Vidim da je vertex spomenula st. Ja sam rodila oba puta (i unovom i u starom), nikoga nisam potplatila.
Vidim da je vertex spomenula st. Ja sam rodila oba puta (i unovom i u starom), nikoga nisam potplatila.
a mogla sam po nekoj logici stvari ići u zgb ,jer rođenjem tamo pripadam.
mislim da tu dolazi u pitanje kakve želje imaš...jer, recimo da ja nisam rekla da ne želim prokidanje vodenjaka, ni ubrzavanje poroda iliti drip ako to nije neophodno i ako život djeteta nije u pitanju...i da nisam rekla da želim porod na stolici...jer nisam znala da sam u krivoj smjeni...mislim da bi sve krenulo drugim tokom...
ali...ovom doktoru nije sjelo što sam htela sudjelovati u odlukama oko moga djeteta...pa je bilo kako je bilo...
ovaj doktor koji me primio me samo prepustio babici....a onaj za kraj je napravio što je napravio....
nisu svi nehumani....ali ih ima...a po meni ih ne bi ni trebalo biti...
hbg, mene je previše bolilo da bi porod mogla kvalificirati kao nešto prelijepo :niska_tolerancija:
osim samog izgona.
to mi je ostalo u super sjećanju.
Svimbalo, ajde nemoj se ljutiti, nemaš razloga. Stvar je u tome da uopće ne bi trebalo biti toliko spora o tome da je pristup
rodiljama u hr općenito, i psihološki i medicinski, ozbiljno manjkav. Je li se možemo složiti oko toga?
S tim da, evo kako i miniminia kaže, POSTOJE lijepi bolnički porodi, nađi mi tko kaže da ne postoje?
Ali da su u većini, pa ne bi ni mi ovdje lamentirale, zar ne?
Ali..vrtimo se u krug..izgleda da su felix,mamaju, smedja odustale, a imaju zbilja
pregršt korisnih info, i teoreski i iskustveno, tako da izgleda da nismo baš konstruktivni.
e ja sam već spomenula dr Housa...
meni bi istina bilo draže da mi je on mrgud na porodu, nego neki nasmijani diletant
da, zalažem se za ljudski pristup, i mislim da treba poraditi kod djela osoblja na odnosima prema pacijentu, ali smeta me što trpate sve u isti koš... svi su takvi, svi su potkupljivi, groozni... zar je teško vjerovati da su neki izabrali profesiju baš iz poziva...ili sam ja do sada imala sreću susretati ljude koji su manje više u redu
eto vidiš...izgon...
ja sam čitav dan prošla u jakim trudovima...čekajući bebu i izgon...i doktor mi ga je oduzeo...nalijegane, epi...
nisam ni skužila da sam rodila...muž mi je rekao - rodila si.... još se ne mogu pomiriti s tim...to mi strašno nedostaje...eto..
kako rodila da ne znam? i nakon dvije i pol godine nije mi jasno...
Mislim da je generalno moj problem taj što ja oduvijek osjećam svaku nepravdu u kostima. Na sebi , ali i na drugima.
I žao mi je , ali neke stvari koje su uobičajene ne bi trebale biti , normalne.
Znala sam to davno nego je Roda postaojala, onako instiktivno.
Meni nije normalno da sestra donese majci dijete prvi deset dana nakon poroda i viće na nju :što gleda u to dijete neka ga nahrani. A dijete je do tada bilo u inkubatoru i ona ga je tad prvi put primila u ruke.
Meni nije normalno da porađaju ženu u 6 mj trudnoće sa mrtvim blizancima u bolničkoj sobi, dok njezina cimerica (također majka mrtve bebe) mora od muke izači na hodnik i čekati da sve završi.
Meni nije normalno da se majci koja rodi jako bolesno dijete to dijete ne pokaže i da na ruke barem pet minuta, ako s zna koliko je stanje ozbiljno, te da ga ona moguće nikad neće vidjeti (i nije).
Meni nije normmalno da mi žene pristajemo rađati u rodilištima od kojih većina nemaju minimum privatnosti, da pristajemo rađati u improviziranim boksovima gdje sa druge strane vidimo i čujemo druge rodilje...
Meni nije normalno da hodamo bez gaća i sa krpom među nogama po bolničkim hodnicima...
...
Uglavnom , možda je problem u tome što vidim previše.
ja uopce ne sumnjam da na uvjetima u rodilistu ima jos puuuuno posla
i da je imati lijep porod, onako lijep i za bebu i za mamu, dostojanstvo, intimu, uvazavanje, informiranje... puno cesce iznimka nego pravilo
ali ne mislim da je porod kuci, u ovim uvjetima, odgovor
dapace, tim vise smatram da je puno nuznije boriti se za poboljsanje uvjeta u rodilistima
a kao kruna - porod kuci, ali uz bolju organizaciju i logistiku
Svimbalo, n. grace, ajmo pokušat s jednim primjerom, recite mi šta mislite o tome.
Rodilja je u predrađaoni, s još nekoliko drugih. Predala je dokumente, između ostalog uredno popunjenu trudničku knjižicu, ima već ozbiljno jake trudove.
Sestra ispituje, sjedeći za pisaćim stolom udaljenim nekoliko metara: Ime? Prezime? Trudnoća po redu? Trudnoća po redu? (to je bilo glasnije).
Rodilja: Pa u trudu sam teško mi je govorit.
Sestranestrpljivo se okreće - dotad je bila okrenuta leđima, radi grimasu) Broj pobačaja?
Je li vam ok? I meni je bilo ok. Odnosno, pomislila sam "koja glupača" ali sam uredno vojnički to izdržala, ma to je bila sitnica. I nekoliko sati poslije, nakon više desetaka takvih sitnica, rodila sam svoje divno dijete na zadak, uz hvale sveg osoblja kako sam fenomenalna (a i jesam bila).
Je li vam to u redu? Bi li vam smetalo da vas se preko sobe ispituje o broju pobačaja, usred truda (ili bolje, neovisno o trudovima), na uši još nekoliko žena, dok sestra drži trudničku knjižicu sa svim podacima.
Ma znam, eto, detalj, tako joj je bilo zgodnije. Ipak, smatrate li da je legitimno tražiti da se sestra ne vodi onom što je njoj zgodnije, nego da ima razumijevanja za rodiljine trudove i privatnost, te da prepiše te podatke iz trudničke knjižice koja stoji ispred nje?
još jedna stvar , konkretno ću govoriti za st rodilište... čovjek koji radi posao njih 10orice ne može fizički posvetiti se svakom pacijentu kako bi on (doktor ) to želio... pogotovo ne kako bi neki pacijenti to željeli... broj osoblja je premalen za to... PKK bi pomogao u nekom smislu da se rasterete institucije, pa bi u tom idealnom društvu u kojem možeš birati svi došli na svoje...
vertex, ja se slažem s tobom, al još uvijek mislim da ako su u rijeci preuredili rađaonu, stavili lopte, zamračili ju - to je napravljeno isključivo radi toga da se majke osjećaju ugodnije. zar ne? a onda mi ne štima nikako da se u takvoj rađaoni,s loptama, muzikom i mrakom, radi njihovog stava rodilje osjećaju poniženo.
neke bezobrazne babice i bezobrazni doktori nekako mi ipak nisu standard. kužim ovu usporedbu s korupcijom i slažem se s njom.
tu bi mi više pasala usporedba s korupcijom u bolnici, npr.
iako jaimamtendenciju svijet gledati ružičastije nego što je, to priznajem
oću reći, sigurno da treba još puno pomaka, najviše u smjeru ovoga što govori blackberry, uvažavanja želje rodilje za prirodnim porodom. porodom bez intervencija ako one nisu nužne.
i puno toga se mijenja. od pijenja u toku poroda na dalje.
vertex, naravno da te morta pitati o broju pobačaja, pa to je čista anemneza
Nije tužni smajlić (nije mi do patetike,) , nego zagrada.
Ja se baš mislim da bi se to ispitivanje osobnih podataka zbilja moglo provesti na drugačiji način, npr
da se kod ginekologa ostave formulari gdje treba upisati sve potrebne podatke, pa onda u rodilištu
samo umetnu taj papir, ili prepišu (jel to previše za tražiti?) A ako netko baš nema taj ispunjeni formular
da ga pitaju što već treba. A ne da žene u trudovima gnjave s tim jesu li udate ili nisu. (npr.)
Vertex, to mi uopće ne bi smetalo.
Evo, citirat ću dijelove siriusinog posta da kažem što i meni nije normalno, odnosno što mi jest bitno, pa neka AM odredi na ljestvici je li to 2, 3, 5 ili 8 (hvala sirius što je napisala ovaj post i olakšala mi u poslovnoj gužvi).
Meni nije normalno da sestra donese majci dijete prvi deset dana nakon poroda i viće na nju :što gleda u to dijete neka ga nahrani. A dijete je do tada bilo u inkubatoru i ona ga je tad prvi put primila u ruke.
Meni nije normalno da porađaju ženu u 6 mj trudnoće sa mrtvim blizancima u bolničkoj sobi, dok njezina cimerica (također majka mrtve bebe) mora od muke izači na hodnik i čekati da sve završi.
Meni nije normalno da se majci koja rodi jako bolesno dijete to dijete ne pokaže i da na ruke barem pet minuta, ako s zna koliko je stanje ozbiljno, te da ga ona moguće nikad neće vidjeti (i nije).
Ovo što sam izostavila mi je totalno nevažno.
naravno da je to imene pitala, samo tiho...jednostavno da vidi jel postoji neki veći rizik..
inaravno, daje trebalo pitati tiše ili vidjeti u trudničkoj knjižici
pa to je ista stvar kao kad te pitaju jel imaš kroničnih bolesti
slažem se sa sirius, to nije normalno
Zašto ne može pročitati iz trudničke knjižice? Zašto ne može pričekati da mi prođe trud, kako bih mogla govoriti? Zašto mora pitati na uši još pet žena?
I pazite, ja tim porodom nisam istraumatizirana, niti je on razlog što sam poslije išla u Sinj - htjela sam i tad, ali je bio zadak. Dakle, ne pitam ogorčeno, nego sasvim racionalno.
miniminia, divno je da imaš tako dobra iskustva. Neka ih bude što više. I ima ih još zadovoljnih, kako ne!
svimbi, tebi je dosta da te ne tuku
za to nemam ocjenu
šalim se.
šta jedino ja od poroda najviše pamtim da to booli za popi*dit? :kukavica:![]()
vertex, brkaš stvari
i kod kuće će te svatko profesionalan , a inače čemu smisao ovog topica, i priče o PKk pitati ista pitanja
da budem ozbiljnija, meni ovo gore što si ti navela (sirius?) je nešto o čemu ne bih ni raspravljala,
to mi ne spada pod standard nego čovječnost
vertex, žao mi je za loša iskustva, iskreno, i rado bi da se još poboljšaju
Pah, pa naravno da pamtim bolove. Svoje trudove ne pamtim kao bolne, došla sam
7 cm otvorena, nakon sat vremena išla sam u rađaonu, bila 9 cm otvorena, pa
jesu li to nevaljali trudovi uz koje se toliko otvoriš? Al majkomila kad je došao drip
počela sam se gubiti od bolova, muka mi je kad se sjetim. Ne znam, možda
bi takvi bolovi bili i uz prirodne trudove, ali ne vjerujem, prema onome
što sam pročitala.
Ovo što je napisala sirius, to su stvarno ružne stvari.
Ja sam namjerno pisala o jednom malom detalju, kao što je zanemarivanje činjenice da je rodilja - u trudu. Te iskazivanje nestrpljenja što zbog toga ne može odgovarati na pitanja. (Pobačaj nije bitan sam po sebi, to je samo pitanje koje ide po redu.) Zanimalo me koliko smo različite.
malo sme krenuli opet po lošim stranama naših rodilišta
zamišljam porod kod kuće, pa mi padaju glupe stvari tehničke prirode, recimo tko bi to počistio, pa što s kućnim ljubimcima i sterilnim uvjetima, pa ako mi je spavaća soba na katu, a kuhinjski stol kat niže (za pridržavanje) što onda, jel mi u kupaonici presklisko...
ma , definitivno ja nisam tip za PKK, koliko god mi se to činilo zanimljivo kao ideja iz jednog drugog aspekta
imam iskustvo jednog i drugog
drip bolovi i prirodni trudovi se ne mogu usporediti, vjeruj mi!
i još bi zadnji porod i smatrala koliko toliko lakšim od prethodnog da mi meštar nije u jednom potezu razjapio objema rukama rodnicu od čega sam sve zvijezde vidjela
a, šta? pa on mi je želio pomoći da brže rodim
a onog specijalca koji mi je umjetno (rukom) izazivao trudovebolje da ne spominjem
miniminia, nikako da ti objanim poantu. Nije problem u pitanjima, ona su potrebna (ili nisu, s obzirom da odgovori pišu u trudničkoj knjižici koju traže da im daš). Te informacije je potrebno prenijeti. Pitanje je - zašto u trudu, zašto je privatnost nebitna? Kažem - detalj koji se svakako lako izdrži kad je to potrebno. Ali se ne mogu sjetiti zašto je potrebno.
sjetila sam se kad mi je mm baka pričala kako je njihova neka prabaka rodila neko od svoje dvoznamenkaste djece na njivi.. eto to što vam ADiomare priča u praksi
vertex, meni je i taj detalj grozan, a ovo o čemu piše sirius da ne govorim.
odmah tužba
AM
dijana, ja sam i od felixine priče s poroda zapamtila samo onaj dio kad se počela gubit i mislila da će umrijet![]()
Meni nije dovoljno da me ne mlate, ali opet ponavljammoje iskustvo je pozitivno, prije poroda , poslije poroda, sam tijek poroda, nitko me nije rastezao, nitko me nije vrijeđao, svi su bili ljubazni, kooopetrativni sa mnom i mojom djecom na koju smo se u tom trenutku svi fokusirali
cvijeta, ja sam u zadnjem porodu legla kratko pri kraju na bok da mi naprave ctg u trudu. Bol se utrostručila, ko na botun! Inače sam visila mužu za vratom kroz trudove, a nakon tog ctg-a sam klekla na krevet, dignuli su mu leđa. Ne znam šta bi me prisilo da legnem ponovo! Zapravo, znam, primalja je tražila da legnem za izgon, i to je prava šteta. Ali vidjelo se da joj ne pašu drugačije ideje, i ja sam odlučila taj kraj prepustiti njoj. Žao mi je što vjerojatno neće biti još jednom, da vidim kako je to kad si šefica do samog kraja.
aj, aj, AM, grozno. Ja sam se od bolova na dripu toliko pogubila da se slabo ičega sjećam
Muž mi je rekao da je urgirao kod sestre jer mi je nekoliko puta bola ruku, nije valjda mogla
naći venu. Ja se toga uopće ne sjećam. Zadnje čeg se sjećam je da ih je nekoliko naleglo
meni na trbuh, a kad je došlo moje zlato, otad se sjećam, valjda me povratilo u život.
Stavili su mi je na prsa, ja sam je poljubila u čelo,
a babica je rekla "vidi kako se smirila kod mame", i to mi je tako
toplo zazvučalo. I da, nakraju sam i ja mislila kak sam dobro prošla. Ovisi kako gledaš.
AdioMare, i ja sam tek sad shvatila kako smo mi nacija skromnih i stoičkih ženica!
(Zezam malo, aj nemojte se odma naljutit)