Ovo što je spomenula mamma Ju...
n.grace, znamo da ima jako puno djece koja moraju vježbati zbog problema s motorikom. Više o tome i o uzrocima tih problema možeš naći i na ovom forumu, na podforumu Zdravlje djece. Teme: Goljak, dr Polovina itd.
 |
|||
|
|
|||
Ovo što je spomenula mamma Ju...
n.grace, znamo da ima jako puno djece koja moraju vježbati zbog problema s motorikom. Više o tome i o uzrocima tih problema možeš naći i na ovom forumu, na podforumu Zdravlje djece. Teme: Goljak, dr Polovina itd.
dutka_lutka iskreno mi je žao da si sve to doživjela na porodu, i ti i tvoja beba.
Ali, duboko vjerujem da si u isto tako malom postotku lošega kao i ja.
Ružno iskustvo, žao mi je.
Moje dijete je imalo kontakt koža na kožu, a kolonizirale su je bolničke bakterije, tako da mislim da se ne može tvrditi da se takve situacije događaju zbog izostanka KNK.
Hvala ti, Beti. I ja suosjećam s tvojim gubitkom.Beti3 prvotno napisa
dutka_lutka iskreno mi je žao da si sve to doživjela na porodu, i ti i tvoja beba.
I ja bih tako htjela vjerovati. No, nažalost, kao što sam napisala, naša pedijatrica nas je "utješila" da lomova ključne kosti ima oko 30%, u njenoj praksi. Osim toga, i na navedenim temama o djeci-vježbačima na Goljaku može se puno toga pronaći.Ali, duboko vjerujem da si u isto tako malom postotku lošega kao i ja.
Razmišljam o tome da se aktiviram u Rodi, ako to bude moguće, i prilikom pristupanja potrebno je napisati svoju motivaciju. Ja bih najradije napisala: "Pogledaj dom svoj, anđele, i skini paučinu s očiju..."
No, pretpostavljam da ću to morati jasnije formulirati.
Hvala ti.
A jeste li imali neometani kontakt KNK odmah nakon poroda, u trajanju od najmanje sat vremena? Je li dijete našlo bradavicu i sisalo?Moje dijete je imalo kontakt koža na kožu, a kolonizirale su je bolničke bakterije,
Jeste li imali rooming-in?
Ne može se tvrditi? Možda se i može tvrditi ako se čovjek time bavi, poput dr Anite Pavičić-Bošnjak. Kopiram s druge teme:tako da mislim da se ne može tvrditi da se takve situacije događaju zbog izostanka KNK.
Moja malenkost imala je čast biti na 4. Rodinoj mliječnoj konferenciji, i predavanje je među ostalima održala i mr. sc. Anita Pavičić-Bošnjak, dr. med., spec. pedijatar.
Ona je govorila o važnosti kontakta "koža-na-kožu" nakon poroda. Majka i dijete trebali bi biti zajedno najmanje 1 sat. (Tako da se samo od stavljanja djeteta na trbuh ne može, nažalost, očekivati neki veći boljitak.) Dr je iznijela i rezultate istraživanja, konkretno Cochrane sustavnog pregleda, koji je pokazao da novorođenčad koja je uspostavila KNK s majkom kasnije 20 puta manje vremena dnevno provede plačući.
Ta novorođenčad isto su tako sklonija dojiti i dojenje dulje traje (u mjesecima), stabilnija je srčana akcija i disanje djeteta, stabilnija razina glukoze u djeteta, imaju bolju regulaciju tjelesne topline, koloniziraju se majčinim nepatogenim bakterijama, te im se stimuliraju osjeti mirisa, okusa i dodira.
Utjecaj KNK na majku: povećana razina oksitocina, smanjen krvni tlak, smanjena konc. kortizola (hormona stresa), smanjenje anksioznosti itd.
Oksitocin djeluje kao anksiolitik, te je i majka smirenija i boljeg raspoloženja.
Dijete, naravno, i to osjeća, te je smirenije.
KNK može se ostvariti i nakon carskog reza u spinalnoj anesteziji, a ako majka to eventualno nije u stanju, može ga ostvariti i otac.
U Švedskoj KNK ostvaruju i prijevremeno rođena djeca, čak i ona na respiratoru. Za njih je to posebno važno (kangaroo care).
Da, imale smo neometan kontakt KNK, sisati nije htjela odmah, već sam ju dobila čim sam došla u sobu na odjelu babinjača i tamo je sisala, bile smo u roomingu.
Ne razumijem - znači li da je nemoguće da novorođenče razvije infekciju zadobivenu u bolnici, ako se kolonizira majčinim nepatogenim bakterijama? Ako je odgovor na ovo pitanje da je moguće, onda mislim da isključivim tvrdnjama nema mjesta.
Posljednje uređivanje od n.grace : 20.11.2010. at 12:22
ajde malo lakse s takvim bezobraznim optuzbama. ne banaliziram niti generaliziram.
a i mogu. evo, recimo, da imas problema s uciteljicom ili odgajateljicom tvoga djeteta, jel bi ti sto znacilo da ti netko stavi na nos svako malo da nisu svi ucitelji i odgajatelji takvi? i na koji nacin bi ti to pomoglo sto nisu svi takvi? kad ti imas problem s konkretnom osobom. i moras ga rijesiti ili ispisati dijete iz te skole ili vrtica. a to nije bas tako jednostavno. a sta ces na porodu? otic u drugo rodiliste?
meda, ja ne vidim ništa bezobrazno u ovom postu
a u stvari si odličan primjer izabrala
aj probaj generalizirati učitelje/odgajatelje kao struku, na bilo kojoj raspravi. ima ih više nego doktora/babica na forumu pa ćeš bolje vidjeti reakcije
osim što je nefer prema svima onima koji se trude, ja ti ne bih bila u koži
nista na ovom svijetu nije crno bijelo niti postoji apsolutna istina. al neke stvari predstavljaju veci rizik i to je dokazano.
ja sam odustala od branjenja pa eto jedan pitbull manje na pdf-u škola
dutka, žao mi je ako sam ti zazvučala ružno, nije mi bila namjera...još više od toga mi je žao tvog iskustva... i svjestna sam da nečije dobro iskustvo teško da može vratiti vjeru ili onaj osjećaj dosta visoke sigurnosti prema osoblju i rodilištu , s kojim bih ja i neke druge cure ovdje išla na neki novi hipotetski porod...
ja sam na drugom porodu imala odmah KNK, dijete je tražilo bradavicu i uhvatilo je...mm je prerezao pupčanu, otišao na vaganje,mjeerenje s babicom, nije bilo kupanja, kao na prvom porodu...bili smo dugo skupa, sigurno više od 45 minuta, onda su bebu odveli, a i mene u sobu i jako brzo smo bili opet skupa... kako je porod trajao sat i mrvicu, nisam bila izmučena, i mislim da bih tražila kruha iznad pogače da prigovorim bilo čemu...
kad sam davno, davno, taman se roda zahuktavala (tad sam bila čisti pasivac), a ja sam čitala o porodima, rodilištu , bila sam silno isprepadaana jer su se uglavnom javljale žene koje su imale negativna iskustva...o porodu, o rodilištu, o osoblju...
tako da imam moralnu obvezu dati svoje dobro iskustvo
ono što ja iz svog malog iskustva vidim, trebalo bi zaposliti bar još trećinu kadra, i sestara i liječnika... to je najosnovniji problem... ima osoblja koje je loše, ali to je tako u svakoj profesiji i tako će zauvijek biti u svemu... kako to sankcionirati, ne znam , ali sigurno bi morao postojati način, bar nagrađivanja onih dobrih...
cvijeta, treba razlikovati cisto kritizerstvo i zelju/otpor da se nesto promijeni na bolje. pa i ja bi mogla raditi u skoli, da hocu i da me netko hoce zaposliti
ispricavam se na ovom zabrazdivanju, al ocito neke stvari treba razjasniti.
dutka, koji je link na topic sa zdravstvenim problemima većeg djeteta koje je imalo slomljenu ključnu kost na porodu? Sad se jednoj poznanici isto dogodilo, porađali su je na silu, s nalijeganjem na trbuh, u ležećem položaju pa me zato zanima.
Sjetila sam se još jednog citata koji me svojedobno šokirao i potaknuo na dosta razmišljanja: "If you want to know what has gone in obstetrics, read the pediatric journals." (Doris Haire)
http://novine.novilist.hr/Default.as...3286328592863J
Ovo je članak iz današnjeg Novog lista. Nadam se da sam stavila dobar link i da ga možete cijelog pročitati.
Može li koji komentar? Na ovaj sivi i mokri dan.
Osobe koje nisu pretplatnici nažalost ne mogu pročitati članak. Daj, ako si pretplatnik, kopiraj ga tu...
O meni se piše. Kopiram tekst (slike nemrem).
Al prvo komentar. Meni je super kaj su dvije pune stranice posvetili porodu kod kuće. Posebno mi je super citat kod prof. Hallera kojem ispod njegove slike stoji tekst: "Moraju li sve žene proći svojevrsnu torturu bolničkog sustava ili bi pak bilo humanije omogućiti ženi s urednom trudnoćom porod kod kuće ako to želi."
A ovo je tekst:
Moji porodi jedna su od ljepših stvari koja mi se dogodila u životu. Oni nisu bili klasični porodi već je svaki porod djeteta bio pravi doček u kojem je sudjelovala cijela obitelj. To je i razlog zbog kojeg porode pamtim kao savršene trenutke u kojima, u času kad dijete dođe na svijet, imate osjećaj da se ništa nije promijenilo, a istovremeno ste svjesni da se promijenilo sve, govori Maja Vidović, majka šestogodišnje Neve, dvoipolgodišnjeg Marka i jednogodišnjeg Lovre.
U riječima ove tridesetogodišnje Zagrepčanke, magistrice ekonomije i asistentice na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, svoja iskustva vezana uz porod ili barem njihove dijelove prepoznat će velik broj majki. No, samo neznatan broj njih, barem kad je o Hrvatskoj riječ, njezino iskustvo može podijeliti u potpunosti. Maja je, naime, jedna od malobrojnih žena u našoj zemlji koja je željela roditi kod kuće, u krugu obitelji te isključivo uz pomoć primalje. To je u konačnici ostvarila dva puta, s Markom i Lovrom nakon što je svoje najstarije dijete, djevojčicu Nevu, rodila u bolnici.
Poput mnogih stvari koje su od pamtivijeka u svakoj civilizaciji bile prirodne i podrazumijevajuće, da bi naglim razvojem društva, unatrag manje od stotinu godina postale rijetkom iznimkom, oko poroda kod kuće vladaju ambivalentni stavovi. Osim zazora dijela žena koje svoj porod ne mogu zamisliti bez liječnika, ni bez bolnice, u Hrvatskoj porod kod kuće zasad nije zakonski reguliran, a samim time ni teoretski moguć. Umjesto toga, hrvatski zakoni izvan rodilišta trenutačno prepoznaju samo zadesni porod dok je porod kod kuće službeno još uvijek samo u oblasti povijesti medicine.
Humano, ali ne bez rizika
Ipak, postoje naznake da bi se stvari po ovom pitanju trebale promijeniti. Jedan od uvjeta za to je ulazak u Europsku uniju čije članice, u prvom redu Nizozemska, godinama njeguju instituciju poroda kod kuće, a drugi je postojanje educiranog kadra, u ovom slučaju visokoobrazovanih primalja koje mogu samostalno pratiti uredne trudnoće i obavljati porode. Ako se uzmu u obzir činjenice da na riječkom Medicinskom fakultetu studij upravo završava prva generacija primalja u Hrvatskoj, a cijela se država nada ulasku u Europsku uniju kroz koju godinu, rađanje kod kuće uskoro ne bi trebalo biti ono što još uvijek misli dio majki pa i samih stručnjaka – avantura rijetkih rodilja.
Prof. dr. Herman Haller, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka, jedan od voditelja prvog studija primaljstva na riječkom Medicinskom fakultetu i predstojnik Klinike za ginekologiju u sklopu koje djeluje prvo hrvatsko rodilište sa statusom prijatelja djece, porod kod kući drži iznimno humanim, no ne bez rizika.
– Ako izuzmemo patologiju koja se može dogoditi u malom broju slučajeva, porod kod kuće je najhumanija stvar koja se čovjeku može dogoditi. Žena tada rađa u poznatim uvjetima, sa svojim najbližima i svim onim što joj taj čin čini ne samo lakšim, već i ljepšim, a doživljaj poroda u takvim uvjetima dobiva posve drugu dimenziju, kaže Haller. On, međutim, ističe da u ovom trenutku cijelu priču oko poroda kod kuće u Hrvatskoj treba sagledavati iz formalno-pravnih odnosa.
Zadesni porođaj
– Donesen je propis koji će stupiti na snagu u nas ulaskom u Europsku uniju i tada će porod kod kuće, po mojim saznanjima, postati legalan.
To znači da bi tada sustav trebao odgovoriti zahtjevima građana i organizirati praćenje i osiguranje poroda kod kuće, sve pod paskom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno nekog drugog osiguravajućeg društva koje će to financijski pratiti. Dotad porod kod kuće u nas čini izuzetak u zadesnim slučajevima, što znači da je žena iznenada rodila u kućnim uvjetima i tad joj priskaču u pomoć ljudi koji su uz nju ili hitna pomoć koja dolazi na mjesto poroda. Drugim riječima, porod se može dogoditi u bilo kojem trenutku, što ne mora samo biti kod kuće, već i na ulasku u bolnicu, a to se sve tretira kao zadesni porađaj. Zadesni porodi su legalni iz perspektive što u takvim slučajevima porod prijavljuje liječnik primarac ili hitna medicinska pomoć dok u slučaju poroda u rodilištu prijavljuje bolnica, objašnjava Haller.
Prema njegovim riječima, u Hrvatskoj ne postoji organiziran sustav koji bi pratio i omogućavao ženama porod kod kuće, a premda su zakonski uvjeti ispunjeni, za realizaciju je potreban kadar educiran za obavljanje poroda u kući. To su visok
Dolazak braće na svijet u domu
Iako dok je rađala Martina i Lovru nije bila svjesna da ima još jednog promatrača, Maja Vidović danas zna da je i njezina kći Neva oba puta provirivala kroz vrata, gledajući kako joj se rađaju braća. Ona danas dolazak svoje braće na svijet prepričava s velikom ljubavi i Maja vjeruje da je Nevin doživljaj dolaska braće na svijet posve druga priča nego da ih je rodila u bolnici i nakon tri dana razdvojenosti od kćeri vratila se kući s nepoznatom štrucom u rukama.
Nizozemke najotpornije na bol
Nizozemke koje danas u pedeset posto slučajeva rađaju kod kuće i to najčešće na stolčiću, u populacijskim istraživanjima osjeta na bol pokazale su najvišu toleranciju. U istraživanjima gdje su se na tijela žena puštala struja, a one označavale kad počinju osjećati bol, Talijanke su najranije označavale osjet boli dok su najotpornije na bol bile upravo Nizozemke. Mnoge statistke također pokazuju da Nizozemci manje koriste analgeziju od drugih naroda.
Medicinarke biraju porod u svom domu
Statistike pokazuju da se u razvijenim zemljama gdje su porodi kod kuće mogući, na takav oblik rađanja odlučuju mahom visokoobrazovane i bogatije žene. Zbog nedostupnosti potpunih podataka kod nas je teško precizno odrediti o kakvom se profilu žena radi, međutim, postoje slučajevi gdje su rodilje pa čak i cijele obitelji koje su odabrale porod kod kuće bile medicinske struke.
oobrazovane primalje, čije je obrazovanje unatrag tri godine započeto u Rijeci i koje bi trebalo osigurati određen broj primalja koji će ispunjavati sve zakonske uvjete i imati potrebno obrazovanje i iskustvo. Hoće li se to uistinu kod nas dogoditi, ovist će, prema Hallerovom mišljenju, o čitavom nizu drugih čimbenika – cjelokupne organizacije zdravstvene zaštite s jedne strane i intersa šire javnosti s druge strane.
– Trenutačno prema našim iskustvima, pri čemu govorim isključivo o osobnim i riječkim iskustvima, takve zahtjeve i razmišljanja možemo nabrojiti na prste jedne ruke. Dakle, u ovom trenutku izuzetno rijetko netko razmišlja o tome i postavlja takve zahtjeve. Ja bih rekao da je to više naglašeno u smislu promidžbe i same ideje, posebno se tu ističu RODA-e i Udruga primalja, no mi, liječnici i bolnički sustav koji u ovom trenutku pruža potpunu skrb trudnicama, rodiljama i babinjačama, u tome ne sudjelujemo, napominje Haller.
Nizozemska priča
Predstojnik riječke Ginekologije prenosi iskustvo Nizozemske kao iskustvo zemlje koja ima najveće i najduže iskustvo poroda kod kuće gdje čak pedeset posto rodilja bira upravo ovakav način rađanja. Prva odrednica nizozemske priče o rađanju kod kuće je činjenica da je čitav sustav praćenja trudnoće drugačije postavljen pa značajan broj urednih trudnoća nakon inicijalnih pregleda ginekologa prati primalja. Naime, pod pretpostavkom da patološke trudnoće, kao i one kojima potrebna neka vrsta potpore, zauzimaju oko dvadesetak posto ukupnog broja trudnoća, liječnik na Zapadu je izuzetno skup pa je i prebacivanje urednih trudoća u ruke primalje, jedan od organizacijskih pomaka prema uštedi u zdravstvenom sustavu. Budući da je uredna trudnoća jedini preduvjet za porod kod kuće, mnoge uredne trudnoće u Nizozemskoj kontroliraju primalje što znači da je tamošnja primalja osposobljena za kontroliranje urednih trudnoća bez rizika. Onog trenutka kad se pojavi bilo kakav simptom ili patološki znak, primalja ima obavezu preusmjeriti ženu ginekologu. Kad se govori o rizicima tijekom trudnoće i poroda, Haller podsjeća da struka bilježi porode praćene rizicima koji su bili posve uredni. No, isto tako, postoje trudnoće koje su cijelim tijekom potpuno uredne da bi u zadnjem trenutku doživjele komplikaciju koja može ugroziti život majke i djeteta.
– Ako se takav porod dogodi kod kuće, pomoć se ne može pružiti pravovremeno, već kad se stigne, odnosno kad je žena prebačena u bolnicu. To znači da je prepoznavanje takvih situacija nužno, a one u slučaju poroda kod kuće idu na dušu primalje i njezina su odgovornost, upozorava Haller.
Kad se komplikacijama na porodu dotad urednih trudnoća pridoda velik broj poroda kod kuće kakav broji Nizozemska – rezultat je visok perinatalni mortalitet. On se u Nizozemskoj, zemlji s izuzetno visokim stupnjem zdravstvene zaštite, kreće između osam i 12 promila što Nizozemsku svrstava u sam vrh perinatalnog mortaliteta u Europi. S druge strane, u Hrvatskoj kao zemlji sa skromnim budžetom u zdravstvu, perinatalni mortalitet po službenim podacima iznosi oko pet promila, što struka smatra teoretskim minimumom.
Maja Vidović koja uz iskustvo poroda kod kuće ima i iskustvo poroda u bolnici, i to upravo u riječkom rodilištu gdje je rodila u kadi što je uz porod na stolčiću jedan od alternativnih načina poroda koje godinama njeguje ovo rodilište, rađanje u bolnici tumači kao znatno stresnije od druga dva poroda kod kuće.
Samo suprug i primalja
Kako kaže, bez obzira na što je i prvi porod bio izuzetno lijepo iskustvo popraćeno dobrim tretmanom zdravstvenog osoblja riječkog rodilišta, bio je obilježen i svojevrsnim grčom.
– U sljedeća dva poroda kod kuće nikome se nismo morali prilagođavati, nije se čulo »hajde, sad tiskajte« i sam izgon je bio puno lakši jer ga ništa nije ometalo. Na porodu u našoj kući, u našem krevetu, nije bilo nikog drugog osim mene, supruga Domagoja i primalje. Premda su moji dečki bili velike bebe, Martin je rođen sa 4.800 grama, a Lovro sa 5.000 grama, u oba slučaja nakon poroda nisam praktički imala ni ogrebotinu. Osim toga, kad bebu rodite u bolnici gotovo istog je trena odovode od majke na neko vrijeme, dok sam kod kuće, i s Martinom, i s Lovrom ostala u neprekidnom fizičkom kontaktu nekoliko sati od poroda, opisuje Maja koja nakon oba poroda uopće nije išla u bolnicu već je osnovni pregled novorođenčadi obavila primalja, a nakon tri dana pregledao ih je obiteljski pedijatar.
Poseban segment poroda kod kuće je odnos s primaljom, tvrdi Maja. Kako kaže prije prvog poroda kod kuće jako se povezala s primaljom iako ju je prvi put vidjela na porodu. Do poroda sa svojom se primaljom intenzivno dopisivala i stekla povjerenje tako da je na porodu imala dojam da je to osoba koju dobro poznaje. Treću trudnoću s Lovrom pratila je ista primalja, a pristup primalje njezinim trudnoćama Maja opisuje kao izrazito emotivan.
– Kod ginekologa uvijek prevladava kvantitativan pristup i brojke: koliko ste dobili kilograma, kolika je beba... Primalja pak nije radila vaginalni pregled, već je pratila moj trbuh i brojne druge suptilne znakove. To mi se čini puno emotivnije, ljepše jer se u tom slučaju na trudnoću gleda kao stvaranje života, a ne čisto medicinski, kao stanje koje treba privesti kraju, prisjeća se Maja koja smatra da porod kod kuće nije za svaku ženu, ali za nju je bio pravi i jedini izbor.
Porod kod kuće definitivno jest stvar izbora svake žene pa i cjelokupne obitelji. Omogućiti ženi da bira način na koji će postati majka nesumnjivo određuje i njezin stav prema rađanju i majčinstvu i kako zaključuje predstojnik riječke Klinike za ginekologiju prof. dr. Haller, u ovom trenutku treba se upitati moraju li sve žene proći svojevrsnu torturu bolničkog sustava ili bi pak bilo humanije omogućiti ženi s urednom trudnoćom porod kod kuće ako to želi. Pritom potencijalnih rizika moraju biti svjesni svi – žene koje se za ovakav oblik poroda odlučuju, primalje koje ga vode i bolnice kojima će bilo koje kašnjenje s intervencijom oslabjeti rezulate.
Svi ostali bez teksta.
aqua, tebi,
aza priču.
Moram ipak prekinuti tišinu da bih odgovorila Vedrani.
Rado ću potražiti, no mislim da će malo potrajati. Ne sjećam se, naime, točnog naslova teme.
Još jedna od "rijetkih".Sad se jednoj poznanici isto dogodilo, porađali su je na silu, s nalijeganjem na trbuh, u ležećem položaju pa me zato zanima.
(Ne radi li se o možda o rodilištu "Merkur", mlađa služba, plava dr?)
Ne, ovo je bilo u Varaždinu.
Je li KNK bio u trajanju od najmanje sat vremena? Nisu li bebu prvo aspirirali, izvagali, pregledali, cijepili?
Šteta što bebica nije odmah sisala. Je li rooming-in bio 24 sata, ili su bebu noću odnosili?
n.grace, čemu ovdje ima ili nema mjesta, o tome će odlučiti moderatori ovog podforuma, moderatori foruma i administratori. Kako vidim da nisi u toj kategoriji, mislim da nema smisla da se time opterećuješ.
Srećom, moderatori su ovdje ljudi koji žele da relevantna informacija dođe do potencijalnih korisnika.
Što se tiče infekcije: ako se poslije poroda odmah ostvari neometani KNK (u trajanju od najmanje sat vremena) i ako je beba uz mamu 24 sata na dan, mislim da je opasnost od razvijanja infekcije bolničkom bakterijom vrlo, vrlo mala.
Problem je što se danas svašta naziva rooming-inom. Ako bebu odnose preko noći, dat će joj adapt., tako se već lakše prenose bolničke bakterije. Ako bebu odnose na preglede, na kupanje, za vrijeme posjeta, onda rooming-in baš i nije potpun. (A o odvajanju zbog žutice da i ne pričam.)
Kriva smjena, ha? (Ovo je retoričko pitanje.)
Posljednje uređivanje od dutka_lutka : 22.11.2010. at 09:50
U redu, dutka_lutka, tako je kako ti kažeš.
Ne mogu ne primijetiti da si sklona isključivim tvrdnjama, kao kad si rekla za ženu koja je imala prolaps pupkovine da joj je prokinut vodenjak - za slučaj o kojem ne možeš znati ništa, kao ni ja, ni itko drugi na ovom forumu.
Ja osobno nisam za porod kod kuće, iz jednostavnog razloga što su moja iskustva takva da znam da se ženi može štošta dogoditi i u trudnoći i u porodu, jer sam to sama prošla. Tko želi, neka izvoli. Bilo bi mi drago da su uvjeti PKK drugačiji nego što jesu, kao i svi ovdje. A pišem da netko može pročitati još jedno mišljenje, mišljenje jedne majke koja je preležala obje trudnoće s kojekakvim dijagnozama, od kojih neke ne bi bile ni otkrivene da sam se ravnala po tome kako sam se osjećala, jer sam se osjećala dobro, i nisam mogla znati da mi je dijete u opasnosti - i ja zajedno s njom.
Ako ne znamo elemente konkretnog slučaja, govorimo načelno. Što o takvom slučaju kaže statistika?
(Dr. Michel Odent: Tisuću i jedan razlog da vam ponude carski rez)Kad je dijete u položaju glavom, prolaps pupkovine je iznimno rijetka pojava, ako vodenjak nije umjetno prokinut.
Tome dodaj činjenicu da je u rodilištima prokidanje vodenjaka uobičajena intervencija. A i iskaz Pčelice Mare da su njoj prilikom prijema u istom rodilištu htjeli prokinuti vodenjak, samo što je ona to odbila.
Prokidanje vodenjaka primjer ti je (većinom nepotrebne) intervencije koja može uzrokovati prolaps pupkovine, kad je nužna sljedeća (malo je reći) intervencija, tj. carski rez.
O tome slučaju mogla je više znati Pčelica. Zasigurno više o tome zna sama rodilja. A ona je možda već sada, ili će jednom možda biti, na ovom forumu.za slučaj o kojem ne možeš znati ništa, kao ni ja, ni itko drugi na ovom forumu.
Ovo što pišeš mi je razumljivo. Naravno da nas naša iskustva oblikuju. Samo ti piši i dalje.
A statistike mi ne znače ništa, kad je riječ o jednom slučaju, o kojem nam (još) nitko ne može dati potpunu informaciju.
Pčelica ne zna, već sam se pohvalila
Znači, opet smo tu, ne stižem vas pratiti zadnjih dana...
Dakle, nemam pojma jesu li spomenutoj ženi prokidali vodenjak, znam samo da joj je to bila druga trudnoća, od početka uredna, cura mlada i zdrava, sve savršeno... a zakompliciralo se samo tako.
Pretpostavljam da nije na forumu, ali mogu reći da mi je u razgovoru s njom (poslije poroda) bilo sasvim jasno da upravo liječnike i babice smatra zaslužnima za živo (i zdravo) dijete te da im je beskrajno zahvalna na svemu.
E da, razmijenile smo brojeve moba pa ako je baš tako jako jako važno mogu je sms-at i pitat jesu li joj kojim slučajem prokinuli vodenjak na posljednjem porodu
A ti pitaj
da, strašno.
kao i ove priče (trudnice, bolje preskočite ovo)
http://www.24sata.hr/crna-kronika-ne...-porodu-158115
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u...la/437556.aspx
http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-19502.html
http://www.jutarnji.hr/tijekom-porod...e-bebe/216075/
mama Juanita, ako su ti ovi linkovi odgovor na onaj alefin, onda je to stvarno nisko s tvoje strane.
ne razumijem Beti3, što je tu nisko?
to da je netko na topicu o porodu kod kuće
stavio link na tužnu vijest da su žena i dijete, u tko zna kojim okolnostima, umrli na porodu
na što sam kao odgovor (ili ravnotežu u raspravi, ako hoćeš)
stavila nekoliko linkova na slične tužne događaje u proteklih par godina ali u bolnicama?
zašto bi to bilo nisko?
mislim, netko tko se bori za legalizaciju asistiranog poroda kod kuće
može onda isto smatrati niskim da se taj prvi link stavi na ovaj topic, jer opet se idue argumentom zastrašivanja
(sori alef, ne usmnjam uopće u tvoju dobru namjeru).
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 01.12.2010. at 19:12
mamma Juanita, jedno pitanje: zašto se u tekstovima o porodu kod kuće ističu samo dobre strane takvog izbora, bez navedenih komplikacija koje se mogu dogoditi, i u istom tom tekstu govori o opasnostima i nedostacima bolničkog poroda?
Već sam nekoliko puta ovo spomenula, nitko mi nije odgovorio niti ovo komentirao. Ako sam što propustila, uputite me. A ovo pitam zato što ja osobno ne bih imala nikakvu potrebu sudjelovati u ovoj i sličnim raspravama da je prezentacija postavljena na drugi način.
Zašto se u ovoj raspravi radi ravnoteža s linkovima i ostalim, a ne radi se ravnoteža u tekstovima?
n.grace najvisi postotak kucnih poroda ima nizozemska, a njihovi "losi ishodi" kucnih poroda su lako provjerljivi
da ti prikratim vrijeme, ne moras guglati jer su zanemarivo mali (sorry, nemam literaturu u blizini da ti pretipkam) i kod njih je i utvrdeno da je kucni i bolnicki porod jednako siguran ili jednako nesiguran, ovisno iz kojeg kuta gledas
gorka, hvala, iako nisi odgovorila na moje pitanje.
n.grace, ponavljam sto puta rečeno: nije svatko kandidat za kućni porod, kod uredne trudnoće, uz asistenciju stručne osobe, pogotovo ako je žena drugorotka pa već zna kako njeno tijelo funkcionira, doista je mogućnost komplikacija svedena na minimum. bar takvih koje zahtjevaju salu odmah i sad. što želiš; statistiku, neki živi primjer? pa što ako se tamo nekome na drugom kraju planete nešto dogodilo? događa se i u bolnici pa nas to ne sprečava da rađamo i dalje tamo. tako nekome tko misli da je njegov dom najbolje mjesto za porod neće ni horor o kp pokolebat u odluci.
ovaj link od alef nema veze sa kućnim asistiranim porodom, dakle ni s temom ove rasprave. tko zna zašto i kako je ta žena...
Kakve veze ima tko je/nije kandidat za kućni porod s onim što sam pitala?
Što želim? Želim odgovor na svoje pitanje, ako mi ga je tko voljan dati.
pa već je bio na ovih 30 stranica topica nekoliko puta.
odgovorila sam već i ja (još na početku topica, u prijepisci s inom) i Vedrana i anchie76..
valjda te odgovori nisu zadovoljili pa ih nisi doživjela, ali tu su.
evo potrudila sam se iskopati neke od odgovora:
naš je odabir na što ćemo naglasak staviti, a naglasak je stavljen na ono
što smatramo da je teško ili skoro potpuno nedostupno.
i bez lažne skromnosti smatramo da su jednim dijelom i zahvaljujući nama te informacije postale raširenije idostupnije, a i praksa se ponešto (presporo doduše) mijenja.
dal da pišemo i o rizicima dojenja?
jer, hej, ima onih koji tvrde da je, zbog sveopće zagađenosti, majčino mlijeko opasno (pri tom je valjda ovo industrijsko poteklo s marsa...)
sori na malo sarkazma, ali o rizicima pkk možeš čuti ako popričaš s bilo kojim domaćim ginekologom.
čuti ćeš i više od toga, jedan moj profesor je često znao ispričati jednu anegdotu kad je učenik rekao da je 2+2=5,
pa je prof. rekao "bravo! odgovorili ste i više od traženog"
koji će ti domaći ginekolog reći npr. to da induciranje poroa u oko polovicu slučajeva ne uspije i završi carskim?
itd, itd, ja ovdje tipkam a djeca me zovu da pečem kestene
Pročitala sam ja sve ovo što si kvotala.
Reći ću sljedeće: stavljam na stranu svoj stav da je sigurnije roditi u bolnici.
Ako krenem od pretpostavke da je jednako sigurno/opasno roditi u bolnici ili kod kuće, što je ovdje već puno puta istaknuto, smatram nepravednim u tekstu o porodu kod kuće istaknuti njegove blagodati i u istom tom tekstu (o porodu kod kuće) isticati opasnosti bolničkog.
Slažem se s tvrdnjom da, tko naumi roditi kod kuće, će to učiniti bez obzira na upozorenja da nešto može poći po zlu, to mi je potpuno jasno. Ali mislim da upravo s ovakvim tekstovima i ovakvom prezentacijom sebe dovodite u poziciju da nekoga poput mene na 30 stranica uvjeravate zašto ga prezentirate na način kako ga prezentirate.
Da je taj tekst umjereniji, ponavljam, ne bih imala nikakvu potrebu davati svoje mišljenje na ovoj temi. A situacija bi i dalje ostala ista - svatko bi i dalje išao roditi tamo gdje želi.
Cure, sorry, ako je ovo sto sam postavila nekom djelovalo kao provokacija. Nisam imala vremena napisati nikakav komentar.
Vijest me strasno rastuzila, prvenstveno zbog gubitka dva zivota, ali i zato sto je eto ta zena ko zna zasto radjala sama (mozemo mi sad nagadjat, mozda je porod krenuo prebrzo, mozda joj je bilo lose zbog neke komplikacije i nije stigla pozvati pomoc, a mozda je kao majka vec petero djece odlucila roditi sama...) i zbog cjelokupne situacije u kojoj zivi ta porodica. S obzirom da je tema "opasnost poroda kod kuce" stavih link ovdje. Zena je umrla, pri porodu ili neposredno nakon. Sama. Da je imala neku pomoc, nekog osim djece uz sebe, to mozda ne bi promijenilo ishod (ali mozda i bi), ali sigurno da bi olaksalo njoj posljednje trenutke i smanjilo traumu kroz koju su prosla ostala djeca i porodica bi imala bar neke konkretne informacije o tome sta se desavalo.
Nisam se do sada ukljucivala u raspravu, jer nisam iz Hrvatske i ne znam tacno kakav je bh zakon po tom pitanju. Citajuci ovaj forum vidim da se u Hrvatskoj stvari krecu nabolje, sve je vise prica gdje su se porodilje uspjele izboriti za sto manje nepotrebnih intervencija i ja sasvim podrzavam i teznje da se porod kod kuce legalizuje. Kod nas u BiH, horor do horora i covjek ne zna uopce ko bi i kako mogao promijeniti ovaj sistem i pristup porodu. Prosle sedmice je renovirano prijeratno porodiliste u Sarajevu i nadam se da je to donijelo pomak ako nista po pitanju uslova boravka u bolnici, higijene i sl.
Trudnica sam, ali ne plase me same po sebi price o tragicnim ishodima poroda, odnosno ne vise nego vijesti o saobracajnom udesu, padu aviona i zemljotresu. Ali osjecam nelagodu od ideje da onog trenutka kad krocim u porodiliste nisam buduca majka, vec pacijent. Objekat na kojem se treba provesti protokol poroda. I zavesti u statistiku. I da taj protokol nije mozda sasvim uskladjen sa onim sto je najbolje. Da je taj protokol mozda naslijedjen od prosle generacije ljekara i nije nimalo poboljsan. Da je taj protokol rutina i da mozda upravo zbog neceg rutinskog sto se primjenjuje i kad treba i kad ne treba osjetim vece ili manje posljedice, koje se mogu izbjeci samo malo individualnijim pristupom.
Licno, poznajem nekoliko zena koje su rodile kuci (cetiri). Kod jedne je muz ljekar bio prisutan, sve je proslo divno. Druga je rodila bez strucne osobe, prisutna je bila rodica, bilo je ratno stanje i nije mogla stici do porodilista. Treca je bila sama sa svekrvom, dijete se rodilo nogama naprijed (dakle, moglo je nesto i krenuti po zlu, srecom nije). Cetvrta je rodila sama, bez ikog prisutnog. Sve je proslo dobro na svu srecu, ali ona je kuci radjala zato sto je prethodnu trudnocu i porod jedva prezivjela i ljekari je upozorili da ne bi trebala imati vise djece (to joj je bilo cetvrto). Pa da se ne bi objasnjavala s njima, nije ni jednom otisla na pregled niti je htjela na porod u bolnicu. E ona je s tim stavom lako mogla zavrsiti u novinama kao ona jadnica iz mog linka.
Sta hocu da kazem? I trudnica ima svakakvih... Cak da je asistiran porod legalizovan, uvijek ce biti nepredvidivih okolnosti i nelogicnih umova. A kako je trenutno u BiH, ja bih da mogu izbjeci epiziotomiju, drip isl. da mi doktorica ne psuje sve zivo na porodu, da ne pokupim MRSA bakteriju...
Nadrobih svasta u ovaj post. Izvinite. Pucaju me trudnicki hormoni. Voljela bih da je svijet ljepse mjesto... A valjda je Raj tek tamo, s one strane, ko ga zasluzi.
A ako kreneš od pretpostavke da porod u bolnici mnoge žene smatraju vrlo sigurnim, a porod kod kuće vrlo opasnim, je li i onda nepravedno u istom tekstu isticati rizike bolničkog poroda i prednosti onog kod kuće?
Da, mislim da je nepravedno, jer je tekst vrlo subjektivan.
A uopće ne brinem da će netko na ovim stranicama ili na tekstovima s portala propustiti uočiti negativne strane bolničkog poroda.
Subjektivan ili pristran?
Vezano uz tvoju drugu rečenicu, da li to znači da se tvoja kritika ne odnosi više samo na jedan tekst, nego i na druge tekstove na portalu i na forum?
I ja sam imala dijagnozu, iako sam se osjećala sasvim ok.
I znaš što? Dijagnoza je bila pogrešna!
Jer ja nisam bila osoba, zaseban specifičan slučaj, već samo broj koji je trebalo odraditi, još jedna u nizu.
I da sam dala liječnicima da me tretiraju kako su oni htjeli, a sve za dobrobit moga djeteta, naravno, ja bih danas bila ovisna o inzulinu. I to POTPUNO BESPOTREBNO. A dijabetes mellitus nemam. NEMAM. IAKO su mi ga dijagnostiricali.
I upravo zbog toga ću uvijek, ali ama baš uvijek, biti i boriti se za slobodan izbor.
Jer me nitko nikada neće uvjeriti da je bilo u redu da ja moram usred trudnoće pustiti ama baš sve što radim i brzinski se obrazovati oko svoga medicinskog stanja u trudnoći kako bih JA donijela odgovornu i informiranu odluku o svom tijelu i o svom životu. Jer sam JA jedina koja tu odluku može donijeti.
Pišem to sad da se vidi da ima i žena koje imaju dijagnozu, a ipak su za porod od kuće.
Ne vidim zašto smatraš da je to što si ti imala dijagnozu i bila u opasnosti dobar argument za to što pišeš ovdje o opasnostima poroda kod kuće? Kao da je to nešto što se ne savjetuje SAMO ženama s urednom trudnoćom? Ako ti trudnoća nije uredna, i primalja će te poslati u bolnicu, ne vidim u čemu je točno problem?
I s obzirom na tvoje riječi koje sam citirala gore u svom postu, sve što ti pišeš također je subjektivno.
Ja mislim da je skroz nepravedno koristiti vlastita iskustva kao argumente protiv poroda kod kuće ako osoba koja ih iznosi uopće ne može imati opciju poroda kod kuće zbog zdravstvenih razloga.
Da, ne odnosi se samo na taj tekst.
Ne mogu se složiti s tekstom da način rađanja u velikoj mjeri utječe na mogućnost i uspješnost dojenja. Ne bih to prikazivala kao sveopće pravilo, jer sam primjer patoloških trudnoća, "neprirodnog" (interveniranog i pomno promatranog) rađanja i vrlo uspješnog dojenja, nakon oba poroda.
Problem je u prezentaciji. I mislim da nije samo meni.
I još da nadodam - ne vidim vezu između prezentacije i slobodnog izbora. Ovdje nitko nije protiv slobodnog izbora. Ni ja.
Moj porod se od fiziološkog pretvorio u medikalizirani, s gomilom intervencija (spazmex, umjetni oksitocin, epiduralna, Kristellerov hvat, vakuum ekstrakcija, epiziotomija, dodatno puknuće međice i grlića maternice, razdvajanje nakon poroda, dohrana adaptiranim mlijekom u rodilištu). Jedna sam od onih kojima su govorili - htjeli se prirodan porod? evo vam sad kako prirodni porodi završavaju. Nakon izlaska iz rodilišta sam isključivo dojila, s tim da smo se mučili s uspostavom dojenja dobra dva mjeseca, a dojila sam nešto više od 6 godina.
Unatoč svom super iskustvu s dojenjem s izuzetkom prva dva mjeseca, ne mogu osporiti istraživanja koja pokazuju da npr. više žena koje dobiju epiduralnu ne doje, kao i da više žena koje dobiju epiduralnu teže uspostavlja dojenje. To bi bilo subjektivno i pristrano
Kod istraživanja se ne radi o sveopćim pravilima, nego o statistici i vjerojatnostima.
Ok, subjektivna sam i pristana. Kao i tekst o porodu kod kuće.Moj porod se od fiziološkog pretvorio u medikalizirani, s gomilom intervencija (spazmex, umjetni oksitocin, epiduralna, Kristellerov hvat, vakuum ekstrakcija, epiziotomija, dodatno puknuće međice i grlića maternice, razdvajanje nakon poroda, dohrana adaptiranim mlijekom u rodilištu). Jedna sam od onih kojima su govorili - htjeli se prirodan porod? evo vam sad kako prirodni porodi završavaju. Nakon izlaska iz rodilišta sam isključivo dojila, s tim da smo se mučili s uspostavom dojenja dobra dva mjeseca, a dojila sam nešto više od 6 godina.
Unatoč svom super iskustvu s dojenjem s izuzetkom prva dva mjeseca, ne mogu osporiti istraživanja koja pokazuju da npr. više žena koje dobiju epiduralnu ne doje, kao i da više žena koje dobiju epiduralnu teže uspostavlja dojenje. To bi bilo subjektivno i pristrano
Kod istraživanja se ne radi o sveopćim pravilima, nego o statistici i vjerojatnostima.
Možda se uspijemo naći negdje između, nekad
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
