socijalni slučaj u susjedstvu?
Drage moje, nisam znala na koji podforum da ovo stavim pa
se ispričavam ako sam fulala.
Imam jedan problem pa molim pomoć oko rješavanja.
Otprilike mjesec dana se kod nas po kvartu motaju 2 malena dječaka
oko 3,5 i 5 g. pripadnika jedne manjine. Cijeli dan su vani sami, ljetno obučeni, skoro bosi i voze se na nekim malim biciklićima. Voze se po parkiralištima i okolnim cesticama, a automobili ih stalno zaobilaze.
Međutim još sam u šoku što sam jučer doživjela.
Izvela sam svoju djecu na vožnju na biciklićima, a kako je sada oko 7 navećer već mrak, vidim ja te male jadničke kako se voze po mraku na tim biciklićima (koji su vrlo niski) po cesti i blizu izlaza iz podzemne garaže. Odjednom na udaljenosti cca 15 m od mene vidim kako auto velikom brzinom ide na tu djecu i hvala bogu u zadnji čas ih zaobilazi, dolazi i drugi auto iza njega, isto ih jedva vidi i u zadnji čas staje nasred ceste. Maleni uopće nije svjestan opasnosti i on se ponovno bicikličem približava gumi auta koji ga je skoro zgazio. Ja sam bila toliko
udaljena da ih nisam mogla zgrabiti, a ni potrčati jer sam držala svoju djecu pokraj ceste na biciklićima, ali sam pokušavala upozoriti.
Žena koja je vozila ovaj drugi auto se je toliko prepala da je izašla i počela vikati na mene "jesam li ja normalna" jer je vidjela da ih opominjem i mislila je da su samnom. I inače sam ih u parkiću znala opominjati da paze jer djeca puno puta dnevno padaju, udari ih ljuljačka u glavu i sl. jer još su jako mali, ali nisam sigurna koliko me razumiju jer pričaju svojim jezikom.
E sad, što sam ja mogla dalje učiniti, rekla sam im da moraju ići kući,
pitala da li da ih ja odvedem mami, što bi najrađe napravila, ali stvarno neznam točno gdje stanuju, a po mraku i sa svoje dvoje malih nisam mogla krenuti tražiti.
Bila sam šokirana i nešto sam morala poduzeti pa sam nazvala policiju nadajući se da će oni obavijestiti centar za socijalnu skrb. To bi tako trebalo ići. Međutim na policiji su me počeli uvjeravati da oni ništa ne mogu, da je to jednostavno tako,da se "oni" obično razbježe kad se dođe k njima, da ih je puno...Centar ne misle obavjestiti pa sam ja rekla da ću sama.
Jutros sam nazvala područni centar i rekli su mi mogu napraviti prijavu, ali osobno. Radno vrijeme im je kad i moje, a radim na drugom kraju grada, tako da trebam poseban manevar za otići tamo.
Inače se grozim pomisli odvojanja roditelja i djece ma kako siromašni i zapušteni bili jer je obitelj sveta stvar i nisam nikada mislila da ću morati intervenirati radi tuđe djece, ali juče su njihovi životi stvarno bili u opasnosti.
Imate li kakav pametan savjet?
 |
|||
Odgovori s citatom
krojachica prvotno napisa
