je, dijana, kada dobiješ drip to je bol iza boli, nema predaha
a sama bol je žešća i jača, ali ne i svrsishodnija
to je kao da ti netko zaveže noge i onda te vuče da hodaš
nije za usporediti s prirodnim trudovima
mislim, bole i prirodni trudovi, ali oni imaju početak i kraj, daju ti da dišeš, predahneš...
i taj kraj truda je nešto što očekuješ i što ti daje nadu da ćeš preživjeti![]()
jest, AM, upravo tako. Pročitala sam kod Christiane Northrup da kod trudova pod dripom grčenje maternice počinje
u isto vrijeme na više mjesta, pa je trud neučinkovit, dok bi se učinkovit trud trebao širiti poput vala, početi na jednom
mjestu i nastaviti se na drugom, sve do istiskivanje..tako nešto, nek me ispravi tko bolje zna.
moj drugi porod
probili su mi vodenjak, dobila sam drip, rodila za sat vremena... svaki put bih tako...
sjećam se svojih trudova iz prvog poroda, i to jako dobro, toliko da sam tražila da mi daju single shot u drugom ( i ja sam kukavica sinja), ali nije mi trebalo koliko je brzo, sretno bilo gotovo
ja mislim da bi vas koje rodite u sat vremena trebalo isključiti iz rasprava o porodu
šalim se![]()
miniminia, super za tebe. Možda ja ne znam podnositi bol, ali ja bi ipak svoje trudove, kakvi god
da jesu, sve dok je beba ok.
moj idealni 3 porodu
Bolnica ,
ali neki oblik vode, to je moja fikcija (ja bih i dupina ako može, steriliziranog)
mm, babica i jedan doktor drag ko papa, lijep ko greh
dr House u drugoj sobi,
Valjda i drip ima svoje mjesto i svoju ulogu. Izgleda da je kod tebe bilo dobro pogođeno.
Ali ja sam se sama otvorila 9 cm, pa se pitam
šta mi je trebao. A najgore mi je bilo što uopće više nisam bila prisutna tamo.
meni je do 9 cm trebao cijeli dan. na dripu. a na 9 cm sam počela tiskati, bio bi već pun k**ac, otvorena, ne otvorena.![]()
Pa da ubrzaju, iako je i ovo bilo brzo. Ja ti zavidim, pustili
su te 8 sati s tvojim trudovima, mene su eto išli riješiti
nabrzaka, kao ide brzo, pa nek ide još brže...
tu je sad stvar iskustva liječnika
neki znaju procjeniti, neki ne znaju
neki znaju posao, neki baš i ne
meni je moj govorio kako je dok je on studirao još bilo pod normalno da se uči kako žene rađaju po pola dana, cijeli dan, sada to nije tako (iako se većina očito toga drži)
srećom moj čita knjige nakon pada BErlinskog zida
cvijeta,![]()
I ja sam imala ove što se nadovezuju jedan na drugi, bez stanke. Samo jako, ili jače. Na kraju nisam mogla govoriti, nisam uspijevala artikulirati riječi. Ne sjećam se više jesu li ga makli, ili prilagodili dozu, jer kad su me premjestili u boks, trudovi su se unormalili, i te pauze su bile tako divne, aaa. Zaspala sam u svakoj.
Prijateljica je imala školske trudove pod dripom, nema uopće loše iskustvo.
i moj glas za summerin post
još treba puno, puno raditi u našim rodilištima,
Ja si ne zavidim
Ti moji trudovi su me izmučili, bili su nepravilni, svakih dvije/tri, pet/šest minuta, i tako cijelu noć.
Mislila sam da ću ekspresno brzo roditi, kad na pregledu vele - 2 cm, katastrofa... tako sam očarano ponudila ruku da mi daju drip, više nisam imala živaca za (gotovo) neprestane i neučinkovite trudove.
Rekla bih da je sad još manje vremena na raspolaganju pa se stoga ide na ubrzavanje poroda na sve načine.
Moj porod je bio pod dripom.. Ajme to da nemaš pauze između trudova i tako saaaaatima... A kako je njemu bilo unutra za to vrijeme![]()
Ok, ni meni se ne tupi uvijek o istom,
pa samo da primjetim
da je naslov teme:
Opasnosti poroda kod kuće
a vi ovdje govorite na 28 strana do sad većinom
o porodu u bolnici
mene kao ženu koju zanima porod kod kuće naravno zanima tema
pa recimo dođem i pretražujem
nađem puno lijepih iskustava i priča s poroda
pa čitam i to je lijepo
onda poželim čuti i o onom "što ako"
pa otvorim ovo
i čitam,
čitam,
čitam
kako je rodila Mara u bolnici i zašto bi opet
kako je rodila pomikaki u bolnici i zašto više ne bi
i tako 28 stranica
i mislim si, bože dragi, imaju li te žene pametnijeg posla u životu
dok nađem neki ozbiljni problem kao što je prolaps pupkovine odavno sam odustala...
anchie, a kako bi bilo bez dripa? danima?
ozbiljno pitam.
mislim, mi koje smo satima bile na dripu, što bi bilo bez dripa?
ah, pukla bih valjda da ne kažem
kad ste već na dripu...
drip ima cijeli niz mogućih nuspojava, nimalo bezazlenih.
na ovom starom topicu ima nešto o tome
http://forum.roda.hr/threads/9427-Is...u-1.-dio/page3
a tko ima velike volje, može pretražiti i pubmed ili cohrane biblioteku.
pa da znamo o čemu pričamo, jer ni jedan lijek nije bez nuspojava.
u trudnoći pazimo što jedemo i što uzimamo, a i u porodu svi lijekovi velikom brzinom prelaze posteljicu...
meni osobno su to vrlo važne i ne baš lako zanemarive stvari.
brži porod nije nužno sigurniji porod,
osobito kad je umjetno ubrzavan.
nije slučajno ctg monitoring nužan ako se koristi drip.
ovo sam već x puta ponavljala na forumu, evo opet jer mislim da žene mahom nemaju te informacije:
ne postoji univerzalna doza umjetnog oksitocina za svaku ženu ista. svako tijelo reagira drugačije na njega, što
nosi nemali rizik predoziranja, što pak može izazvati ili rupturu maternice, ili fet.distres djeteta ili oboje.
druga stvar je što drip koji se dobije u infuziji se ne otpušta na isti način kao prirodni oksitocin, koji se ispušta u tijelo u impulsima
koji dolaze iz mozga.
evo s paramanadoula seminara:
Umjetni oksitocin djeluje drugačije od prirodnog jer ne dopire(za razliku od prirodnog) do mozga.
Sintetski oksitocin ne dolazi do mozga ako ga se ubrizga IV, ali kad su djevicama štakora ga ubrizgali direktno u mozak, izazvali su kod njih reakciju majčinske ljubavi.
Do ne tako davno se znalo samo za mehanički dio utjecaja oksitocina, a on se odnosi na to da kontrahira maternicu, da kontrahira rodnicu kod ženskog orgazma pa time doprinosi lakšem putovanju spermija do jajašca, da uzrokuje refleks otpuštanja mlijeka pri dojenju, etc.
Ono što se danas zna je da oksitocin ima i bihevioralni efekt, tj. utjecaj na ponašanje i naziva se zbog toga hormonom ljubavi.
Odent je napisao i cijelu jednu knjigu o tome, jedna od dviju prevedenih na hrvatski, a zove se "Ljubav očima znanosti" i praktički elaborira utjecaj prisutnosti/odsutnosti oksitocina na ponašanje.
kod pkk(već sam ranije spomenula) se u pravilu ne koristi drip.
ako u porodu nema napretka,
onda je to najčešće znak da ili jedan od onih uvjeta neuznemiravanja nije ispoštovan (tišina, prigušno svjetlo, osjećaj sigurnosti, toplina, osjećaj nepromatranosti- što je u Hr bolnici gotovo nemoguće sasvim ispoštovat) ili nešto ozbiljno nije u redu pa traži operativni završetak poroda.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 19.11.2010. at 12:36
I ja sam previše zapela na ovoj temi
Pitanje polazišne točke...
Nije jednako kad netko prolazi kroz MPO, ili kad najnormalnije odlučite taj mjesec začeti dijete i uspijete...
Ako idemo mak na konac, hormonalne terapije su također neprirodne, izazivaju pojačano reagiranje, poput dripa, uvjerite me da nije tako, punkcije bole ko vrag....što je jedna epi. prema tome...
istina, nakon puno ginekologa prije začeća, čovjek možda više vjeruje liječnicima...
Naravno, nije jednako kada netko izgubi dijete liječničkom pogreškom...
I teško se maknuti od svog iskustva...
Smiješno mi je kad ovdje ispada da sam žena od kamena odvaljena, jer sam opaka mimoza...Ali mislim da mogu razlučiti bitno od manje bitnog...Koje je možda nekome jedino bitno, ali u osnovi je nebitnije ...![]()
I da, žao mi je što je konstruktivni duh sa prije par stranica nestao... Jer ja sam stvarno otvorena za mogućnost PKK-a...Ali smo krenuli u cendranje o lošim uvjetima rodilišta, i za sve kojima je hrana bila loša (mislim da se 3 dana izdrži ), kojima su tete bile zločeste (i to se na kraju krajeva izdrži, prema meni su sve sestre bile ljubazne, pitala ja lijepo njih kako su, pitale one mene), liječnici bili Frankensteini PKk je stvarno nbajbolji izbor
ovo koso na kraju je ujedno odgovor cvijeti, kratak doduše, ali ne stignem više.
Baš sam jučer pričala s mužem na tu temu.anchie, a kako bi bilo bez dripa? danima?
ozbiljno pitam.
mislim, mi koje smo satima bile na dripu, što bi bilo bez dripa?
Moj slučaj, imala sam vrlo blage trudove cijelu noć.. ujutro otišla u bolnicu. Došla tamo sve stalo. The rest is the history.
Da sam znala kolilko bole pravi trudovi ostala bi doma, no ja sam se valjda nadala da sam ja jedna od tih koje ne boli strašno
Ukratko, sada znam da su me ti trudovi samo pripremali za ono što se spremalo. Ti trudovi su me vrlo malo otvorili, niti su bili bolni jako (sad to znam) I nekako sam uvjerena da bi oni nestali tijekom dana i da sam ostala kod kuće (kako i nestanu pred jutro nerijetko), ja bi se naspavala ko čovjek i vjerojatno bi se scenarij ponovio sljedeću noć i možda bih i tu noć i rodila a možda bi rodila noć poslije. Mislim, kud mi se žuri
No kad jednom dođeš u bolnicu, i oni te zaprime, teško ćeš van iz sistema. Oni nemaju vremena čekati - treba im slobodan krevet, i šta'š onda.. bušenje vodenjaka, drip daj šta daš al da se ona više porodi jer nemožemo čekati 2 dana.
Posljednje uređivanje od anchie76 : 19.11.2010. at 12:40
Bravo, mama Juanita, e to mi je diskusija argumetirana, i to mi treba...
Ja se sa svime slažem i mislim da je u principu to u redu što govoriš (iako bih opet drip)
ali mene muči ova tvoja zadnja rečenica, operativni zahvat
što se tada čini, kako iz kuće na operaciju?
miniminia, fino si, "konstruktivno" stavila točku na i, stvarno svašta...![]()
Anchie, ja potpisala par puta da idem doma na svoju odgovornost
zaboravih još jednu vrlo bitnu stvar kod korištenja dripa: u hr bolnici to znači ležanje.
a dugotrajno ležanje može i usporiti porod i ugroziti dijete.
i predajem palicu dalje curama iz edukacije ili onima koje imaju znanja i volje
da objasne na koji način ako nije jasno.
ne, dijana nisam ,ali ne mogu se maknuti od te pomisli, pa zar je to tako teško za shavtiti.... jedno je dok nisam počela rađati, tada se mogu šetati iz auta u auto...ali u trenutku kada krenem u izgon, digne mi se tlak, što ja znam što se može dogoditi
već sam spomenula kako bih rado imala to zen stanje da ne mislim o nekakvim lošim posljedicama poroda, ali ne mogu
i ako mogu isključiti tu odgovornost sa sebe, da nešto krene po zlu , isključujem je, jedino mi je bitno da mi izađe dijete živo i zdravo...i da istina za svoju djecu postajem aždaja ako treba, 4 mjeseca bih mogla hodati ko kauboj, ako će rezanje pomoći...ne , ne mislim da je potrebno...![]()
iksam pomikaki
i takodjer, par kratkih pitanja:
Jel pupkovina omotana oko vrata potencijalna opasnost kod (asistiranog)kucnog poroda? Moze li se to kako odmotati i ima li kakve prevencije (tipa ultrazvuk u zadnjim tjednima)
Citam takodjer o slucajevima kad je beba umrla u zadnjim danima trudnoce zbog curenja plodne vode. Moze li se ovo uociti na neki drugi nacin osim ultrazvukom?
Mislite li da je taj ultrazvuk u kasnoj trudnoci nuzan za prevenciju mogucih problema pri kucnom ili bolnickom porodu?
miniminia, ovo me razočaralo. Nakon ovolike rasprave, ti si to uspjela zaključiti. Ma nema veze, zaboravi, ne trebamo dalje o tome.
Ali smo krenuli u cendranje o lošim uvjetima rodilišta, i za sve kojima je hrana bila loša (mislim da se 3 dana izdrži ), kojima su tete bile zločeste (i to se na kraju krajeva izdrži, prema meni su sve sestre bile ljubazne, pitala ja lijepo njih kako su, pitale one mene), liječnici bili Frankensteini PKk je stvarno nbajbolji izbor
kratko odgovor na zadnje pitanje: upotreba uzv-a na samom kraju trudnoće
je možda i najsvrsishodnija upotreba uzv-a u trudnoći.
šteta što se kod nas toliko forsiraju ctg i amnioskopija
koji daju manje informacija, a amnioskopija je i prilično invazivna jer između ostalog može inducirati porod.
pupkovina vrlo često zna biti omotana oko vrata i sama po sebi nije nešto jako neobično,
ali u interventnom porodu (recimo drip, dolantin, ležeći položaj) može povećati rizik po dijete.
Zašto sam zapela na ovoj temi toliko...
Na zadnjem porodu sam tri puta išla u rodilište, i htjeli su me ostaviti, i naširoko i nadugo su me uvjeravali da trebam ostati... Dosta opravdano... QAli nisam htjela, i morala sam potpisati da odlazim na svoju odgovornost.
Tada sam mislila intenzivno o PKK-u kao jako dobroj opciji... I dakle , ja sam u načelu za. I nemojte me krivo shvatiti, ali moj kamen spoticanja pri PKK, je baš taj kraj poroda, kad ja prestanem imati kontrolu nad sobom (iz 1001 razloga)...Dok sam imala kontrolu, radila sam po svome...dokaz su moji potpisani papiri zbog kojih se svima u mojoj i mm obitelji diže još uvijek kosa na glavi...
Kad sam došla za zbilja roditibio je dr kojem sam ja vjerovala... I stvarno znam da je odličan...Ne znam kako bih sad govorila da je bio neki BAšmebrigazasve
Jadana ja i zatucana. Treba me prosvijetliti.![]()