini poroda zeni ne treba niti pomoc pri izgonu. naravno, ovisi u kojem polozaju radja. ako lezis na onom bolnickom krevetu, naravno da netko mora prihvatiti dijete jer ce inace pasti na pod. ali ako radjas cuceci, klececi ili slicno, dovoljno si blizu podloge da beba samo ispuzne van. ili ako radjas u kadi, naravno.
ili mozes uloviti bebu vlastitim rukama kao sto je napravila fidji (da, rodilja moze uzeti bebu sama, opet ovisno o polozaju u kojem radja)
Ovo mi se čini najvažnijim od svega.Pcelica Mara prvotno napisa
Nečije tijelo zna, nečije ne. Nikako se ne smije prezentirati kao univerzalno pravilo.
jedan od najčešćih uzroka smrtnosti među ženama porodiljne dobi (koje recimo nisu išle u rat)
Dobro, a na kakvu asistenciju konkretno misliš?
Pa na osnovu tog posta netko bi se nepromišljeno mogao odlučiti roditi na krevetu ležećiPomikaki, što si me pitala, zašto navodim svoj primjer.
Pa zato da pokažem kako ti kreveti nisu svima loši
Meni je taj položaj baš odgovarao, ali ja sam imala babicu da mi pomogne izvući bebu.
Da sam bila sama vjerojatno bi morala čučnuti i pokušati bebu izvući sama.
sori, ali kad se sjetim one muke od ležanja dođe mi zlo, a ti mi kažeš da je to ok položaj premda svi stručnjaci kažu da nije...
Bemu miša pomikaki, nisam ležala nego polusjedala.
Ni ja nikako ne volim ležati u trudovima, to mi baš nije odgovaralo.
Dutka, mislim na asistenciju koja će pomoći pri rotaciji bebe u porođajnom kanalu.
Znam, znam, i ti to možeš, paramana doula
Meni ne bi ni na kraj pamet bilo da idem rotirati dijete u rodnici. Nije valjda da misliš da doule to rade? To napravi dijete samo kada žena nije na natrag i polegnuta, uz pomoć gravitacije i sakralnog dijela kralježnice, za koji je bitno da je slobodan upravo iz tog razloga.
Pa dobro, meni je to bilo poluležeći više nego polusjedeći položaj, u svakom slučaju zdjelica je pritisnuta odozdo a to nije za preporučiti.
da li smatras da je ta asistencija nuzna i neophodna? da se beba naprosto ne moze sama rotirati? da ju treba izvuci jer ju maternica nije u stanju izgurati van?
ne provociram nego me iskreno zanima, cini mi se da je ovo jedna od tocaka gdje se potpuno razilazimo u misljenju.
ali moram reci da me uzasava me sama pomisao na izvlacenje bebe.
da se nadovežem na svimbalin post o tome kako se nije osjećala degradirano, loše u rađaoni...
ni ja se nisam, jer osim mm i babice koja je bila cijelo vrijeme uz mene, imala sam svog doktora koji me pratio,bila sam u zatvorenom boksu istvarno se nisam osjećala loše, razgolićenom ili posramljenom...
dapače, retrogradno gledavši, meni je bolnica, osoblje davalo sigurnost, da ako ja posustanem , ako ode kvrapcu, tu ima netko tko će spašavati stvar, ljudi koji na kraju krajeva trebaju imati neki IQ, iskustvo i znanje...
i meni je to da znam kako mi se dijete miče totalno na rubu znanosti priča...
stvarno poštujem PKK, ali mene bi bilo toga strah... strah me nakon svih ovih tekstova koje sam pročitala, cijelog topika, približavanja, upoznavanja, svejedno neki mali glasić govori , miniminia, ni' to za te...
a strah ne shvaćam kao nešto loše...
veliki XMeni ne bi ni na kraj pamet bilo da idem rotirati dijete u rodnici
mehanizam porođaja je upravo takav da se dijete samo rotira u por. kanalu,
ne trba mu pomoć izvana, dovoljno je neodmagati (ležanjem ili poluležajem recimo).
a ako je dijete u nekom od onih trickey položaja,
može pomoći da se majka pomiče onako kako joj paše
jer tijelo signalizira koji je položaj optimalan, tj . u kojem je najmanji otpor.
A ima nas koje smo morale po direktivi ležati, pa nam to - nije baš "leglo".
Ali tko je ta asistencija? Možda misliš na Svevišnjeg?
Ako je porod fiziološki, beba se sama okreće, postupno. Rekli smo već da je bitno da je žena u toplom, neuznemiravana, da se osjeća sigurno.
Isto tako, da bi se beba zarotirala i spustila u zdjelicu, rodilja bi se trebala umjereno kretati, za vrijeme trudova i stajati naslonjena o npr. stol i prodisati trudove.
Naravno, opstetricija je smislila i kako da "ubrza" taj dio poroda, pa da liječnik "okrene" dijete.To nije nimalo bezopasno, a pri fiziološkom porodu, dakle kod uredne trudnoće, potpuno je nepotrebno.
s ovim se slažem
ja nemam takvu informaciju.
bdw, ako i nisu išle u rat, i žene i djeca su vrlo često stradavali u ratnim osvajanjima.
ali znam da se znatno povećala smrtnost majki
nakon što je porod iz kuće preseljen u bolnicu
a prije nego li se osvijestila potreba pranja ruku prije i nakon pregleda.
a djeca su često umirala u ranim godinama života,
kao što rekoh, od bolesti, gladi ili oboje.
mnogi su umrli na porodu, no nitko ni ne tvrdi da se to nije događalo.
ali nikako to nije bio jedan od glavnih uzroka smrtnosti.
neusporedivo s ratovima i epidemijama.
ali priznajem da ne znam tako dobro osluškivati samu sebe... ne znam se toliko dobro u cjelosti, da bih mogla osloniti se na samu sebe u najvažnijem trenutku mog života
A ovdje se mi potpuno razilazimo.
Dozvolite bar da ne znaju sve žene očitati te signale.
Ne, nisam mislila da asistencija treba rukama rotirati dijete u porođajnom kanalu () ali mi se ne da naširoko tipkati jer neke stvari podrazumijevam.
Ali super je kako ste sve spremno skočile na tu rečenicu.
Mislila sam na asistenciju koja ženama pomaže u praćenju tijeka poroda i prihvaćanju djeteta.
Moram priznati da je s vama stvarno teško komunicirati
Vi imate te svoje stavove i čini mi se da vas ni sam Odent ne bi mogao uvjeriti da nije sve tako crno-bijelo, niti tako jednostavno i bezazleno. Najgore je što ste uvjerene da znate apsolutno sve o porodu, što je po meni jako opasno.
Da završim jednom lijepom izrekom koju ja jako volim: znanje je toliko veliko da svatko ima pravo na neznanje.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 17.11.2010. at 12:40
Ajme, da mujica ovo pročita što bi se razveselio
miniminia, mislim da si to baš lijepo i iskreno rekla.stvarno poštujem PKK, ali mene bi bilo toga strah... strah me nakon svih ovih tekstova koje sam pročitala, cijelog topika, približavanja, upoznavanja, svejedno neki mali glasić govori , miniminia, ni' to za te...
a strah ne shvaćam kao nešto loše...
mislim da je pošteno sebi reći što jest a što nije moj "cup of tea".
ukus se s vremenom nekad i promijeni
i slažem se da strah nije a priori neprijatelj, tu je da nas zaštiti.
samo ne valja ako nas uglavnom strah počne voditi kroz život, mislim da tu leži zamka današnjeg vremena.
i tu se opet vraćamo na nešto što mislim da leži u pozadini ovih naših skroz ljudskih dilema:
u kojoj mjeri mogu ili ne mogu prihvatiti da su neke stvari u životu neizbježne i izvan moje moći?
što mogu učiniti da se koliko toliko osiguram a da istovremeno ne provedem život u grču ili kavezu.
filozofiram opet malo...
Ajme, da mujica ovo pročita što bi se razveselio
ma već sam ja to njemu davno i napisala,
samo smo imali različite poglede na to zašto su se stvari in the meantime promijenile
uhuhuh, svašta si sad tu napisala.A ovdje se mi potpuno razilazimo.
Dozvolite bar da ne znaju sve žene očitati te signale.
Ne, nisam mislila da asistencija treba rukama rotirati dijete u porođajnom kanalu (
Ali super je kako ste sve spremno skočile na tu rečenicu.
Mislila sam na asistenciju koja ženama pomaže u praćenju tijeka poroda i prihvaćanju djeteta.
Moram priznati da je s vama stvarno teško komunicirati
Vi imate te svoje stavove i čini mi se da vas ni sam Odent ne bi mogao uvjeriti da nije sve tako crno-bijelo, niti tako jednostavno i bezazleno. Najgore je što ste uvjerene da znate apsolutno sve o porodu, što je po meni jako opasno.
Da završim jednom lijepom izrekom koju ja jako volim: znanje je toliko veliko da svatko ima pravo na neznanje.
prvo i osnovno, uopće ne mislim da znam sve o porodu,
daleko od toga.
zapravo mislim da općenito kao ljudi znamo još jako malo i o porodu i općenito o svijetu i svemiru oko sebe.
nemoj se vrijeđati ako smo doslovno shvatile ono što si napisala,
ovo je forum i ne gledamo se u lica da bi mogli uvijek uhvatiti značenje van riječi.
i slažem se da je opasno kad ljudi misle da sve znaju, to smo se uvjerili kroz povijest i bojim se da ćemo se još itekako uvjeravati.
i jasno mi je skroz da sve žene ne znaju što se točno događa,
ali žena kojoj se dozvoli da se namjesti kako joj najbolje paše će to i učiniti bez da joj to netko treba objasniti.
ne da se ni meni više ponavljat, asistencija je ok ako je ok
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 17.11.2010. at 12:50
Smijem li, radi lakše komunikacije, pitati tko je onda ta asistencija?Mislila sam na asistenciju koja ženama pomaže u praćenju tijeka poroda i prihvaćanju djeteta.
Moram priznati da je s vama stvarno teško komunicirati
P.S. Upravo mi je poštom stigla potvrda Hrvatske komore primalja o sudjelovanju na seminaru Robbie Davis-Floyd.
http://www.davis-floyd.com/ShowPage.asp?id=155
ja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
mama J. , jako su mi lijepi tvoji postovi
i ovaj topic me malo prosvijetlio
mislim ili sam mislila da sam dosta intuitivna osoba...i zapravo ovo cijelo vrijeme koketiram(iako sam rekla da neću više rađati ) , kako bi bilo to kod kuće... sama ideja je pozitivna, iskustva mojih poroda su mi prekrasna... daklem, idealan materijal za PKK, ali ubime, ili volim tipove u uniformama ilišto, kad sam ipak za meni sigurnost, nekome traumu- dobrog starog rodilišta...
strahovi, narano u psihopatologiji koče, ali ipak pri nama koliko toliko normalnima su neki vjetrovi koji nam okreću kurs prema onome što mislimo da je naš cilj... moj cilj u ovom slučaju je zdravo dijete... a taj nekakav imaginarni otok spasa u buri zvanoj porod je institucija... možda da su mi porodi bili trumatični, govorila bih drugačije, pa bi ovi miroljubivi otočani, bili ružni kanibali kakvi su velikoj većini oko mene...
ja ne bih moglaja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
ali bih ga prokinila nogom
a to su ti famozni signali na koje se ovdje poprilično s podsmjehom gleda.ali žena kojoj se dozvoli da se namjesti kako joj najbolje paše će to i učiniti bez da joj to netko treba objasniti.
ne da se ni meni više ponavljat, asistencija je ok ako je ok
i još da se nadovežem na smeđu gdje kaže da je osjećala kada joj je dijete bilo uznemireno
kada bih se uzrujala, a dogodilo mi se to tijekom ove friškije trudnoće jednom, dvaput
i nakon što bih preuzela kontrolu nad sobom i smirila se, osjećala sam po bebinim (drugačijim) pokretima da je jako uznemirena
ja sam, recimo, obratila pažnju na to, netko drugi nije, što ne znači da ne bi, da se fokusirao na to
takve drugačije pokrete osjetila sam i na jednoj svadbi gdje je glazba toliko treštala da je to bilo bolesno
sjedila sam trbuha prekrivenog kaputom i vrlo brzo napustila mjesto
meni je najteže ustat jednom kad legnemja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
ma, ne , ja vjerujem (možda sam naivna) da se nitko ne izruguje siignalima, nego jednostavno smo prestali biti svjesni nas samih kao onog što mamma Juanita zove čovjekom u cjelini, i ne možemo se osloniti sami na sebe
zato nam je potrebna pomoć sa strane
asistencija je ok ako je ok
Ma ne znam, da... teško je ovako komunicirati.
S nekim tvojim postovima se u potpunosti slažem, a neke opet nikako ne mogu razumjeti.
Meni se da još jednom ponoviti: porod može biti prekrasan događaj, a za početak moramo vjerovati u sebe i razmišljati pozitivno.
Ali, ne smijemo pri tom zaboraviti i zanemariti neke važne činjenice koje porod čine potencijalno opasnim.
ovako i kod menemeni je najteže ustat jednom kad legnem
...a kad bolje razmislim, sigurno nas ima još
... i što ne znači da bi, da se je/nije fokusirao na to.
Ja se u zadnjim trudovima sigurno ne bih mogla ustati, još s onog stola na koji sam se sjedva popela, ali to je zato što sam prije toga ležala i mučila seja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
na kraju ni roditi više sama nisam mogla
moj izbor bi sigurno bio, da me netko pitao, da budem na nogama do kraja, osim u slučaju da je neophodna operacija
tocno to...
ali ne znaci da to ne mozemo osvjestiti... za nasu dobrobit i dobrobit nase djece (posebno kceri, koje mislim da treba uciti da vjeruju sebi i svojoj intuiciji)
Posljednje uređivanje od smedja : 17.11.2010. at 13:21
Točno ovako i kod mene.
Ja sam svog starijeg sina rodila klasično, ležeći i sjećam se da mi je bilo strašno što nisam tiskala dobro. Doktori su mi govorili kada da tiskam, ja sam se tako jako trudila da su mi popucali kapilari na licu (i dobila sam hemeroide) jer u ležećem položaju majka ne može (bar ja nisam mogla) osjetiti na koju foru to treba (ako uopće treba) raditi. U jednom trenutku babica se počela derati na mene da ne tiskam dobro i da mojem djetetu nije dobro na što sam počela toliko jako tiskati da sam doslovno mislila da ću se raspasti. Nekako sam ipak uspjela, s djeteom je bilo sve ok, ali je imao nešto niži Apgar jer je bio plav.
Drugi porod sam bila slobodna, pila vode, skalala po lopti, rodila na stolčiću. Moje iskustvo sa stolčićem je bilo da mi je porod bio bolniji (možda bi bio bez obzira na stolčić), jedva, ali jedva sam se ustala da se prebacim na stolčić, i nakon poroda bol nije prestala (kao prvi put) nego se nastavila baš jakim intenzitetom. Ali, s druge strane izgon je bio puno lakši jer nisam trebala razmišljati gdje da tiskam i kako, sve je išlo u pravcu u kojem je trebalo jer je tijelo i gravitacija učinilo svoje. I najvažnije od svega, dijete je bilo u savršenom stanju, imao je maksimalni Apgar.
Ni ja ne bih rodila doma kad bih rađala treće dijete, imam strah od poroda (zbog kojeg mi se drugi porod jaaako usporio) i ne vjerujem svojoj snazi u tim trenucima. Bila bih najsretnija kad bih mogla birati smjenu koja će me dočekati u mom riječkom rodilištu. Kad bi me dočekao doktor i primalja kojima vjerujem i koji me kuže i kad bi porod protekao u redu, a dijete bilo zdravo, to bi bio opis mog idealnog poroda. Meni je žalosno koliko se pristup doktora razlikuje međusobno i koliko "kriva" smjena može loše utjecati na ženu i ishod poroda.
Posljednje uređivanje od vitekova mamuška : 17.11.2010. at 13:29
slažem se.
u tom slučaju moram reći da sam ja jedna od onih koja je jako svjesna svoje bebe kroz trudnoću
koja, eto, razgovara sa bebom u trbuhu, osluškuje ju u različitim (svojim) raspoloženjima
i za koju (ja tako osjećam) osjećam da "zna" sve što znam ja, dok smo 2u1
možda baš nisam neki normalan uzorak jer se obraćam i svom kućnom cvijeću, a sa psom razgovaram kao sa susjedom
ali mislim da ako nešto pratiš dovoljno pozorno i dugo, možeš reći da osjećaš neke razlike
ali to za hobi, od viška glava ne boli
ne bih se baš potpuno oslanjala na to
Ne šeta se pred izgon, nego dok se beba još nije spustila u zdjelicu.ja mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
A pred izgon:
Cijeli tekst:Povrh svega, mi ne podučavamo “ispravan” porodnički položaj. Suprotno slici koja je toliko urezana u naš um da sve žene tijekom poroda moraju leći (na franc. gl. za “trudove” i “rađanje”, accoucher, stvarno znači “ležati”), naglašavamo da se buduća majka može slobodno kretati. Objašnjavamo neke fiziološke nepogodnosti ležanja za rađanje i uvjeravamo žene da je najbolji položaj onaj kojega same pronađu. Ne podučavamo tehnike disanja. Nemoguće je propisati određenu metodu disanja, a da se ne propiše određeni položaj za rađanje; ljudi različito dišu zavisno od toga da li hodaju, stoje, čuće, kleče, uspravno sjede, leže, oslanjaju se o nešto ili plutaju u vodi.
Tako je naš pristup u izravnom sukobu sa uobičajenom psihoprofilaksom, “Lamazeovom metodom”, koja obučava žene da upravljaju disanjem, mislima i ispoljavanjem osjećanja.
Mi radimo upravo suprotno. Na dan poroda, potičemo žene da se unesu u to iskustvo, da izgube kontrolu, da zaborave sve što su naučile – sve kulturalne predodžbe, sve uzorke ponašanja. Što je žena manje naučila o “pravilnom” načinu da se porodi, to će joj biti lakše.
Takoder opisujem pojavu koja je tipična za trenutke prije poroda: žena ulazeći u zadnji stadij kontrakcija često osjeća potrebu da ustane, savije koljena i objesi se na svog partnera radi potpore. U pripremi za taj stupanj postoji jedna stvar koju možemo podučiti – mada ne majku: možemo naučiti njenog partnera kako da podupre porodilju u njenim posljednjom kontrakcijama, a da ne dobije bolove u leđima. Bebin otac je kao i drugi pomagači, obično jako zainteresiran za perspektivu takvog aktivnog sudjelovanja.
Izvor: "Preporod rađanja", dr. Michel Odent
Zašto baš ležeći položaj?
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=179&Show=663
nisam imala kanibale na otoku institucije, ali daleko od toga da sam uniformirane likove osjećala kao otok spasa, ni najmanje
da se mene pitalo, lik bi bio dovoljno blizu, ali dovoljno daleko.
eh, sad, da je to nekako regulirati
Ja sam se baš dobro osjećala u poluležećem položaju u rađaonici, a prije toga, u trudovima, sklupčana na krevetu. Ni pomišljala nisam na nekakvo šetanje, ili bilo kakvo kretanje za vrijeme trudova ili izgon u čučećem, klečećem ili nekom drugom položaju.
Ma to sve ovisi koju "filozofiju" imaju doktor i primalja u čiju smjenu dođeš. Mene je, na mom drugom porodu, dočekao doktor koji preferira prirodni porod, idealan doktor za mene, tih 7 sati što sam provela u predrađaoni u njegovoj smjeni je bilo baš to što bi vjerojatno tebi odgovaralo (a i meni je). Doktor je došao u tih 7 sati dva puta, pitao me kako sam i odšetao dalje. Nikakvo forsiranje, sto pregleda, ništa. Predrađaona je uređena savršeno, nema jakog svjetla, kućna atmosfera, lopte za skakanje, wc, donosili su mi vodu. E ali, onda sam dočekala novu smjenu. Odjednom je to bio potpuno novi prostor i nova bolnica. Doktor mi je odmah zaprijetio, pregledao me, prokinuo vodenjak bez riječi, dozivao drip, ismijavao me jer imam nešto protiv dripa, ljut me poslao u rađaonu i zaprijetio da će doći s dripom ako ne rodim u roku pola sata. Koma. A sve je počelo savršeno...
mislim da se s ovim svi u potpunosti slazemo
Meni se da još jednom ponoviti: porod može biti prekrasan događaj, a za početak moramo vjerovati u sebe i razmišljati pozitivno.
Ali, ne smijemo pri tom zaboraviti i zanemariti neke važne činjenice koje porod čine potencijalno opasnim.
Ja sam imala dva puta istu priču, ali samo ovaj početni dio, pa nisam dočekala drugu smjenu
tako da se ja zalažem,uz opciju mogućnosti biranja PKK, za poboljšanje uvjeta u rodilištima, za kadar koji je takav profesionalan, nenametljiv, empatičan kakav je bio na moja oba poroda.
Potpisujem
Ovo se cini kao najveci rizik koji se navodi.
Ali zar nije onda sigurnije/optimalnije/bolje roditi u polozaju koji dozvoljava najvece sirenje zdjelice i najlaksi prolaz bebe? I zar kompromis bolnickog poroda, radjanje u 'anatomski' nepovoljnom polozaju, ali uz svu mogucu asistenciju i potporu, nije veliko odstupanje od pojma sigurnosti?
A meni je bilo strasno kad sam zbog izgona morala lecija mislim da me netko natjerao na onim zadnjim trudovima pred izgon (s J) da se dignem iz kreveta i da moram šetat da bih mu odlijepila šamarčinu
kad sad razmišljam o tome.
XJa sam imala dva puta istu priču, ali samo ovaj početni dio
tako da se ja zalažem,uz opciju mogućnosti biranja PKK, za poboljšanje uvjeta u rodilištima, za kadar koji je takav profesionalan, nenametljiv, empatičan kakav je bio na moja oba poroda.
(kakvu drugu smjenu, nije se ni prva zagrijala,a sve je već bilo gotovo
Felix
Jest.
Ali to je ujedno rizik i pri kućnom porodu, bez obzira na zauzimanje optimalnog položaja (koji je btw, omogućen i u nekim rodilištima).
Jednostavno zato jer je zbog građe ljudske zdjelice naš porod rizičniji nego kod drugih sisavaca.
Smijem li, radi lakše komunikacije, pitati tko je onda ta asistencija?Mislila sam na asistenciju koja ženama pomaže u praćenju tijeka poroda i prihvaćanju djeteta.
Moram priznati da je s vama stvarno teško komunicirati
u biti bi se moglo krivo shvatiti da je nužno neko silno kretanje u porodu, jer nije.
normalno je i da se "primiriš" i da ti ne paše neko veliko kretanje.
to jako ovisi i u kojoj si fazi poroda, jer u početku je vjerojatnije da će ti se gibati, dok kasnije baš i ne.
onaj spomenuti model zdjelice inače koristimo i za to kako bi pokazale kako je otvor zdjelice najmanji upravo u polusjedećem položaju.
ne znam jel se to može skužiti ovako bez slike samo opisano riječima, ali kad ležite, onda vam je bar trtična kost pod manjim pritiskom nego kad sjednete na nju.
dakle u tom polusjedećem položaju sjedimo na trtičnoj kosti i ona se ko klackalice podiže prema gore
i sili glavu djeteta da se probija kroz uži put i radi teži manevar.
i ja sam na taj način rodila prvo dijete i nije mi se tad činio to neki big deal, previše sam bila u nirvani što sam postala mama
ali dobila sam i drip i nalijeganje i epiziotomiju, što sam vjerojatno mogla izbjeći da je bio neki drugi položaj.
sad s odmakom od deset godina mi sve to skupa izgleda drugačije nego onda.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 17.11.2010. at 14:32
pametno zboriš, i mene to navodi isključivo na taj zaključak
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
