Opasnosti poroda kod kuće

[Beti3]

Objektivna i mjerljiva istina se zove statistika, a statistika o smrtnosti na porodima naravno da postoji.

A kad postaneš dio te negativne statistike, sruši ti se čitav svijet. I uđeš u sebe, i ne vjeruješ da se to tebi desilo, i pitaš zašto je Bog to dozvolio, i odbijaš svih oko sebe... Ne, ovo nije mjesto za to.

Samo znam da sam idući put bila sigurnija u rodilištu gdje su se lijepo odnosili prema meni, gdje su znali sve rizike mog poroda, bili spremni da učine sve da prođe dobro. Samnom je bila i pedijatrica, ma ja imam apsolutno povjerenje u riječko rodilište. I ponavljam, niti jednom, a 4 puta sam rodila, nisam dobila nijednu intervenciju za koju me nisu informirali. Dva puta i bez dripa, jer su valjda vidjeli da su moji trudovi dovoljni, tri puta bez epiziotomije, nikad nalijeganja na trbuh. Atmosfera mirna i opuštena.

Mislim da jako velik utjecaj na cijeli porod ima i ponašanje rodilje prema medicinskom osoblju. I oni su ljudi i žele da ih uvažavamo, a ne se ponašati poput zvijezde koja sve zna i može. Ovo je moje osobno mišljenje i nikako ne mislim da bi ga trebali i drugi dijeliti.

A moj posljednji porod je bio tako lak i brz i bez ikakvih problema, za dva sata sam bila kao da nikad nisam rodila,da sam mogla roditi i doma i u autu, ma na livadi jer je bila sredina ljeta.

Zaključak - sve je individualno, garancije nema za ništa i najbolje da svako ( uz maksimalan oprez ) napravi kako misli da je najbolje.

[ina33]

Bubice, ja točno ne kužim Odentovu tezu da će se prirodnim porodom povećati količina ljubavi u svijetu, banaliziram, nisam ga čitala, ne znam kako je to točno napisao, ovo je ono što se na forumu može iščitati.

Nikakav problem tražiti nešto za sebe, svako za sebe nešto traži i neka mu je sva sreća u tome.

Ovakve reakcije su kontrareakcija na argument - za ništa nema garancije.

I ne smatram da je to zbog dizanja atmosfere na forumu, nego, evo, ja s tim razmišljanjem imam problem, jer mislim da previše relativizira, pa pišem svoje viđenje.

[n.grace]

Slažem se s inom.

[Kejt]

Mima, učinilo mi se da patroniziraš (referiram se na tvoje 'pojašnjenje' o statistici). Zaista nepotrebno i ružno. Ako je to samo moj dojam, zbog ograničenja forumske komunikacije, isprika unaprijed.
S Inom i Grace se slažem, pogotovu u dijelu vezanom za argumentaciju tipa 'za ništa nema garancije'. Razumijem s kojeg polazišta i s kojom namjerom je rečeno, međutim vrijeđa ikakav pokušaj argumentiranja i objektivne rasprave i čini ju suvišnom.

[Mima]

Stvarno ne razumijem zašto ti se to učinilo. Svašta.

[Kejt]

Zato što je nevjerojatno da ne znamo za statistiku.

[Mima]

U redu. Ne mislim ovo nastavljati i upropaštavati raspravu.

[Kejt]

U najmanju ruku, ne poštuješ sugovornika.

[Mima]

Nemoj se onda družit sa mnom

[Kejt]

sve si rekla

[Mima]

slažem se.

[Kejt]

eto, i složismo se

[Bubica]

ali nije li jednako relativiziranje: "da je moja prijateljica vas cekala tko zna gdje bi bila?"

dakle, nema sredine, nema individualizacije, svi po istoj shemi ne bi li maksimalno sprijecili moguce komplikacije? pa cak i onda kada smo skroz sigurni da ih nece biti?

ja razumijem da je za beti3 i Kejt i puno drugih zena koje su imale traumatska iskustva bolnica jedina opcija. To je skroz normalno. Ali to ne umanjuje moje pravo na ambulantni ili porod kod kuće, uz strucan nadzor. Sve su opcije legitimne, ajmo se boriti da ih ima sto vise tako da sve zene mogu odabrati upravo onakve porode kakvi su njima i njihovoj situaciji najoptimalniji.

[Ifigenija]

U interesu diskusije moram reći da je meni bio veliki pritisak taj prirodni porod.
A nakon dva carska reza mogu samo reći da žena može proći objektivno velike muke, bilo da rađa prirodno, neprirodno, doma, u bolnici, carskim ili ne znam, kroz usta (ako je tko počeo tako nešto raditi) i da mi se čini da se danas pokušava ukloniti faktor moguće boli, nelagode, muke bilo koje vrste. Pa kao - rađat ćeš doma i to će biti pjesma. I presretna ćeš bit, nećeš ni osjetit, euforiju ćeš doživit, samo ako budeš pazila na satu. Nažalost to nije tako, ili bar nije zagarantirano. Svaka od nas može proći kroz porod kao kroz kavicu s frendicom, ili kao kroz tešku muku od koje se treba oporavljati svih šest tjedana... i to je to. Tako to ide.

[Mima]

Treba uzeti u obzir i to da se traumatična iskustva događaju i u bolnici, i unatoč bolnici. Bolnica ne pruža apsolutnu sigurnost.
Evo u ovom trenutku imate aktivnu temu na forumu o ženi koja je umrla u bolnici, ne zato što joj se ne bi moglo pomoći nego iz nekakvih suludih razloga. I nije to naravno jedini slučaj - sjetimo se djeteta u Petrovoj; dakle opet tragedije u bolnici koja se dogodila jer nije na vrijeme intervenirano. Zato bih se ja složila sa onim što je netko napisao ranije na topicu, da odnos 1:1 sa stručnom osobom kakav ima žena koja rađa kod kuće sa stručnom babicom može biti sigurnija situacija od bolnice u kojoj je žena prepuštena sama sebi.

[Kejt]

je, jednako je relativiziranje

međutim, skroz sigurni da komplikacija nema i da se neće pojaviti, jednostavno ne možemo biti. kod mene ih nije bilo, po obje škole/pristupa, sve dok dijete nije, ni manje ni više, nego umrlo.

i zaista ne sporim tvoje pravo na ambulantni ili kućni porod, point je u stručnom nadzoru koji zaista treba strepiti i raditi sve moguće rutinske i često nepotrebne provjere baš radi tog malog postotka ljudi koji će na taj način biti spašeni

[mamma Juanita]

Ja imam pitanje, ne provociram, kako to da ako su prije svi rađani doma, dojeni, bondani etc, na Zemlji nije vladalo zen stanje ?

A koliko me pamćenje služi iz povijest sam samo učila o ratovima i sličnom.

zapravo su sve kulture do dana današnjega imale uvijek neke rituale remećenja poroda,
osobito je najremećeniji dio bio neposredno nakon rođenja djeteta,
period ključan između ostalog i za bonding.
šta mogu kad Odent i o tome ima teoriju http://www.midwiferytoday.com/articles/firsthour.asp

I neka, živjela raznolikost, ali pustite mene da odlučim za sebe ;-

ovo je i moj moto

[pomikaki]

i zaista ne sporim tvoje pravo na ambulantni ili kućni porod, point je u stručnom nadzoru koji zaista treba strepiti i raditi sve moguće rutinske i često nepotrebne provjere baš radi tog malog postotka ljudi koji će na taj način biti spašeni

Rutinske provjere su mi još u redu, ali rutinske nepotrebne intervencije koje ometaju porod baš i ne.

ot: ima li negdje link na onu emisiju od jučer kod Danijele Trbović, o prirodnom porodu?

[Kejt]

Treba uzeti u obzir i to da se traumatična iskustva događaju i u bolnici, i unatoč bolnici. Bolnica ne pruža apsolutnu sigurnost.
Evo u ovom trenutku imate aktivnu temu na forumu o ženi koja je umrla u bolnici, ne zato što joj se ne bi moglo pomoći nego iz nekakvih suludih razloga. I nije to naravno jedini slučaj - sjetimo se djeteta u Petrovoj; dakle opet tragedije u bolnici koja se dogodila jer nije na vrijeme intervenirano. Zato bih se ja složila sa onim što je netko napisao ranije na topicu, da odnos 1:1 sa stručnom osobom kakav ima žena koja rađa kod kuće sa stručnom babicom može biti sigurnija situacija od bolnice u kojoj je žena prepuštena sama sebi.

pa da, nema sigurnosti samo zato što si u bolnici. dodatno je potreban savjestan liječnik koji prati, osluškuje, prevenira, reagira ... mislim, sad otkrivam toplu vodu, radilo se o očitom propustu liječnika

[Felix]

glede ratova koji su oduvijek postojali, sto je komentirala maria, vrlo je pregledno objasnjeno u odentovoj knjizi 'ljubav ocima znanosti'.

kroz cjelokupnu ljudsku povijest postoji tradicija uznemiravanja zene na porodu i tradicija odvajanja majke i djeteta nakon poroda. i sto je ta tradicija zesca, recimo majka ne smije dojiti dijete prva tri dana jer je kolostrum otrovan, ili ne smije dodirnuti dijete dok seoski vrac ne da dozvolu, to je drustvo u cjelini ratobornije i agresivnije. recimo, u sparti su se jako puno mijesali u porod i postporodjajno doba - dok su busmani u africi najmiroljubiviji narod na svijetu, kod njih oksitocin doslovno cvjeta, a porodu i bondingu pristupaju tako da maksimaliziraju izlucivanje oksitocina i endorfina.

zato odentova tvrdnja da ce oksitocin i ljubav poboljsati svijet, po meni, itekako stoji.

[ina33]

Iz mojih cipela, ta tvrdnja ne stoji, odnosno se mi je to too far fetched, ali svatko je slobodan vjerovati u ono što želi.

Također, ne živim u nekako uz vjeru u apsolutne sigurnosti, jer toga, po meni, nema. Ali, zato što toga nema, krivo mi je deducirati da, kad je to već tako, nema nekog objektivnog mjerila što je sigurnije, što ne.

[mamma Juanita]

ina, ali nije da ne postoje objektivna mjerila,
evo i ovdje

http://www.roda.hr/_upload/dokumenti/WHO_smjernice.pdf
Skrb tijekom normalnog poroaja
-praktični vodič
Izvještaj Tehničke radne grupe
Svjetska zdravstvena organizacija
Geneva
Odjel reproduktivnog zdravlja i istraživanja
©Svjetska zdravstvena organizacija, 1999.

piše da je nemedikaliziran vaginalni porod najsigurniji i za majku i za dijete, ako pričamo o normalnoj trudnoći i porodu.
recimo:

Normalan porođaj definiramo kao: Počinje spontano, niskorizičan je na
početku porođaja i kroz cijelo trajanje porođaja sve do izgona. Dijete je rođeno
spontano, u stavu glavicom, između navršenog 37. i 42. tjedna trudnoće. Nakon
porođaja majka i dijete su u dobrom stanju.
Međutim, budući da porođaj i izgon kod mnogih žena s visokorizičnom
trudnoćom imaju normalan tijek, mnogo savjeta u ovom izvješću se odnosi
također i na skrb tih žena.
4
1.5 Cilj skrbi pri normalnom porođaju, zadaci pružatelja skrbi
Cilj skrbi je zdrava majka i dijete uz najmanju moguću razinu intervencije koja
osigurava primjerenu zaštitu.
Ovaj pristup podrazumijeva da pri normalnom porođaju treba postojati valjani
razlog za uplitanje u prirodan proces.
Zadaci njegovatelja pri porođaju su četverostruki:
podrška ženi, njenom partneru i obitelji za vrijeme porođaja, u trenutku rađanja te u razdoblju poslije njega
promatranje žene tijekom porođaja; pra5enje stanja fetusa te stanja novorođenčeta nakon rođenja; procjena faktora rizika; rano otkrivanje problema
ako je potrebno, izvođenje manjih intervencija kao što su prokidanje vodenjaka i
epiziotomija; briga o djetetu nakon rođenja
upućivanje na viši stupanj skrbi, ako faktori rizika postanu vidljivi ili ako dođe do
komplikacija koje opravdavaju tu preporuku
Ovaj opis pretpostavlja da se lako može realizirati upućivanje na viši stupanj skrbi. U
mnogim zemljama ovo nije slučaj i tada su potrebni posebni propisi koji omogućavaju
primarnim pružateljima skrbi da izvedu zahvate koji spašavaju živote.
Ovo podrazumijeva dodatnu obuku i adaptaciju zakonodavstva kako bi se dala
podrška pružateljima skrbi u ovim zadacima. To također podrazumijeva sporazum
me7đu pružateljima skrbi o podjeli njihove odgovornost (Kwast 1992; Fathalla 1992.).

[cvijeta73]

Iz mojih cipela, ta tvrdnja ne stoji, odnosno se mi je to too far fetched, ali svatko je slobodan vjerovati u ono što želi.

Također, ne živim u nekako uz vjeru u apsolutne sigurnosti, jer toga, po meni, nema. Ali, zato što toga nema, krivo mi je deducirati da, kad je to već tako, nema nekog objektivnog mjerila što je sigurnije, što ne.

potpis.

dok su busmani u africi najmiroljubiviji narod na svijetu, kod njih oksitocin doslovno cvjeta, a porodu i bondingu pristupaju tako da maksimaliziraju izlucivanje oksitocina i endorfina

.

to su dvije činjenice koje nije moguće tako lako povezati.
možda su najmiroljubiviji narod na svijetu jer jadni žive maksimalno 50 godina.
takav su narod.
toliki im je prosječni životni vijek.
možda možemo povezati njihov prosječni životni vijek s viškom oksitocina, npr.? koji u prevelikim količinama u stvari negativno djeluje na životni vijek?

[mamma Juanita]

zapravo trebala bih ponovno pročitati cijeli WHO-ov vodič,
nisam sigurna jel sam sad izvukla najrelevantniji dio.

[ina33]

Vezano za Bushmane, o kojima nemam nekog pojma... Ne znam koliko im "dobro ide"... Ja mislim da je za preživljavanje vrste dobra i jedna vrsta predatorstva i agresije... ono Darwin, survival of the fittiest. Tj. bojim se da bi vrsti koja bi bila ful miroljubiva došao nekakav udar ledenjaka koji bi ih zatekao nespremne. Doduše, i pregresivnoj se može desit da sprže planet, pa neće bit survival of the fittiest, nego survival of none. Ali, to je sve domena filozofije... Too far fetched.

[MarijaP]

Još je jedna velika opasnost koja napada oksitocin, a to je okolina!

Džaba ti sve knjige i samosvijest kad ti bližnji penetriraju zdravu pamet!

a toga je puno kod nas. (pod dojmom sam priče jedene prijateljice...)

Izluđuju te 9 mj., pa dođeš roditi pa ne ide, pa doktori malo pomognu pa i to ode k jarcu pa te eto na hitnom carskom.

I kako ćeš "odraditi" bonding kad ti babe pušu za vratom i doslovno stenju i kukaju kad primiš dijete jer se boje da ti tvoje dijete ne ispadne

[summer]

ja potpisujem inu, cvijetu...

[n.grace]

Iz mojih cipela, ta tvrdnja ne stoji, odnosno se mi je to too far fetched, ali svatko je slobodan vjerovati u ono što želi.

Također, ne živim u nekako uz vjeru u apsolutne sigurnosti, jer toga, po meni, nema. Ali, zato što toga nema, krivo mi je deducirati da, kad je to već tako, nema nekog objektivnog mjerila što je sigurnije, što ne.

I opet se slažem s inom.
I ja i uglavnom svi ljudi moje generacije koje poznajem su nakon poroda odvajani od majke, vrlo kratko ili nikako dojeni. Sve ih mogu okarakterizirati kao miroljubive ljude.
ina je lijepo rekla da je svatko slobodan vjerovati što želi. A ova postavka dr. Odenta meni osobno, nije uvjerljiva. Puno faktora može utjecati i utječe na nečiju miroljubivost ili agresiju.

[maria71]

meni je drago vidjet neke stare nickove na ovoj raspravi, pogotovo mamaJu s kojom se baš i ne slažem pretjerano oko tema(e) XD, ali je smatram jednom od dobrih duhova foruma .

[Beti3]

je, jednako je relativiziranje

međutim, skroz sigurni da komplikacija nema i da se neće pojaviti, jednostavno ne možemo biti. kod mene ih nije bilo, po obje škole/pristupa, sve dok dijete nije, ni manje ni više, nego umrlo.

i zaista ne sporim tvoje pravo na ambulantni ili kućni porod, point je u stručnom nadzoru koji zaista treba strepiti i raditi sve moguće rutinske i često nepotrebne provjere baš radi tog malog postotka ljudi koji će na taj način biti spašeni

Kejt, apsolutno se slažem. Meni, osobno bi bilo dovoljno da je spašena moja curica, pa ma kako mićušni dio statistike ona bila.

[anchie76]

Nitko ovdje ne propagira ideju koja bi ugrožavala ičiji život, ni majčin ni djetetov. Da porodi kod kuće nisu jednako sigurni kao što su porodi u bolnici, vjerojatno ne bi bili opcija.

Poanta je da žene u RH zaslužuju pravo na siguran kućni porod kao i sve druge žene. U tome je poanta. A ne da izmišljaju toplu vodu kako bi izbjegle bolnicu i onda zbog toga riskirale puno toga.

[ina33]

Vjerojatno dolazi do nesuglasica jer se ne slažemo oko ovoga prvoga da su porodi doma jednako sigurni kao ovi u bolnici...

Meni je koji put bolno za čuti ono... loše stvari se događaju... to je to. Mislim da je to bolno čuti onome koji je bolestan, tko je upao u taj postotak ili tko želi razmišljati o tom malom postotku i baždari na to da se to ne dogodi koliko je god moguće. Ali, shvaćam frustraciju zdravih koji ne bi bili tretirani po paradigmi patologije. Vraćamo se na početak - tko će procijenti patologija ili zdravlje. Ja kažem - doktor.

Tu se mi vrtimo već dugo u tom krugu i nikako se iskobeljat...

[anchie76]

Pa ok, ja želim da uz mene bude educirana babica koja će me proslijediti doktoru ukoliko dođe do problema. U čemu je tu problem što bih ja preferirala tu opciju?

Pa nitko ne tjera svaku ženu da rodi doma (niti ikoga od vas), ali trenutno sve jesu natjerane da rode u bolnici. Zar ne bi bilo u redu da svatko ima opciju koja mu najbolje odgovara i da može odabrati?

[mamma Juanita]

hvala ti Maria

[ina33]

Nemam problema s time što si navela, anchie.

Imam problema s onim kako ja shvaćam argumentaciju za porod doma - ništa nije (apsolutno) sigurno i sve je relativno, priroda zna, a kad ne zna - to se događa, i to je dio života. Ili, što se često zna pročitati - ako pišeš o nečemu, znači imaš neke svoje issue oko toga. Nemam. Raspravljamo.

Po meni, nešto ipak je objektivno sigurnije, nešto se ipak može napraviti da se spriječe neki fatalni ishodi (koji put). S demokratizacijom mjesta rađanja i osoba koje prisustvuju porođaju nemam problema, uz svijest o rizicima i razmišljanje what-if.

[BOZZ]

Gledala sam serijal "priče s rođenja" na američkom kanalu Realiti TV, kod njih trudnice vode normalno trudnoču u ambulantama i ako dok. naravno dozvoli porod kod kuče(što se tamo često odlučuju u kadama posebnim,na krevetu).Samo je doula mislim da se tako zove obavezno prisutna i čak kola hitne za slučaj komplikacija su vani u pripravnosti.Mislim da bi se to i kod nas trebalo omogučiti,ja bi se sigurno odlučila za takav porod.Jedino sam skužila da i tamo stanje u državnim bolnicama nije baš bajno,koliko sam ja stekla dojam.Kada dođeš odmah te šopaju seditivima,drip obavezno islično.(Neka me isprave oni koji znaju nešto više.)

[n.grace]

Nemam problema s time što si navela, anchie.

Imam problema s onim kako ja shvaćam argumentaciju za porod doma - ništa nije (apsolutno) sigurno i sve je relativno, priroda zna, a kad ne zna - to se događa, i to je dio života. Ili, što se često zna pročitati - ako pišeš o nečemu, znači imaš neke svoje issue oko toga. Nemam. Raspravljamo.

Po meni, nešto ipak je objektivno sigurnije, nešto se ipak može napraviti da se spriječe neki fatalni ishodi (koji put). S demokratizacijom mjesta rađanja i osoba koje prisustvuju porođaju nemam problema, uz svijest o rizicima i razmišljanje what-if.

Moram se još jednom složiti s tobom, ne zamjeri...

[anchie76]

Imam problema s onim kako ja shvaćam argumentaciju za porod doma - ništa nije (apsolutno) sigurno i sve je relativno, priroda zna, a kad ne zna - to se događa, i to je dio života. Ili, što se često zna pročitati - ako pišeš o nečemu, znači imaš neke svoje issue oko toga. Nemam. Raspravljamo.

Ja tako ne shvaćam argumentaciju poroda doma. Ja tako shvaćam jedino život, da ništa u životu ne nudi garancije. A od poroda doma želim i očekujem da bude maksimalno siguran, i želim da to konačno imamo kao opciju u RH, a ne da ja ako ne želim čubiti u bolnici na dripovima itd, sjedim doma u trudovima i kalkuliram jel da krenem sada ili da još čekam. O tome pričam.

Ja ne želim rađati doma niti sama, niti s nekim tko nije educiran. Nije mi to opcija kako god da se okrene. Želim imati opciju poroda kod kuće kako je imaju i žene vani. Tada je to meni ravnopravno porodu u bolnici, i to je ono čemu se nadam da ćemo imati jednog dana.

[anchie76]

Po meni, nešto ipak je objektivno sigurnije, nešto se ipak može napraviti da se spriječe neki fatalni ishodi (koji put). S demokratizacijom mjesta rađanja i osoba koje prisustvuju porođaju nemam problema, uz svijest o rizicima i razmišljanje what-if.

Na osnovu svega do sada pročitanog, ja nemam dilema da je (za mene) porod kod kuće sigurnija opcija - jednostavno se ne bih željela izlagati tehnologiji i riskirati da mi ona zakomplicira porod (što se često može vidjeti u današnje vrijeme).

Dakle, objektivno gledajući što je sigurnije je ipak jedna subjektivna kategorija

[ina33]

Na osnovu svega do sada pročitanog, ja nemam dilema da je (za mene) porod kod kuće sigurnija opcija - jednostavno se ne bih željela izlagati tehnologiji i riskirati da mi ona zakomplicira porod (što se često može vidjeti u današnje vrijeme).

Dakle, objektivno gledajući što je sigurnije je ipak jedna subjektivna kategorija

Pa, ne znam. I respectfully disagree.

[Felix]

BOZZ, u sad-u su porodi u bolnicama u pravilu vrlo, vrlo medikalizirani. koliko se sjecam, stopa dripa i indukcija je jako visoka, 70% zena uzima epiduralnu, postotak carskih rapidno raste, sve u svemu, sansa da u bolnici dobijes prirodan porod je izrazito niska. inace imaju jednu od najvisih, ili cak najvisu (mislim da je najvisa ali nisam 100%), stopu smrtnosti rodilja i djece u razvijenom svijetu.

[BOZZ]

onda sam dobar dojam stekla,ipak tamo bez penez ništa kaj ne.

[Nika]

Po meni, nešto ipak je objektivno sigurnije, nešto se ipak može napraviti da se spriječe neki fatalni ishodi (koji put).

Hm, sad padam s kruške, misliš ovdje objektivno sigurniji je bolnički porod jel tako.
Ne volim statistike, ali što nisu takve da su porodi kod kuće jednako sigurni?!

Kad ja razmišljam o porod kod kuće i općenito o porodu i trudnoći prvo što mi je u glavi je kako će nešto poći krivo ukoliko se prepustim sustavu.

Što iz iskustva dva poroda što iz informacija koje su mi dostupne, te na kraju mojih osobnih shvaćanja.

Sjetim se stresa koji je bio prisutan kad je na trudničkoj knjižici pisalo prijeteći pobačaj, ajme majko...(nepotrebno, nikakvih indikacija zapravo nije bilo), osjećaj straha u bolnici na prvom porodu, nelagode...
Drugi puta sam bila mirna, toliko mirna iako sam morala mijenjati liječnika usred trudnoće, ali sam tada imala sreće i upoznala primalju s kojom sam tijekom ostatka trudnoće bila u kontaktu, uspostavila jedan prijateljski odnos, taj moj mir i povjerenje u nju, je nešto što mi je sada teško opisati. Tada je to bio najbolji bolnički porod koji sam u tom trenutku mogla zamisliti, i sada veliki ALI neke stvari su se dogodile jer sam bila u bolnici i jednostavno ih ne možeš izbjeći.

Upravo zbog tog iskustva sigurna sam koliko je taj mir meni bio potreban i da je to još jedan dodatan razlog zašto je moja trudnoća i porod bili savršeni.
Slušajući kasnije neke stručne ljude koji su već spominjani, uvjerena sam koliko je to važno, te koliko stvari može poći krivo zbog jednog natpisa u trudničkoj knjižici.

Nemojte me krivo shvatiti, pričam o normalnoj fiziološkoj trudnoći kojih ima jako puno, no koje pođu krivo zbog nekog vanjskog utjecaja, tijekom trudnoće ili poroda.

Da sada moram roditi bila bih užasno tužna i zabrinuta jer da ukoliko želim roditi kod kuće što trenutno mislim da bi moja želja bila, na žalost nemam mogućnosti i to je ono što nije fer.

[pomikaki]

Na osnovu svega do sada pročitanog, ja nemam dilema da je (za mene) porod kod kuće sigurnija opcija - jednostavno se ne bih željela izlagati tehnologiji i riskirati da mi ona zakomplicira porod (što se često može vidjeti u današnje vrijeme).

Dakle, objektivno gledajući što je sigurnije je ipak jedna subjektivna kategorija

Pa, ne znam. I respectfully disagree.

ina, zgodna formulacija

ali ti se ne slažeš s anchie da je za nju sigurnije roditi kod kuće, ili misliš na sebe?

[Cubana]

Da sada moram roditi bila bih užasno tužna i zabrinuta jer da ukoliko želim roditi kod kuće što trenutno mislim da bi moja želja bila, na žalost nemam mogućnosti i to je ono što nije fer.

Da ja sada moram roditi bila bih presretna što ću ubrzo imati u naručju svoju bebicu.
Čin poroda jest važan, ali svrha mu je rođenje bebe, a ne porod sam po sebi.

[Mima]

Ali vjerojatno bi ipak i brinula kako će sve proći zar ne?

[Beti3]

Da ja sada moram roditi bila bih presretna što ću ubrzo imati u naručju svoju bebicu.
Čin poroda jest važan, ali svrha mu je rođenje bebe, a ne porod sam po sebi.

upravo tako

[ina33]

ina, zgodna formulacija

ali ti se ne slažeš s anchie da je za nju sigurnije roditi kod kuće, ili misliš na sebe?

Ja se ne slažem sa anchie da ona bez doktorskog praćenja i mišljenja može prosuditi što je za nju objektivno najsigurnije. I ne slažem se s time da objektivno ne postoji, tj. da je ono ful subjektivna kategorija i da je toliko vezano za osjećaj sigurnosti i mira. Ne kažem da je osjećaj nevažan, ali nije ni svevažan, tj. to je važnosti, po meni "accessoriesa", a ne the važnosti. Komplikacija ili ne će se dogodit bez obzira na osjećaj živčanoće ili mira, tj. vrlo blago korelirano s tim, ovisno o nekim faktima koje (koji put) može procijenit doktor, a koji put ne može ni on nego bude "loša sreća". To ja, ugrubo, mislim.

BTW, a propos poroda u SAD, zanima me zašto je smrtnost tolika... možda je i zbog nedovoljnog praćenja u trudnoći, pa kad se na porod dođe, možda je prošao voz kad se moglo nešto intervenirati. Kaže poznanica koja je u SAD da ima dosta smrti zbog omotavanja pupkovine, a sve zato jer je preskupo radit UZV-ove... Ali, to je nešto što sam čula, nisam proučavala.

[cvijeta73]

pomikaki, ina je mislila da se ne slaže (za ovu ljubaznost niti nema hrvatski prijevod, to samo fini englezi mogu izreć ) s tvrdnjom da je sigurnost subjektivna kategorija. jer ne može bit subjektivna.

jedna moja prijateljica na ovu temu kaže slijedeće:

to sta je nešto opcija ili postoji ne znači da je apsolutno sigurno i dobro. djelomičnim prikazivanjem istine samo se gube poeni, a zalaganje za pravo žene da može roditi doma, uz educiranu babicu, blizinu bolnice i ostalu podršku je zapravo nešto sasvim ok.

i ja se sasvim slažem s njom.
i to i je ono što u cijeloj toj priči oko kućnih poroda mene smeta.

[ina33]

pomikaki, ina je mislila da se ne slaže (za ovu ljubaznost niti nema hrvatski prijevod, to samo fini englezi mogu izreć ) s tvrdnjom da je sigurnost subjektivna kategorija. jer ne može bit subjektivna.

jedna moja prijateljica na ovu temu kaže slijedeće:

to sta je nešto opcija ili postoji ne znači da je apsolutno sigurno i dobro. djelomičnim prikazivanjem istine samo se gube poeni, a zalaganje za pravo žene da može roditi doma, uz educiranu babicu, blizinu bolnice i ostalu podršku je zapravo nešto sasvim ok.

i ja se sasvim slažem s njom.
i to i je ono što u cijeloj toj priči oko kućnih poroda mene smeta.

Evo, upravo ovo, potips totalni (ja nisam cvijetina prijateljica ).