mamma Juanita, nikad nisam prisustvovala porodu, pričala sam o ponašanju nekih trudnica na odjelu patologije trudnoće i, nakon poroda, na odjelu babinjača. Zato sam rekla da bujica hormona ne može biti opravdanje za sve.
 |
|||
|
|
|||
mamma Juanita, nikad nisam prisustvovala porodu, pričala sam o ponašanju nekih trudnica na odjelu patologije trudnoće i, nakon poroda, na odjelu babinjača. Zato sam rekla da bujica hormona ne može biti opravdanje za sve.
Bila sam pristojna i normalna rodilja pa sam dobila i drip (iako sam došla
7 cm otvorena) i epi i skakanje na trbuh, a kod šivanja mi se tvrdilo
da me to sigurno ne boli, kad sam se žalila da me boli.
Ja stvarno mislim da postoji bolje od toga,
i da treba postojati bolje, i u bolnici također.
Ne želim da mi porod bude nešto što se pretrpi. Po nekima
ovdje izgleda da tražim previše.
ja sam rekla da je to bio početak...
i ja sam sve dobila...skakanje, epiziotomiju...a šivanje...milina....one ručke sam koristila za šivanje, ne za porod...
samo je tragedija u krivoj smjeni...eto...nisam imala sreće....i znam da je to sve sa razlogom...
naravno da može i mora bolje...
Ča je bešćutno zatvoriti oči da ne gledaš kako peru krv susjedi u sobi? I gledati bilo čiju intimu?vertex prvotno napisa
toliko o odmaku od svog vlastitog iskustva!?!
kad oni kojima je bilo ok to objasnjavaju bas svojim ponasanjem. oni koji su bili bezobrazni ce pristojne optuzivat da se ne znaju izborit, oni koji su bili pristojni ce optuzivat zahtjevne za to sto im se dogada.
ja se ne znam odmaknuti od vlastitog iskustva...istina...
isto tako su mi bitna i tuđa iskustva...s time da se ne umanjuje značaj mojeg...jer meni je moje jedino...nema drugog...
isto tako...mislim da sam bila sasvim pristojna..a da nisam trebala biti...
najgore mi je u principu to što nisam puno očekivala...makar tako mislim...očekivala sam samo suradnju...da sam subjekt a ne objekt radnje...
i što je najgore...da ne bi ostala u neznanju...sve sam to u jednom danu dobila...
podsmjeh...provokaciju..nenormalno bolne preglede...
možda bi bilo bolje da sam ostala u zabludi da je to sve tako moralo i biti....ali ne...
pa promjenu smjene....predivnu doktoricu...predivnu babicu...totalnu podršku...ma predivno nešto....tad sam u principu shvatila što su mi radili par sati prije....
pa dežurnog doktora koji je odlučio da u njegovoj smjeni nikad nitko neće roditi na stolici...koji mi je rekao kako prirodni porod ne postoji...
a ako sam si ga već toliko željela, da sam mogla ostati i roditi kod kuće...
meni je doslovno muka kad citam ovakve price. a mogu reci da sam procitala dosta prica s poroda na rodi, i da je, nazalost, nasa realnost jos uvijek ovo, a ne price pcelice mare i sad ne pamtim tko je jos imao bas lijepe bolnicke porode.
Posljednje uređivanje od mikka : 18.11.2010. at 21:27
steta. da ponovim, jedva cekam i nadam se da cu docekati kad ce izbor biti moguc i jednakovrijedan (za mene). joj boze kak ne znam objasniti. kad ce doci doba da necu zazirati od bolnice, jer taj odnos prema meni je najgore sto pamtim.
(i meni je prekratak edit od 2 min)
Posljednje uređivanje od mikka : 18.11.2010. at 21:30
Ovo sam ja još davnih dana pisala. Želim da buduće mame u Hr imaju izbor između dvije jednako dobre mogućnosti, u bolnici ili doma.
Mene su to jutro kad sam u trudovima otvorila vrata ambulante dočekali riječima "dobar dan i dobro nam došli".
Da vam pišem kako je sve iza išlo mislim da mi dosta vas ne bi vjerovalo (doživjela sam čak i to da sesta nije željela dijete očistiti vlažnim maramicama nego vodom).
I stvarno mi je velika želja da i priča o savršenim bolničkim porodima bude puno više.
Valjda sam tu ja idealist pa vjerujem da je tako nešto moguće, treba samo malo dobre volje, za početak
A heba vas led.
Pa tko vas tjera u najgora rodilišta?
Ja sam oba puta rađala tamo gdje je u tom trenu najbolje. Varaždin, Rijeka.
I ima stolac, ima kada, ima ljubav, mir, intima, sve što ti treba.
Ne mora odmah u špilju.
Ne. Bešćutno je nemati nimalo empatije za njezin osjećaj posramljenosti te ga proglasiti ništavnim nudeći takvo, tobože jednostavno rješenje. Uostalom, neka je rješenje i na mjestu (a nije, jer nema nikakvog razloga da se pri porodu ne poštuje dostojanstvo rodilje i potreba za intimom koja je karakteristična na ovim zemljopisnim širinama i dužinama), ona je pisala o šest žena koje joj gledaju u međunožje. Doslovno, ili je to bila stilska figura - nebitno. Ti joj poručuješ da se nema što tako osjećati, jer em nema veze što je tako izložena, em zapravo i nije bila izložena jer je te žene , ma garant, nisu ni gledale, kad eto ne bi ni ti.
Al dobro, ne bih više, nije mi ovo ni trebalo.
Pčelice, ja mislim da tebi svi vjeruju da ti je bilo lijepo, a i ponovila si to priličan broj puta. Ima ih malo (ne znam ima li ih uopće, ja nisam primijetila, ali statistički bi valjda moralo biti) koji poriču da je moguće imati lijep porod u nekom, ili čak bilo kojem hrvatskom rodilištu. Važno je kolika je vjerojatnost da se ima takav lijepi porod kad se ide rađati u hrvatsko rodilište. Neka je i 50%, i neka postoji cijela vojska, stotine tisuća žena prezadovoljnih svojim porodima u hrvatskim rodilištima (a i sama sam jedna od tih). Nije li to još uvijek daleeeko premalo? Da su nam šanse fifti-fifti?
Posljednje uređivanje od vertex : 18.11.2010. at 22:32
Ifigenija, u rodilistu u kojem sam ja rodila se tada jako puno pisalo, i to dosta pozitivno. sve trudnice s mog kruzoka su tamo rodile. tesko je znati kako je negdje (lose
zašto najgora? pa i sama ta rodilišta se reklamiraju kao baby friendly...reklamiraju prirodan porod na svojim tečajevima...reklamiraju blabla svašta...
i namjerno koristim riječ reklamiraju...
i znam da je takav i moguć u tim istim rodilištima...zato sam i navela kronologiju unutar 12 sati..izmjene i razmjene...
najgora je ta činjenica što ovisiš o onome koji je taj čas u smjeni...mene to izuzetno ljuti...
a još me više ljuti činjenica što sam nakon poroda bila tako žalosna pa nisam vidjela smisla u ikakvim pritužbama...a koliko žena to isto prođe?
u bolnicu sam došla jer nisam osjećala da mogu roditi sama.....htjela sam da je ipak netko stručan uz mene...ali sad im više ne vjerujem...i to me ljuti...
sad mi je to prevelik rizik...tko će mi se zalomiti...i ljuti me uopće što o svim tim glupostima moram razmišljati, a želim samo u miru roditi...a ja ne vidim kako je to u mom slučaju moguće...
kad pod stresom krećeš...
koliko ja znam i u Rijeci ovisiš o smjeni...a Varaždin...znamo što se tamo događa...
i sta nije dovoljno zalosno to sto u zagrebu od 5 rodilista na kraju nemas gdje roditi. a u rijeci je samo ona ekipa za kadu i stolcic nesto bolja, ovo regularno rodiliste je ko i drugdje.
Okej, you've lost me now.
Nakon ovog više nemam one iskričave volje za daljnjim razumijevanjem.
mene zanima postoji li kakav recept za te promjene? zaista...
ono..kad bi bilo moguće birati doktore koji će ti biti na porodu i voditi trudnoću...mislim da bi ovi nekako putem otpali...ili se promijenili....da li je to moguće?
ili zaista ne treba ništa mijenjati...pa kako bude...
jer...ja sam dobila potvrdu da to što su mi dotični u bolnici...neki htjeli...neki napravili...su nestručni postupci..
i pri tom ne mislim na potvrdu na forumu...već od njihovih kolega..nakon pregleda i konzultacija...
mene stvarno zanima mišljenje vas koji se bez razmišljanja odlučujete za bolnicu jer vas ona čini sigurnima ( pri tom ne mislim bez razmišljanja...već imate puno povjerenje)...jer, kako vidim..nisu svi imali divna iskustva u bolnici..ipak su rijeđa ta divna iskustva...
na koji način bi vi promijenili nešto u bolnici...ili je stvarno sve ok...ili ste sigurne samo radi instrumentarija bolničkog...a ovaj neljudski faktor je skroz zanemariv...ili vama to uopće nije neljudski...
ja uporno te stvari ne razumijem...a pokušavam...
A što se dramatično dogodilo?
gle, ja sam dobila drip. nije bilo nalijeganja na trbuh, prokidanja vodenjaka, ali, dakle, nije bio prirodan porod. nisam o njemu ništa ni znala pa ga nisam ni tražila
ali, ovaj ljudski faktor mi je jako bitan. naročito u bolnici. bez obzira na rađanje. i nikad se neću miriti sa stavom to im je posao, i doktori su ljudi itd
ne, oni su izabrali to zanimanje, njihova dužnost im je da nam pruže ljudski pristup.
i meni je teško odmaknuti se od vlastitog iskustva, priznajem.
a obzirom da sam bila od onih rodilja koje, ajmo reć, ne surađuju - nisam ni puhala, ni slušala babicu, ni muža, vikala sam, urlala, pričala piz*arije, promijenila tri smjene, i najgore što mi se desilo je bio jedan doktor koji me htio pregledat u trudu. Bio je inače sav neki fin, pa mu nisam dala i počela sam vikat na njega da se nije usudio i da čeka, pa se jadan sav isprepadao i čekao.
stvarno je strašno ovo o čemu pričate. ja sam imala dojam da su oni stvarno na svašta naučeni u toj rađaoni. ono, ništa ih ne može iznenaditi. mislim, naučeni su na te hormone koji divljaju.
Vertex, nije se dogodilo ništa dramatično, samo ovoi sta nije dovoljno zalosno to sto u zagrebu od 5 rodilista na kraju nemas gdje roditi.
svimbi, a šta je tu čudno?
rodila sam u petrovoj i merkuru - ovo drugo je bilo par nijansi bolje, a bome bi bilo žalosno da je ostalo na novou otprije 11 godina
ali i to je daleko od onoga što zadovoljava, a vidim i većini žena ovdje
pri tome se uopće ne žalim na probušen vodenjak oba puta, na klistir, brijanje i jako svjetlo ili to što su obećali pustiti, pa nisu pustili muža na drugi porod
onda znaš što je preostalo, ako se na ovo ne žalim
neke pišu o svom iskustvu na sv. duhu ili vinogradskoj (ne znam što je još ostalo?) slično kao ja za petrovu i merkur i eto ti...
svih 5 smo obuhvatili
Sve se, kao što smo već milijun puta utvrdili, svodi na to da smo sve različite.
Moje iskustvo poroda na Sv. Duhu je izrazito pozitivno, ali se ipak pokušavam odmaknuti od osobnog i smeta me generaliziranje.
ovisno o tome koji su ti kriteriji.
osim što želim živo i zdravo dijete iznad svega, nije to jedino što želim.
ako uopće smijem išta više željeti?
i mislim da je to najmanje što mi mogu omogućiti.
ne mislim na nešto "više" jer nikome ne treba više, to je najvažnije
ali mislim na nešto "osim"
Već sam pisala, meni porod nije u cijeloj priči roditeljstva bitan moment. I samim time su moji kriteriji isključivo živo i zdravo dijete.
Razumijem da većina žena (ili bar ovdje prisutna većina) ne gleda na taj način, čak sam eto, pročitala da se može smatrati da je stav prema porodu "roditeljstvo u malom". I zato ne sporim nikome da traži još nešto više. Ali ne mogu prihvatiti generaliziranje (ponavljam se).
Pa šta nije malo pretenciozno iz dijela jedne rečenice zaključiti da se ovdje generalizira?
Ja ne bi ni za medu rekla da generalizira, to je bila reakcija na ifigenijino "pa idite u Varaždin ili Rijeku"
(što mi uopće nije sjelo), jer zar ima logike da jedan milijunski grad nema zajamčen ljudski pristup na porodu,
nego kako ti grah padne taj dan? Trebao bi to imati svaki grad, bez obzira na veličinu. Bježanje "tamo gdje je bolje"
nije rješenje, ali potpuno razumijem - rađamo par puta u životu.
Ispričavam se na ponavljanju.
Zanimljivo kako nikome ne smeta kad žene svoja loša iskustva iz rodilišta ponovaljaju uvijek iznova i iznova.
Ali na svaki spomen da se u bolnici može i lijepo roditi te neka brižna duša mora poklopiti, ili da lažeš ili da si dosadan ili...
Eh, da, da sam kojim slučajem rodila doma ponavljanje prekrasnog iskustva poroda bi isto bilo dobrodošlo, jel'da?
Sumnjam da bi vertex tad zasmetalo to ponavljanje
trenutno ni vž ni rijeka nisu ok i ja se ne bi za njih odlučila
meni, ako se odlučim na rodilište a još ne znam na što ću se odlučiti, trenutno preostaje samo neka strana zemlja, pretpostavljam da će to biti slovenija
dakle, ako želim roditi u hr, mogu samo doma jer mi nijedno hr rodilište trenutno ne pruža ono što želim za svoje dijete
Samo je razlika da si ti jedna te ista koja ponavlja svoje dobro iskustvo, a s druge strane je puno različitih koje ne da
ponavljaju svoje iskustvo, već su im iskustva nažalost vrlo slična. I s dužnim poštovanjem, mislim da tvoje
iskustvo već stvarno i vrapci na grani znaju. Ali ako ti smatraš da još trebaš ponavljati, samo naprijed...
Pčelica, pa i ja imam lijepo iskustvo drugog poroda koji je bolnički. Ima priča i na portalu i tu na forumu.
Ali svejedno sada želim i više od toga, jer znam da može biti još bolje, i ozbiljno razmišljam o porodu doma.
Dijana, ja sam medinu rečenicu samo navela kao najrecentniji primjer, ali ne možeš mi osporiti to što govorim.
Da se generalizira-generalizira se.
I onda kad vidim ovdje nipodaštavanje priča o lijepim bolničkim porodima (ja svoju nisam pisala, samo natuknem tu i tamo, ali neću više niti to, da ne kvarim sliku
Pa, ne da mi se više.
svimbalo, nitko ne spori, da i se i ja izrazim odvjetničkim rječnikom
da postoje lijepi bolnički porodi, ali su u debeloj manjini. U to sam sigurna,
iako nećemo nikad znati priče SVIH rodilja u Hrvatskoj. Neke nisu ni
svjesne da su se neljudski ponašali prema njima, što debelo ima
veze s patrijarhalnim nasljedstvom kod nas, odgojem, ali ništa ne mijenja
na stvari.
Svimbalo, nije generalizacija tražiti jedan STANDARD tretiranja rodilje. Odnosno, jest, ali na takvim generalizacijama se zasniva puno struka i odnosa (profesionalnih i neprofesionalnih). Na primjer, kod naručivanja kave, standard je da je konobar ljubazan. Ja imam prijateljicu kojoj ne bi smetalo ni da joj kažu "Šta ti sad oćeš, j.ben ti mater" samo ako nakon toga dobije savršenu vruću čokoladu, ali konobara koji bi to napravio ne bismo opravdali krilaticom "nismo svi isti" nego bismo bili zgroženi njegovim bezobrazlukom i neprofesionalnošću, pa tamam da se gošća i nije osjetila pogođena (jer je ta moja i sama prostakuša iz dubine duše).
Ostavimo sad po strani utjecaj okolnosti u kojima žena rađa na sam tijek i ishod poroda - meni se čini da su sve mainstream svjetske organizacije prihvatile to kao bitno, meni samoj je to vrlo logično i ja tu nemam dileme, ali to je faktor u koji ti nikako ne možeš povjerovat, pa zašto da cijepimo po istome.
Ono što mene čudi je da niječeš potpuno postojanje psiholoških potreba kod čovjeka (dakle, jedinke ljudske vrste). Nemas li svaka jedinka potrebu da bude tretirana ljudski, saslušana, uvažena? Nije li standard liječničke struke da pacijentu, a u ovom sučaju rodilji, pruže i psihološku podršku? Ti dakle tvrdiš da je tražiti uvažavanje dok rađaš - razmaženo. Objasni mi, kako je to rađanje zdrave i žive bebe uvjetovano odbacivanjem uvažavanja žene koja rađa?
Odležala sam obje trudnoće, provela neko vrijeme na patologiji uz raznorazne dijagnoze, rodila prvi put elektivnim carskim, drugi put uz drip i epiziotomiju.
Poštujem želje onih koji žele više, podržavam i nadam se da će se i ostvariti. Meni osobno, više od onoga što sam dobila, nije bilo potrebno.
vertex, ali da li je standard u našim rodilištima obrnut od ovoga?
meni se čini da nije.Nije li standard liječničke struke da pacijentu, a u ovom sučaju rodilji, pruže i psihološku podršku
što svakako ne znači da treba zanemariti pa taman i jedan suprotan postupak.
čini mi se da se oko ovoga vrtimo u krug.
mislim, ako je u našim rodilištima standard drip, nikako se ne bih mogla složiti da je u našim rodilištima standard neljudski pristup rodilji.
Pa postoji puno varijacija između "neljudskog pristupa" i "psihološke podrške". Ali pristup rodilji
kao prema objektu ide u kojem smjeru?
Svimbalo...kad govorimo o generaliziranju...npr. i ti vaši stavovi...što je vama na prvom mjestu...sam porod i nije tako bitan..rodiš, prođe...imaš u rukama živo i zdravo dijete...sve pet.
ti vaši stavovi su i mene prvi puta još više vezali za bolnicu...kako bi rekla....
misliš da se ja nisam preispitala milion puta...što je najbitnije...naravno da je to beba...a ne neki tzv komoditet
ali činjenica je da smo jako različite...i moje iskustvo je meni ostavilo traumu...totalno nepotrebnu...i to ne iz bitnih, nego totalno nebitnih i egoističnih razloga, s njihove strane. to boli...
i ja razumijem da sam različita...jer, i muž je bio samnom...i on si ne može oprostiti što nije reagirao na neke stvari....a ja mu uporno pokušavam objasniti da je naš porod bio sasvim u redu i sasvim prosječan...
i da je neka druga žena bila na mom mjestu da to njoj sve ne bi ni bio nikakakav problem....
ali nije...
i mene zaista zanima kako to promijeniti? jer, meni je ozbiljno, strašno teško nekome dati podršku da ode u naše rodilište...ali stvarno...
Pčelice, kako si propustila moja dva lijepa rodilišna poroda? I što se vrijeđaš na činjenice - malo tko je s toliko strpljenja ponavljao svoju priču. To nije moglo proći nezamijećeno, pa to si i željela, da se primijeti i pročita.
Ti misliš da su žene koje pišu o svom jadu pri rađanju u misliji da ocrne naše zdravstvo i opstetriciju. Ja mislim da su to mahom žene koje su dobile vrlo loš tretman onda kad ima je trebao najbolji mogući.
Odgovaram vertex i Blackberry potpisujući cvijetu.
I nigdje nisam nikoga optužila za razmaženost.
Vertex (spominjem tebe jel si ti to spomenula), mene zapravo istovremeno čudi i ne čudi činjenica da su prava žena zadnje na što se gleda u porodu. Puno se lakše izboriti za prava djece (kontakt koža na kožu, prvi podoj...) i prava očeva (prisutnost u rađaoni...) , to je razumljivo svima, medicinskoj struci, politički je korektno...ma sve pet.
Ali kad su u pitanju prava žene , e , tu jako zapinjemo, i mi same spremne smo prihvatiti ponižavanje , ignoriranje, ignoriranje potrebe za privatnošću, ignoriranje potrebe da odbijemo postupke na sebi koji nisu nužno potrebni a nama su izrazitno neugodni...i još to sve opravdavamo višim ciljem. Naravno , da je svakoj ženi u cilju roditi živo i zdravo dijete, pa zar u to treba uoće sumnjati?!
Ali korisno je da se majka nakon toga osjeća kao ljudsko biće, po mogućnosti osnaženo ljudsko biće.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.11.2010. at 10:33
neljudskom, of course
Uz to, već sam barem dvadeset puta tijekom rasprave naglasila da razumijem da nismo svi isti i da je većini očito potrebno puno više no meni.
i meni Pčelice zaista ne smeta ponavljanje tvoje lijepe priče s poroda...dapače...
meni je jedna takva priča pri odabiru rodilišta bila presudna...napominjem jedna...tako da ne misliš da vaše priče nisu nekome bitne....
kažem jedna...jer mi je ta jedna dala nadu...pa može biti super...nisam valjda baš ful peh....
samo je činjenica da su te priče u manjini...i da sam ja očigledno peh..
i napominjem...porod ne bi trebao biti lutrija po tom pitanju...a ja ne bi trebala osječati grižnju savjesti jer želim sudjelovati u vlastitom porodu....
i sve te lijepe priče jesu činjenica da se nešto mijenja...što je super...jer moja mama nije ni znala što ju je zadesilo...
cvijeta, ja imam oko sebe jako puno žena istraumatiziranih manje ili više rađanjem u bolnici i odnosom prema njima. Pretpostavljam da ćeš mi ti vjerovati ako ti kažem da su to mahom žene s dvije noge na zemlji i da ne plaču za plazmom. Ima i zadovoljnih, koje su držali za ruku satima, ima ih koje kažu "glavno da je prošlo, da je dijete zdravo".
Meni je i moj prvi porod bio divan, bila sam euforična nakon njega - ali da, tretirali su me kao objekt, a to šta sam se ja s tim dobro nosila, to je moja stvar i sreća. Mislim da je preveliki udio loših situacija i zato su generalizacije ok. (Kad se kaže da nam je zemlja korumpirana, na primjer, ne misli se da smo svi mi, 100% nas državljana korumpirani.) U splitskoj bolnici i inače pacijentov razum i ljudskost ne kotiraju baš visoko - kad se netko ode liječiti u Zagreb, obično bude impresioniran tretmanom koji tamo dobije.
Eto, djecu koja se oporavljaju od operacije krajnika, pa ne smiju plakati, sestre tješe sa "ako budeš plakao, tata i mama sutra neće doć po tebe". Čula sam na svoje uši, opetovano, bila sam u apartmanu s A. na jednoj drugoj operaciji prije 6 godina. (Dozvoljavam i nadam se da su promijenili pristup do danas.)
I ja se počinjem osjećati kao budala...
Sorry svimbalo, ti malo razumiješ, pa malo ne razumiješ..Pa se vrtimo u krug..
Dakle, one žene iz mog predzadnjeg posta nisu u "misliji" nego u misiji,.
zato već imamo rodilišta prijatelje djece, ali još nijedno nema titulu rodilišta prijatelja majkimene zapravo istovremeno čudi i ne čudi činjenica da su prava žena zadnje na što se gleda u porodu. Puno se lakše izboriti za prava djece (kontakt koža na kožu, prvi podoj...) i prava očeva (prisutnost u rađaoni...) , to je razumljivo svima, medicinskoj struci, politički je korektno...ma sve pet.
ali valjda će i to jednom doći
mora zbog eu
Eto me na strani ponavljaća svog prekrasnog iskustva poroda u rodilištu. Puta dva. U rodilištu koje se ovdje vrlo često napadalo. U mom selu nema drugog. S osobljem koje je također vrlo napadano. BAbica koja je bila na drugom bila je godina do penzije, znači stara i istrošena, prava old school, a prema meni divna suosjećajna, pozitivna,konstruktivna, mm i ja dobili sok od nje.. Doktori sve najpozitivnije. Odnos prema meni oba puta prekrasan...
Da, klistirali su me, prvi put sam bila u tolikim trudovima da bi mi je bilo svejedno što mi rade, drugi put smo ta moja stara teta babica i ja bile same i ugodno ćaskale... Zvuči nevjerojatno, ali meni taj klistir je nešto puno ljepše od recimo bronhoskopije...
Daklem da skratim, moje osobno iskustvo ,porod je nešto prelijepo.
Ma daj Dijana. Sad sam već ljuta! Kako malo razumijem, malo ne? Što to?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom