Opasnosti poroda kod kuće

Naletjela sam na blog neke ginekologice na kojoj ima tekstova koji upozoravaju na mogućnosti komplikacije kućnog poroda, pa linkam - da žene koje razmatraju ovu mogućnost dvaput razmisle

http://skepticalob.blogspot.com/sear...&max-results=7

U mojoj obitelji nedavno je bilo par poroda - naizgled normalnih, naizgred sve uredno, ali da nije bilo liječnika i neonataloga i skrbi za bilo bebu, bilo majku - završili bi tragično - neki s komplikacijama, a jedan i letalno, eto, pa da koga zanima pročita i razmisli još jednom što će i kako će.

Nitko u stvari ne zna da li bi ta djeca umrla i da su majke od početka bile u bolnici? Onda se o tome vjerojatno ne bi pisalo na takav način.

Jer je nekako uvriježeno ako se dogodi smrt u bolnici onda eto sudbina, sve je učinjeno, a kad se dogodi doma onda je to zato jer je doma, zbog neodgovornosti, ograničenosti, život u prošlom stoljeću, čudaci, praljudi itditditd.

Ne čudi me da doktori pišu u svoju korist. Ne znam samo što ti imaš od osvješćivanja žena? Ona koja je odlučila roditi kod kuće, upućena je vjerojatno u puno više toga nego i ti i ova doktorica i teško da će joj bilo kakva pisanja promjeniti odluku
Što se tiče komplikacija- kod mene ih npr. ne bi bilo da nije bilo uplitanja bolničkog osoblja. I više od svega bih voljela da se imam vremena pripremiti za kućni porod i da se usudim u to upustiti. Jer smatram da često nepotrebne i rutinske intervencije mogu izazvati više zla nego dobra. A žene su rađale kod kuće davno prije nego što su postojali blogovi i Internet. Ti imaš statistike žena koje su rađale u bolnicama- sve koma do kome. Ja gledam statistike žena iz moje obitelji koje su rađale kod kuće:
-prabaka- 19 djece rođene kod kuće, ni jedno mrtvorođeno, ona živa i zdrava.
-baka-9 djece rođene kod kuće, ni jedno mrtvo rođeno, ona živa i zdrava.
-tetka-4 djece rođene kod kuće, ni jedno mrtvo rođeno, ona živa i zdrava.
-muževa baka-6 djece rođene kod kuće, ni jedno mrtvo rođeno. 7.dijete rođeno u bolnici, kaže da joj je to bio najteži porod od svih, pun komplikacija i razno raznih s****.

I što mi je najzanimljivije, ni jedna od tih žena se ne žali na svoje porode...kad ih pitaš, pričaju o tome kao o nečemu najnajprirodnijem i najnormalnijem na svijetu Kad pričam sa svojim prijateljicama i sestričnama o njihovim porodima-to su sve koma do kome priče.

Poštujem svačiju volju kako želi roditi. Da je sreća i u bolnicama bi nas pitali što želimo, a što ne, a ne odlučivali na svoju ruku.

to je zapravo opet ista škakljiva tema, koja će uvijek završiti fajtom između pro i contra strane.
Činjenica je da je ovo blog jedne liječnice-ginekologinje, koja radi u bolnici koja dobro zarađuje, ima dosta CR, i da kakav li će biti-nego takav?
Da je to blog primalje koja ima privatnu primaljsku praksu i dobro zarađuje-a kakav bi onda bio blog-surprise?!

Statistike i činjenice su jedine bitne. I stavovi žena koje su rađale ovako ili onako.

Kao mama koja je izgubila dijete na porodu, mogu reći svoje mišljenje. Da sam bila u rodilištu ranije, vjerojatno bi vidjeli da bebi nije dobro i hitnim carskim rezom spasili ju. Kažem, vjerojatno. Došla sam prekasno, nakon puknuća vodenjaka i par sati trudova jer sam mislila kako sam mlada i zdrava, i ni u najdaljem zakutku mozga mi nije bila misao da na termin rođenu bebu može pupčana vrpca...
I dečkima je bila vrpca više puta omotana , ali su babica i doktor bili spremni na to i, nakon malo panike s odmotavanjem sve je bilo u redu. Naravno stalna kontrola pH i otkucaja i to direktno na glavici bebe dok je bio još skroz u meni. Najmlađoj nije bila zamotana, ali isto sam došla ranije.

Bulje puhati na hladno, jer gubitak bebe je pretežak i nezaboravljiv, a kad je to na termin još je gore.

Po mom osobnom mišljenju zvijezda poroda je DIJETE, a ne mama. I sve treba učiniti da ono bude savršeno. To što mamu boli više ili manje, položaji, stolčić, rezanje i šivanje, klistir, ležanje u bolnici, ma sve je to ništa kad dobijete živo i zdravo dijete. Pa što god tko mislio o tome.

Aha, to je to! Moja rođakinja je izgubila prvo dijete na sličan način.

Da sam se ja odlučila rađati doma, ne usudim se ni pomišljati kako bi bilo.... Stariji je imao pupkovinu oko vrata, a mlađi je rođen nekoliko tjedana ranije. Ovako imam dva zdrava dječaka. U bolnici su uredno odradili sve što je trebalo, bez puno pompe.

i eto nas opet tu, na staroj dobroj temi

Pa da, ali nema veze - ima puno ljudi koji su se nedavno pridružili, pa im nije mrsko opet sve nanovo. A i korisno je....

Originally Posted by Peterlin

Pa da, ali nema veze - ima puno ljudi koji su se nedavno pridružili, pa im nije mrsko opet sve nanovo. A i korisno je....

slažem se, posebno s boldanim dijelom.

Originally Posted by Beti3

Po mom osobnom mišljenju zvijezda poroda je DIJETE, a ne mama. I sve treba učiniti da ono bude savršeno. To što mamu boli više ili manje, položaji, stolčić, rezanje i šivanje, klistir, ležanje u bolnici, ma sve je to ništa kad dobijete živo i zdravo dijete. Pa što god tko mislio o tome.

potpuno se slazem s boldanim dijelom. i zato se zalazem za prirodan fizioloski porod. jer je dokazano da (u normalnom porodu) neuznemiravan fizioloski porod najsigurniji i za dijete i za majku.

roda se ne bori za promjenu sistema zato da bi zenama bilo ugodnije. nego zato da bi i novorodjencad i majke dobili bolju, kvalitetniju skrb i da bi sigurnije prolazili kroz porod.

to ne znaci da se zalazemo da sve zene radjaju kod kuce. ili da sve zene radjaju potpuno bez intervencija. zna se kada treba intervenirati na bilo koji nacin, i zna se kada treba pustiti prirodu da radi svoje. nazalost, kod nas se intervenira svaki put, i onda kad treba i onda kad ne treba.

zaista ne vidim na koji bi to nacin klistiranje pomoglo djetetu da se sigurnije rodi. ili pak lezanje.

glede teme topica, nisam isla na link jer pretpostavljam o cemu se radi. potpuno razumijem blogericu. ako zivis i radis u jednom sistemu gdje se vjeruje da su bolnicki porodi superiorni kucnima, vjerojatno ces i iskreno vjerovati u to.

Originally Posted by Ninči

Ona koja je odlučila roditi kod kuće, upućena je vjerojatno u puno više toga nego i ti i ova doktorica

ne bi se, kao žena koja nikada nije rodila, htjela miješati u ovu raspravu, pogotovo jer je već stotinu puta sažvakana, samo sam se morala osvrnuti na ninčin post i dobro se nasmijati na boldani dio. dakle, žena koja se odluči na kućni porod automatski postaje stručnija od ginekologice koja se školovala 5-6 godina? bravo!

a kad već nabrajaš statistike, evo moje (za prababe i tetke ne znam):

moja prva baka rodila doma 10 dice, svi živi i zdravi
moja druga baka rodila doma 6 dice, 4 umrlo pri porodu (jedan čak od banalne stvari - nitko mu nije pročistio usta, ugušio se
moja majka mene rađala 2 dana, nisam htjela ni na vakuum, rođena na forceps, oživljavana pola sata
moga brata rodila na vakuum
baš me zanima kako bi nas dvoje prošli da je majka odlučila rađati ko svoja (baka broj 2)

svi imamo mogućnost izbora, ali govoriti da su žene koje odluče roditi doma automatski pametnije i obrazovanije i od liječnika su čisti apsurdi.

Originally Posted by Felix

potpuno se slazem s boldanim dijelom. i zato se zalazem za prirodan fizioloski porod. jer je dokazano da (u normalnom porodu) neuznemiravan fizioloski porod najsigurniji i za dijete i za majku.

roda se ne bori za promjenu sistema zato da bi zenama bilo ugodnije. nego zato da bi i novorodjencad i majke dobili bolju, kvalitetniju skrb i da bi sigurnije prolazili kroz porod.

to ne znaci da se zalazemo da sve zene radjaju kod kuce. ili da sve zene radjaju potpuno bez intervencija. zna se kada treba intervenirati na bilo koji nacin, i zna se kada treba pustiti prirodu da radi svoje. nazalost, kod nas se intervenira svaki put, i onda kad treba i onda kad ne treba.

zaista ne vidim na koji bi to nacin klistiranje pomoglo djetetu da se sigurnije rodi. ili pak lezanje.

glede teme topica, nisam isla na link jer pretpostavljam o cemu se radi. potpuno razumijem blogericu. ako zivis i radis u jednom sistemu gdje se vjeruje da su bolnicki porodi superiorni kucnima, vjerojatno ces i iskreno vjerovati u to.

odličan post!

Originally Posted by Pinky

moja majka mene rađala 2 dana, nisam htjela ni na vakuum, rođena na forceps, oživljavana pola sata
moga brata rodila na vakuum
baš me zanima kako bi nas dvoje prošli da je majka odlučila rađati ko svoja (baka broj 2)

O škbkbb je suvišno raspravljati, ali laički pretpostavljam da je tebe i brata trebalo vući na vakum jer je tvoja mama rađala ležeći u bolnici... možda bi čak i bolje prošla doma (ili u bolnici ali bez intervencija)? Ali tko to zna.
Ja sam od onih koji su ovo već prežvakali, pa se ne bih puno upuštala, ali i meni se sviđa Felixin post.

Sigurna sam da bi se na netu dalo naći još više blogova koji ukazuju na mogućnosti komplikacije bolničkog poroda. I što sada? Uvijek će se svatko prikloniti onome što osobno preferira.

Originally Posted by anchie76

Sigurna sam da bi se na netu dalo naći još više blogova koji ukazuju na mogućnosti komplikacije bolničkog poroda. I što sada? Uvijek će se svako prikloniti onome što osobno preferira.

Tako je za svaku temu, ne samo oko poroda. Ako bi tako razmišljali, onda ni jedna tema ne bi imala svrhe.
Stvarje u tome da se osobne preferencije možda i promijene, ako ih se sagleda sa svih strana i spoznaju neki drugi argumenti.

Točno tako, zato i postoji roda i ovaj forum

kako je to lijepo kad se svi slozimo oko necega

još samo da se nađe neko kome se da sve iz početka...

to ne brini, takvih uvijek ima

Originally Posted by Pinky

ne bi se, kao žena koja nikada nije rodila, htjela miješati u ovu raspravu, pogotovo jer je već stotinu puta sažvakana, samo sam se morala osvrnuti na ninčin post i dobro se nasmijati na boldani dio. dakle, žena koja se odluči na kućni porod automatski postaje stručnija od ginekologice koja se školovala 5-6 godina? bravo!

a kad već nabrajaš statistike, evo moje (za prababe i tetke ne znam):

moja prva baka rodila doma 10 dice, svi živi i zdravi
moja druga baka rodila doma 6 dice, 4 umrlo pri porodu (jedan čak od banalne stvari - nitko mu nije pročistio usta, ugušio se
moja majka mene rađala 2 dana, nisam htjela ni na vakuum, rođena na forceps, oživljavana pola sata
moga brata rodila na vakuum
baš me zanima kako bi nas dvoje prošli da je majka odlučila rađati ko svoja (baka broj 2)

svi imamo mogućnost izbora, ali govoriti da su žene koje odluče roditi doma automatski pametnije i obrazovanije i od liječnika su čisti apsurdi.

Drago mi je da te je moj post nasmijao. Pogotovo jer pišeš isključivo iz tuđeg iskustva. Vjerujem da bi pričala kao i ja da si doživjela iskustvo slično mojem, ali nisi.

Kao prvo, nisam napisala da su sve žene koje odluče roditi kod kuće upućenije u porod kod kuće nego dotična doktorica, ali većina ovih koje su na Rodi, vjerujem da jesu, a valjda je njima upućen Ifigenijin post.

Što se tiče statistika, Pomikaki je već napisala ono što sam ti ja htjela reći kad je o porodima tvoje mame riječ.

ninči, svatko piše iz svoga iskustva. beti je isto pisala svoje iskustvo. zato mislim da je tema suvišna jer je prežvakana već o-ho-ho puta. a što se tiče poroda moje majke, mislim da nije bilo forcepsa da ne bi bilo ni mene. pogotovo me ne bi imao tko oživljavati u hladnoj seoskoj sobi gdje su mi roditelji živjeli. ali, da se ne vraćamo na rasprave...

Originally Posted by cvijeta73

još samo da se nađe neko kome se da sve iz početka...

Ja neću još,
čekam da dođemo do uvoznih babica...

Originally Posted by piplica

čekam da dođemo do uvoznih babica...

Misliš, prijateljica iz inozemstva?

Originally Posted by Beti3

Kao mama koja je izgubila dijete na porodu, mogu reći svoje mišljenje. Da sam bila u rodilištu ranije, vjerojatno bi vidjeli da bebi nije dobro i hitnim carskim rezom spasili ju. Kažem, vjerojatno. Došla sam prekasno, nakon puknuća vodenjaka i par sati trudova jer sam mislila kako sam mlada i zdrava, i ni u najdaljem zakutku mozga mi nije bila misao da na termin rođenu bebu može pupčana vrpca...
I dečkima je bila vrpca više puta omotana , ali su babica i doktor bili spremni na to i, nakon malo panike s odmotavanjem sve je bilo u redu. Naravno stalna kontrola pH i otkucaja i to direktno na glavici bebe dok je bio još skroz u meni. Najmlađoj nije bila zamotana, ali isto sam došla ranije.

Bulje puhati na hladno, jer gubitak bebe je pretežak i nezaboravljiv, a kad je to na termin još je gore.
Po mom osobnom mišljenju zvijezda poroda je DIJETE, a ne mama. I sve treba učiniti da ono bude savršeno. To što mamu boli više ili manje, položaji, stolčić, rezanje i šivanje, klistir, ležanje u bolnici, ma sve je to ništa kad dobijete živo i zdravo dijete. Pa što god tko mislio o tome.

Na žalost, jednaka priča i jednak stav. Dobro, dobro razmislite.
OffT - Beti, jeste li u sljedećim porodima i prije nego su započeli znali da je pupkovina omotana? Od kojeg trenutka? Što ste poduzimali?

U takvim slucajevima cak mislim da bi mama bolje prosla da se recimo odlucila na porod doma, jer bi to znacilo da bi od pocetka imala uz sebe educiranu osobu koja bi bila u stanju prepoznati da nesto ne stima i da je moguce djetetu omotana pupcana vrpca oko vrata i na vrijeme poslati mamu u bolnicu - ili poduzeti sve mjere da se vrpca odmota na vrijeme. U bolnici se nerijetko desi da smo vise prepusteni sami sebi nego sto bi bili da radjamo doma uz educiranu babicu. Kad je primalja uz rodilju i kad ima uspostavljen odnos kroz trudnocu koji samo sad nastavlja dalje i kroz trudove, vjerujem da ta mama ima puno bolje sanse da se ikakav problem prepozna na vrijeme, nego sto to ima u nasim bolnicama. Ovo govorim naravno na osnovu svog iskustva u bolnici (ako si tamo 12 h, nitko ne sjedi pored tebe stalno - barem je meni tako bilo), i informacija o tome kako je radjati kod kuce uz educiranu babicu uz sebe.

Kejt, nisu bili sigurni da li je ili nije omotana, ali smo išli na prirodne porode uz nadgledanje bebe sa(ne znam kako se to zove) prikačenim na glavicu čim je pukao vodenjak. I nije trebala ni epiziotomija, ja ustvari lako i brzo rađam ( tj.rađala sam). Samo su vrpcu odmotali kad je glavica izašla. Ča su točno radili, nisam ni pitala nakon ča bih začula plač. Malena se rodila tako brzo da nisu stigli staviti nikakav uređaj samo je doktor držao CTG prislonjen na trbuh ( i u vrijeme izgona) cijelo vrijeme da čujem da je sve OK.
Kako je tebi bilo?

Nekako si mislim da je lakše ležati lijepo u krevetu kad te boli, a ne se šetati ili sjediti. Ovo je samo osobno iskustvo. Ustvari, mene porod i nije bolio nešto previše. I sva tri druga iskustva poroda su mi vrlo lijepa. Nikad nisu intervenirali ako nije bilo baš potrebno.

Ustvari, porod je priroda u svom najboljem obliku (S.Kitzinger) i trebao bi biti spontan i lijep. Nažalost, meni se desilo najgore i nikako ne kažem da se to mora i drugima dogoditi. Svatko odlučuje sam.
Trudnoća i porod su postali normalna stvar, tek kad su se počeli tretirati kao bolest. Prije samo sedamdesetak godina perinatalna smrtnost majke i novorođenčeta je bila jako visoka.
A danas mali promil. I medicina JE zaslužna za to, zar ne?

Sigurno je dio medicina, ali i veliki dio su i bitno drugaciji zivotni uvjeti.

Ponekad beba bude rođena s problemima, mora na aparate, operacije, hitne tretmane, a ima takvih bolesti da se ne mogu baš precizno vidjeti na UZV.
Ne znam. Iako sam nekad bila zanesena tom prirodom, i kako bi bilo divno rađati doma, nakon dva iskustva koja su moga biti tragična da nije bilo carskog reza, sada sam sigurna da bih podnijela čuda i čuda bolničkih pretjerivanja za sigurnost svojega djeteta. Jasno, treba poboljšavati uvjete rađanja u bolnicama, i nikada ne sustati, ali, eto, što više mislim, što više čitam, i što više ljudi upoznajem, sve sam sigurnija da nema pravog opravdanja da se posve odbaci sigurnost opremljene bolnice. Nadamo se uvijek da nam neće trebati, i super ako idemo doma nakon tri dana, od srca želim da je tako svima.
Ali na žalost nije. I onda je bolje ići doma s bebom na rukama makar i nakon dva tjedna ili mjesec dana (kad beba ima neke probleme koji su ozbiljni), nego bez bebe na rukama.

Ne razumijem zbog cega se porod kod kuce povezuje s odlaskom bez bebe na rukama? pa ima i masa poroda u bolnicama koji zavrse odlaskom kuci bez bebe na rukama - i jesu krenule propagande na jumbo plakatima "bjezite iz bolnica!!"? nisu niti nece. Cemu odlasci u ekstreme na ovakvim temama?

Ifigenija, "poznavajuci" te na forumu sve ove godine, savrseno mi je jasno da volis imati pod kontrolom stvari oko sebe, i savrseno mi je jasno da je tebi bolnica u skladu s tim prihvatljivije rjesenje. Mozda je za tebe, ali dozvoli da nije za sve. I takodjer dozvolite da zene imaju pravo zeljeti ne samo zdravo i zivo dijete (to zelimo svi) nego da zele i da to dijete ima priliku biti doneseno na svijet na najbolji moguci nacin koji ta majka smatra, i ako je to pojedincima kucni porod - so be it. To sto je kucni porod nama SF, nije svima. U mnogim drugim zemljama on postoji vec desetljecima kao najnormalnija opcija. Mozemo se samo nadati da ce i kod nas jednog dana isto biti tako, pa ce si svatko birati onako kako njemu najbolje odgovara.

Porod kod kuce je dokazano jednako siguran kao onaj u bolnici. A ako cemo ici na pojedinacne slucajeve, onda cemo uvijek moci pronaci taj slucaj koji ce potkrijepiti nasu tvrdnju, no mislim da nije u tome bit. Bit je u tome da nase zene trebaju imati omogucen siguran kucni porod kakav imaju druge zene diljem europe, i to je to. A onda ce svatko lako moci birati sto mu pase.

Ako smijem spomenuti jednu stvar koju možda malo zaboravljamo svi mi skupa: žene danas više nisu sposobne roditi same (jer ih tome uči društvo)!
I zato sve one statistike o bakama i prabakama padaju u vodu! Jer su one rasle i odgajane su u drugačijim prilikama, na stranu pre- i postnatalna skrb, ali njima je društveno usađena spoznaja da su 'stvorene da rađaju'. I mi smo, ali ja zaista vjerujem da samo one žene koje se zaista usude roditi 'same', 'doma', 'neinterventno' i sl. imaju usađenu tu VJERU i SPOZNAJU da one to mogu! Jer je njihovo tijelo za to stvoreno.

Mene je okolina čudno gledala, ne želim ni znati što se sve pričalo, kad sam tvrdila da idem roditi u Rijeku. Još gore je bilo kad su ljudi shvatili da IDEM U RIJEKU otvorena 6 prstiju i s trudovima na 8 minuta.
Ali je to - to: ja sam znala da sam stvorena da rodim i da to MOGU, pa makar i sama u autu.
Da se dogodila smrt ili nedajbože kakva slična tragedija... da, događa se. Događa se i u bolnicama, i u kućnim porodima. Shit happens... uvijek jesu i uvijek budu.

Originally Posted by Ifigenija

...sada sam sigurna da bih podnijela čuda i čuda bolničkih pretjerivanja za sigurnost svojega djeteta.
...sve sam sigurnija da nema pravog opravdanja da se posve odbaci sigurnost opremljene bolnice.

Što je za tebe sigurnost tvog djeteta? U kojem smislu sigurnost djeteta? Možda zvučim kao da provociram, oprosti, ali imam dojam da je za tebe pojam sigurnosti djeteta isključivo vidljive i opipljive naravi. Koliku štetu radimo svojem djetetu i sebi dozvoljavajući intervencije pri porodu, to rijetko tko od nas može naslutiti.
Ja ti mogu samo reći jedno: prvo dijete koje sam rodila onako kako sam JA htjela, neinterventno, u Rijeci, sam od samih početaka drugačije gledala i danas sam s njom neusporedivo više povezana nego sa svojim drugim djetetom, rođenim ranije sekcijom, kojeg nisam ni vidjela prva tri dana, a ni podojila prvih mjesec.

Slažem se s tobom da nema opravdanja da se posve napusti sigurnost opremljene bolnice, ali sam čin rađanja MORA biti prilagođen ženi i djetetu, a ne liječniku. Meni osobno je odličan pristup dr. Odenta.

dobar post ana s dva mankija
sad će ti reći neka te stid jer su sve majke s djecom povezane (ako ni sa čim makar s pupčanom vrpcom). uostalom dojenje je krivo za sve ne može sad to biti porod .

i da si se temeljila na vjeri i spoznaji što je također na tankoj liniji i poprilično imaginarno
ah
nije lako nije

Kad smo kod prepoznavanja da nešta ne teče kako bi trebalo teći- ja sam prepoznala puno prije doktora i babica u bolnici, ali me nisu slušali, nego sam još uz to dobivala i posprdne komentare o kojima bolje da ne pišem. Morala je doći jutarnja vizita i ravnatelj rodilišta pa da dignu frku i potvrde mi da sam bila u pravu-da nešta ne teče u redu. Da nije bilo vizite, ja ne znam kako bismo i moja beba i ja završili!
Drugi je par rukava što ne bi ni došlo do gore navedenih komplikacija da sam bila kod kuće, nego su totalno nepotrebne intervencije dotične ekipe dovele do toga.
Zato-da sam barem rađala svoje drugo dijete kod kuće! Htjedoh se ja vratiti sa pregleda 6 cm otvorena, ali mi ne dadoše. A i tada sam znala bolje od njih da mi još nije vrijeme roditi, ali eto...što majka zna pokraj medicinara toliko školovanih...

ninči ja znam za nekoliko takvih priča. a neke su završile tragično.

Ja imam pitanje, ne provociram, kako to da ako su prije svi rađani doma, dojeni, bondani etc, na Zemlji nije vladalo zen stanje ?

A koliko me pamćenje služi iz povijest sam samo učila o ratovima i sličnom.

Meni nije problem to što Ana, Mara i Bara žele roditi doma.

Bujrum ! Ali smeta me što određena grupa ljudi misli da zna bolje od mene što meni treba na porodu, bio ti 24h monitoring, mašina koja ide ping -ping , ili pak druga krajnost -totalno odsustvo pregleda ,rađanje uz minimalni nadzor, izlaženje iz ambulante 6h nakon poroda i sl ....

Ja sam alergična na oktroirano prosvijećivanje, ma kako ono bilo suptilno prezentirano, bilo s koje strane spektra.



PO mojim mjerilima u HR meni jedino odgovara privatno rodilište Podobnik , pretpostavljam da je nekima od vas dosta i štalica/soba/bazen/proplanak .

I neka, živjela raznolikost, ali pustite mene da odlučim za sebe

Maria ali to je super, ti znaš što tebi odgovara i nema potrebe onda za ikakvom daljnom raspravo no dopusti da ovdje ima jako puno žena kojima su potrebne informacije i žele raspravljati o njima.
Ako gledam to iz osobnog iskustva prije prvog poroda nisam ni ja bila spremna na išta drugo, ljudi se mijenjaju traže nešto drugo.

No ako ti ili bilo tko drugi kome ovakav pristup ne odgovara dođe i kaže da porod kod kuće nije siguran i/ili da je opasan, moramo raspravljati o tome, jel tako.

Originally Posted by cvijeta73

još samo da se nađe neko kome se da sve iz početka...

Usfalilo malo krvi u areni ...

Srećom, uvijek ima dobrih starih prokušanih tema koje bar nakratko uzburkaju strasti...

Naravno, naravno, uvijek netko novi uvijek nešto novo i pametno nauči.
Ja sam već savladala ovo gradivo (zijev.... zijev) , sve što sam pametno (i nepametno) imala napisati već sam napisala.
Pa što se onda javljam?
Tako, da znate da sam živa

Originally Posted by Nena-Jabuka

Usfalilo malo krvi u areni ...

Srećom, uvijek ima dobrih starih prokušanih tema koje bar nakratko uzburkaju strasti...

Naravno, naravno, uvijek netko novi uvijek nešto novo i pametno nauči.
Ja sam već savladala ovo gradivo (zijev.... zijev) , sve što sam pametno (i nepametno) imala napisati već sam napisala.
Pa što se onda javljam?
Tako, da znate da sam živa

potpisujem i nadam se da ću se ipak uključit ako vrijeme dozvoli. radi onog što je napisala peterlin, a potpisala tash.
a i radi rasprave same, ova tema kao najvrućija na rodi, ne smije proć bez žestoke rasprave. nije red, kad je već otvorena.

Originally Posted by maria71

Ja imam pitanje, ne provociram, kako to da ako su prije svi rađani doma, dojeni, bondani etc, na Zemlji nije vladalo zen stanje ?

zbog uvođenja pelena

Originally Posted by anchie76

U takvim slucajevima cak mislim da bi mama bolje prosla da se recimo odlucila na porod doma, jer bi to znacilo da bi od pocetka imala uz sebe educiranu osobu koja bi bila u stanju prepoznati da nesto ne stima i da je moguce djetetu omotana pupcana vrpca oko vrata i na vrijeme poslati mamu u bolnicu - ili poduzeti sve mjere da se vrpca odmota na vrijeme. U bolnici se nerijetko desi da smo vise prepusteni sami sebi nego sto bi bili da radjamo doma uz educiranu babicu.

Draga moja, bila sam uz babicu iz 'bajke', nije prepoznala da nešto nije u redu. Porod nije bio ni počeo, radila je CTG koji je proglasila dobrim, a kasnije se ispostavilo da je bio alarmantan (više interpretacija nevezanih liječnika, nevezanih međusobno i nevezanih sa mnom). JA sam skužila da nešto nije u redu, ali je, na žalost, bilo prekasno.
Zato mislim da je 'škola' koja cijeloj priči pristupa manje 'ležerno' i 'puše na hladno' daleko daleko bolja opcija jer bi me tih tri dana ranije poslali na hitan carski i moja anđelica bi danas bila s nama. Istina je, jednako tako, da mi je trudnoću do tada kontrolirao 'klasičar' koji jednako nije prepoznao stvar koja je morala nastati prije ali bih po njegovom (klasičnom) pristupu išla svakodnevno, vjerojatno i više puta dnevno, na CTG, nakon onakvog CTGa tog kobnog utorka, iako bih, vjerojatnije, završila odmah na carskom, pod hitno. A ovako je bilo zaključeno da 'beba spava' ...
Ne pretpostavljam da jedna priča išta dokazuje ... samo vam dajem misliti ... iz moje perspektive, bolje sve 'nepotrebne' intervencije i zdrava doza straha i očekivanja lošeg tj. neuzimanja ničeg zdravo za gotovo nego takav gubitak, ne dao vam dobri Bog da ga iskusite.

U ovoj trudnoći, i u vrijeme dok smo ju planirali, bila sam na jako puno različitih pretraga i 'pronjuskali' smo valjda svaki kutak mog tijela, potrošila sam puno puno novaca i znam da od suvremene medicine uzimam sve ... puno je toga i viška ali su nas neke dovele do zaključaka koje nismo ni slutili pa sam si tako, recimo, do danas, zabola više od 200 injekcija, svaki dan po jednu, tko bi rekao da nosim tako nešto da nisam njuškala.

Beti, ja sam rađala znajući da je beba mrtva tako da ne znam proceduru u samom porodu djeteta s omotanom pupkovinom ili čvorom pupkovine. Pitam jer me interesira kada/kako se problem s pupkovinom može uočiti, navodno se na UZV i ne mora vidjeti, na CTG se ovako rano još ne ide ... S jedne strane, statistički je nevjerojatno da se ponovi, s druge opet, možda postoji neki razlog zašto su pupkovine duge (pa je zapetljavanje vjerojatnije), možda neka 'sklonost' (evo, kod tebe se ponovila) pa želim provjeriti ako se da. Ovo drugo imamo pod kontrolom, a po pitanju pupkovine nikako dobiti jednoznačan odgovor.

Originally Posted by @n@

Ja ti mogu samo reći jedno: prvo dijete koje sam rodila onako kako sam JA htjela, neinterventno, u Rijeci, sam od samih početaka drugačije gledala i danas sam s njom neusporedivo više povezana nego sa svojim drugim djetetom, rođenim ranije sekcijom, kojeg nisam ni vidjela prva tri dana, a ni podojila prvih mjesec.

kad govorimo o opasnostima dripa i ostalih intervencija, osim fizičkih opasnosti, spominju se i emocionalne opasnosti, hormoni ljubavi itd itd.

kad govorimo o opasnostima propagiranja prirodnog pristupa trudnoći i porodu, mislim da se ne smijemo ograničiti na fizičke opasnosti.
nego na emocionalne opasnosti.
kad majka sto puta pročita odenta, kad sto puta pročita da je prirodni, neinterventni porod jedna od osnovnih pretpostavki emocionalnog povezivanja majke i djeteta, kad nešto krene u krivo, to postaje odličan temelj da gubi vjeru u sebe, da gubi vjeru u svoju snagu i da blokira hormone ljubavi.
i da se od svega puno puno teže oporavi.

Kejt stvarno mi je žao zbog toga što ti se dogodilo. Nažalost ni uz svu tehnologiju i sve što postoji na ovome svijetu, ne postoji garancija za ništa i nema toga što će promijeniti tu činjenicu.

Originally Posted by cvijeta73

kad govorimo o opasnostima propagiranja prirodnog pristupa trudnoći i porodu, mislim da se ne smijemo ograničiti na fizičke opasnosti.
nego na emocionalne opasnosti.
kad majka sto puta pročita odenta, kad sto puta pročita da je prirodni, neinterventni porod jedna od osnovnih pretpostavki emocionalnog povezivanja majke i djeteta, kad nešto krene u krivo, to postaje odličan temelj da gubi vjeru u sebe, da gubi vjeru u svoju snagu i da blokira hormone ljubavi.
i da se od svega puno puno teže oporavi.

A alternativa je? prestati pričati o opciji prirodnog poroda i da mi žene moramo imati pravo i na to? bolje da zabijemo i mi glavu u pijesak i dalje se tješimo činjenicom da smo i mi i dijete preživjeli porod? Meni osobno je to neprihvatljivo, ne želim da moja kćer ili snaha imaju iste uvjete za porod kao što sam imala ja. A ako mi (žene) ne izvučemo glave iz pijeska i ne tražimo promjene, ginekolozi će ih teško izvući sami i poželiti raditi stvari drugačije. Navika je gadna stvar.

Originally Posted by anchie76

Kejt stvarno mi je žao zbog toga što ti se dogodilo. Nažalost ni uz svu tehnologiju i sve što postoji na ovome svijetu, ne postoji garancija za ništa i nema toga što će promijeniti tu činjenicu.

Da... Radi se o tome da se napravi što bolja procjena rizika. Koliko vidim tu se, karikirano, kristaliziraju dvije strane, oni koji procjenjuju da je rizik veći doma, nemonitorirano pa se ne pouzdaju toliko u prirodu, koliko u liječnike; oni koji procjenjuju da je veći rizik da će kaskada intervencija dovesti do belaja, pa se pouzdaju više u prirodu, nego u liječnike. Postoji isti stav i u drugim područjima - je li veći rizik popit lijek i nositi se s nuspojavama ili ne, pustiti prirodi i tijelu da se hrvaju, je li veći rizik doći u bolnicu u susret s rezistentnim bakterijama, ili pokušavati blažim metodama.

Svako od nas misli da je u stanju nositi se s nekim rizicima... Onako.. prije... teoretski.

Koliko god je sve relativno, i koliko god se ništa sa sigurnošću ne može znati i do belaja uvijek može doći, i koliko god će uvijek postojati vizija dvije strane (liječnik-babica) ili tri (liječnik-babica-rodilja), moje je mišljenje da postoji i neka objektivna, mjerljiva, "relativna istina" o tome gdje je sigurnije rađati, doma ili u bolnici.

Ali, nećemo se složiti niti oko toga tko je onaj koji je najviše u stanju procijeniti te rizike - je li to rodilja - babica - liječnik... Odnosno, jedinici kojoj ćemo to mjeriti se vjerojatno nećemo složiti i to je ono što me kod ovakvih rasprava baca u bed, odnosno dvije struje nastavljaju kao tangente i nikad se neće spojiti...Pa u biti i razgovora nema. Da ima, ili bi se složili oko nečega ili bi odustali. Ovako svaki put ab ovo i ad continuum.

I teško je utvriditi je li prvo bila kokoš ili jaje - je li se mama nije povezala zbog carskog ili nedojenja ili je, nakon čitanja Odenta, učitala to u svoje iskustvo.

I ponavljam ovo od Marije - i prije je bilo prirodnog poroda, bondinga itd. - pa je bilo ratova i sl.

Originally Posted by ina33

Koliko god je sve relativno, i koliko god se ništa sa sigurnošću ne može znati i do belaja uvijek može doći, i koliko god će uvijek postojati vizija dvije strane (liječnik-babica) ili tri (liječnik-babica-rodilja), moje je mišljenje da postoji i neka objektivna, mjerljiva, "relativna istina" o tome gdje je sigurnije rađati, doma ili u bolnici.

Ali, nećemo se složiti niti oko toga tko je onaj koji je najviše u stanju procijeniti te rizike - je li to rodilja - babica - liječnik... Odnosno, jedinici kojoj ćemo to mjeriti se vjerojatno nećemo složiti i to je ono što me kod ovakvih rasprava baca u bed, odnosno dvije struje nastavljaju kao tangente i nikad se neće spojiti...Pa u biti i razgovora nema. Da ima, ili bi se složili oko nečega ili bi odustali. Ovako svaki put ab ovo i ad continuum.

Naravno da objektivna i mjerljiva istina postoji, doumili su je ljudi i na kompleksnijim područjima.

Slažem se. Samo, kako ja to vidim, postoje dvije strane - jedni koji vjeruju da ne postoji (ili im to nije važno) i jedni koji vjeruju da postoji.

Objektivna i mjerljiva istina se zove statistika, a statistika o smrtnosti na porodima naravno da postoji.

Originally Posted by cvijeta73

kad govorimo o opasnostima dripa i ostalih intervencija, osim fizičkih opasnosti, spominju se i emocionalne opasnosti, hormoni ljubavi itd itd.

kad govorimo o opasnostima propagiranja prirodnog pristupa trudnoći i porodu, mislim da se ne smijemo ograničiti na fizičke opasnosti.
nego na emocionalne opasnosti.
kad majka sto puta pročita odenta, kad sto puta pročita da je prirodni, neinterventni porod jedna od osnovnih pretpostavki emocionalnog povezivanja majke i djeteta, kad nešto krene u krivo, to postaje odličan temelj da gubi vjeru u sebe, da gubi vjeru u svoju snagu i da blokira hormone ljubavi.
i da se od svega puno puno teže oporavi.

Naravno, kad nešto krene krivo kod bilo kojeg pristupa konačnica može biti ista, ne vidim razlike...

Originally Posted by ina33

I ponavljam ovo od Marije - i prije je bilo prirodnog poroda, bondinga itd. - pa je bilo ratova i sl.

ja ne kuzim sto hocete reci ovim generalizacijama. Ja zelim da mom djetetu i meni porod bude u isto vrijeme najsigurnije moguće i najugodnije moguće iskustvo, kakve to veze ima s bilo kakvim ratovima? Zasto je nelegitimno traziti nesto upravo za sebe i svoj mali svijet?
Vjerujem da je moguće gore rečeno postići i kod kuće. (znam da necu nikada roditi doma ali isto tako znam da bi se na tu opciju vrlo lako odlucila da sam u prilici.)

I, ne mislim uopce da se tu radi o dvije dijametralno suprotne strane, vise mi se cini da je ta opozicionalnost umjetna atmosfere na forumu radi.