Po meni, nešto ipak je objektivno sigurnije, nešto se ipak može napraviti da se spriječe neki fatalni ishodi (koji put).
Hm, sad padam s kruške, misliš ovdje objektivno sigurniji je bolnički porod jel tako.
Ne volim statistike, ali što nisu takve da su porodi kod kuće jednako sigurni?!

Kad ja razmišljam o porod kod kuće i općenito o porodu i trudnoći prvo što mi je u glavi je kako će nešto poći krivo ukoliko se prepustim sustavu.

Što iz iskustva dva poroda što iz informacija koje su mi dostupne, te na kraju mojih osobnih shvaćanja.

Sjetim se stresa koji je bio prisutan kad je na trudničkoj knjižici pisalo prijeteći pobačaj, ajme majko...(nepotrebno, nikakvih indikacija zapravo nije bilo), osjećaj straha u bolnici na prvom porodu, nelagode...
Drugi puta sam bila mirna, toliko mirna iako sam morala mijenjati liječnika usred trudnoće, ali sam tada imala sreće i upoznala primalju s kojom sam tijekom ostatka trudnoće bila u kontaktu, uspostavila jedan prijateljski odnos, taj moj mir i povjerenje u nju, je nešto što mi je sada teško opisati. Tada je to bio najbolji bolnički porod koji sam u tom trenutku mogla zamisliti, i sada veliki ALI neke stvari su se dogodile jer sam bila u bolnici i jednostavno ih ne možeš izbjeći.

Upravo zbog tog iskustva sigurna sam koliko je taj mir meni bio potreban i da je to još jedan dodatan razlog zašto je moja trudnoća i porod bili savršeni.
Slušajući kasnije neke stručne ljude koji su već spominjani, uvjerena sam koliko je to važno, te koliko stvari može poći krivo zbog jednog natpisa u trudničkoj knjižici.

Nemojte me krivo shvatiti, pričam o normalnoj fiziološkoj trudnoći kojih ima jako puno, no koje pođu krivo zbog nekog vanjskog utjecaja, tijekom trudnoće ili poroda.

Da sada moram roditi bila bih užasno tužna i zabrinuta jer da ukoliko želim roditi kod kuće što trenutno mislim da bi moja želja bila, na žalost nemam mogućnosti i to je ono što nije fer.