Što sam naučila od svoje djece?

[Ifigenija]

Potaknuta temom propitivanja roditeljskoga ne i poslušnosti, odlučila sam otvoriti svoju temu.

Temu o tome kako su naš naša djeca oblikovala, što su nas naučila, gdje smo drugačiji i bolji jer smo prihvatili izazov odgajati ih...

Mene je sin jasno i glasno i nepopustivo naučio da se njemu ne vrijedi obraćati ako si iz bilo kojeg razloga van sebe, ako neumjereno žuriš, ako si neurotičan, ako ti je pukao film. Time sam zadobila jednu dosad nepoznatu samokontrolu. Jednostavno - on je kao zid u tome... fascinantno je kako se ljudi rađaju sa karakterom i granicama. I koliko je to dijete dubinski empatično, koliko duboko on vidi, prepoznaje i zrcali emociju. Iskreno, to je istodobno i užasna osobina, i teško je s time živjeti. Ali i neizmjerno dragocjeno.

Moja me je kćer naučila kako se blaziranim pogledom može pokrenuti brda, i kako se može treptati okicama u svakoj situaciji na način da omekšaš svakoga i sve, a prije svega sebe, i kako da od sebe radiš komediju na najzabavniji i najkorisniji mogući način.

Ona me je naučila i kako da bijes u trenu pretvorim u smijeh.

Sin me je naučio da slušam ljude temeljitije... jer je njegov tijek misli često tako iznenađujuć, a čim sam malo promislila - zapravo posve logičan; kad on nešto kaže, više nemam poriv reći - nije, ne može... jer me stoput uvjerio da se na običnom prometnom znaku npr. krije neka druga slika, ako samo malo pogledaš nakrivo, ako zamisliš nešto, ako škiljiš, ako gledaš npr. preko papira ili ruba naočala. Pomogao mi je da svijet opet gledam svježijim očima, i da umjesto da se stalno šokiram tuđim viđenjima - u njima uživam.

Oboje su me naučili da se sve može ako je prvo na prvom mjestu - prvo se poveži, prvo izgradi odnos, a onda sve može biti. Ne bi čovjek rekao kako je nama odraslima puno puta to teško. Nakon par godina roditeljstva kad se osjećam da mi glava gori od žurbe i stotina problema prvo sjednem s njima i dam vremenu šansu da nas zbliži. Uvijek upali...

Što su vas vaši naučili?

[Peterlin]

Lijep topic, Ifigenija...

Mene su moji naučili strpljenju i toleranciji, i još me uče koječemu... uglavnom sitnicama koje život znače. Naučili su me da moram srediti sama sebe prije nego krenem "sređivati njih". I to je to. Kad sam ja (i mm) ok, s klincima obično nema problema.

[jerry]

super si to srocila Ifigenija!
CITAT: Oboje su me naučili da se sve može ako je prvo na prvom mjestu - prvo se poveži, prvo izgradi odnos, a onda sve može biti. Ne bi čovjek rekao kako je nama odraslima puno puta to teško. Nakon par godina roditeljstva kad se osjećam da mi glava gori od žurbe i stotina problema prvo sjednem s njima i dam vremenu šansu da nas zbliži. Uvijek upali...
da, to je definitivno!

dijete moze odrasloga nauciti trima stvarima: 1. da se veseli bez razloga; 2. da uvijek bude necim zabavljen; 3. da se zna svom snagom zauzeti za ono sto zeli.

[pikula]

Odlična tema! Mene su djeca naučila to da bebe rastu i postanu mala djeca, pa veliki mudraci i da se svaki dan skrivaju nova čuda u jednom te istom parku. toliko za sad

[Beti3]

Mene su moji naučili da mogu voljeti neograničeno, bez obzira na sve što mi prirede. A priredili jesu, ali moja ljubav prema djeci ostaje uvijek ista. Da toliko mogu voljeti nisam znala dok nisam imala djecu.

[Anemona]

Naučila sam da najbrži put, ne mora biti najbolji, naispravniji,... da se na cilj dođe i uz usputno vrludanje i neopisivu zabavu.

[Trina]

Mene su moji naučili što to znači zapravo voljeti. Isto tako da imam jako velik prag tolerancije umora i neispavanosti. Djeca su iz mene izvukla sve najbolje ali isto tako su me naučili da me ama baš nijedna stvar u životu ne može dovesti do ludila kao oni. Prije sam mislila da postoji nekakva granica koju ne mogu prijeći jer inače pucam. Sad znam da kad prijeđeš granicu i pukneš, možeš pucketati i dalje koliko god treba i da je ljudski organizam i psiha jako izdržljiv

I sviđa mi se tema ali su mi odgovori prepatetični, dajte malo realnosti

[Trina]

I još nešto sam naučila uz djecu. Da su djeca idealan trening za daljnji život. Meni su moji tako dobro izbrusili karakter, očvrsnuli me, fizički i psihički me ojačali da mi više ništa u životu nije teško

[Anemona]

Ajde jedan realniji, ako je prvi odgovor precmoljav.
Dijete me naučilo da mogu biti hrabra i gristi i ujedati kad to situacija zahtijeva, uglavnom u pozitivnom smislu.
Nije mi više apsolutno nikakav problem graknuti i zauzeti se za sebe.
Danas sam i od direktorice pohvaljena u stilu da meni barem nikad nije problem reči što mislim kad treba.
Eto, dijete me naučilo da ne treba šutjeti. Naravno, osim situacija kad je šutnja zlato.

Naučilo me i hrabrosti, odvažnosti, uglavnom, naučila sam da ako je potrebna borba, treba se boriti, a ne stisnuti se u mišju rupu.

[pikula]

Mene su baš naučila da budem cmoljava, ja sa prije bila 100 postotna amazonka, rekla sam bobu bob plus kusur i sa djecom sam konačno naučila sjest i ohanut, ovdje grm ondje cvijet, ala je lep ovaj svijet Što mogu, ako nekome nije po ukusu.

[rosa]

Naučili su me da moram srediti sama sebe prije nego krenem "sređivati njih". I to je to. Kad sam ja (i mm) ok, s klincima obično nema problema.

Ovako.

[makita]

Meni djeca tako divno mirišu.
Na djecu.
Ne znam jel to osjetite, al to me nakon radng dana tako opušta.
A još kad im kažem da sam umorna, pa kad me krenu masirat, odmarat...

[ivy]

naučila sam preživjeti s minimalno spavanja

[Peterlin]

Ja mislim da djeca svakoga od nas nauče baš onome što nam fali da budemo potpuni. Nestrpljive - strpljenju, spavalice - nespavanju, nesnalažljive - snalažljivosti itd... kombinacija ima neprebrojivo mnogo.

[majoslava]

men su klinci naucili da samu sebe ne uzimam ozbiljno.
osim toga sam se naucila gospodariti vremenom i prioritizirati...

[SikaPika]

Mene su baš naučila da budem cmoljava, ja sa prije bila 100 postotna amazonka, rekla sam bobu bob plus kusur i sa djecom sam konačno naučila sjest i ohanut, ovdje grm ondje cvijet, ala je lep ovaj svijet Što mogu, ako nekome nije po ukusu.

E baš to! Nekada sam cupkala čekajući na blagajni, a sada uživam u glupiranju s curom...
Naučila me neizmjernoj strpljivosti, toleranciji, popustljivosti, gledanju kroz prste, nježnosti, samokontroli, prioritetima (odnosno jednom jedinom).

Pjesmicama! Ne sjećam se pjesmica iz djetinjstva, ali zato znam sve iz njezinih slikovnica!
Kao i Anemona, i ja se sad lako mirim da dan vjerojatno neće biti onakav kakvim ga zamislim što mi na kraju krajeva uopće ne bude važno.
Osim toga, otvorila mi je oči pa su moje prijašnje nedoumice postale još veće i zapravo ih si nikada neću moći razjasniti jer moja mama više nije živa i ne mogu je pitati. No zato još bolje znam što trebam dati svome djetetu i koliko treba biti neraskidiva veza između majke i djeteta, a nema veće i jače (barem bi tako trebalo biti).

Naučila me da nikad ne reci nikad pa se sa smijehom sjećam komentara koje sam upućivala kumi zbog "neodgojenosti" njezinog djeteta. O, što li sad misli o mojem!

[Beti3]

Naučila me da nikad ne reci nikad pa se sa smijehom sjećam komentara koje sam upućivala kumi zbog "neodgojenosti" njezinog djeteta. O, što li sad misli o mojem!

Lijep post. Naročito ovo je po meni prava istina u odgoju djeteta. Ali, tek te dijete nauči tome. Savjeti prije ne vrijede, zar ne?

[Audrey]

Neki dan kaže meni moj sinko: 'Mama, jelda kako je lako nešto izgubiti, a poslije to teško ponovo nađeš?'. On je vjerojatno mislio na gumicu koju je izgubio u školi, ja sam pomislila na sasvim nešto nematerijalno.
Uz brdo lijepih stvari, mene su moja djeca naučila kako vrijeme brzo prolazi i što je to istinski strah.

[seni]

mozda najvaznije sto, ne bih to bas nazvala "sto me je dijete naucilo", nego vise sto mi se kroz svakodnevno zivljenej s djetetom sve vise i vise potvrduje jest:
roditeljstvo, a pogotovo sretno i uspjesno jest prvenstveno odnos.

sve ostalo su ovakve ili onakve tehnike, koje mogu u nekim segmentima pripomoci, ali odnos je alfa i omega svega.

[Ifigenija]

Naučila me da nikad ne reci nikad pa se sa smijehom sjećam komentara koje sam upućivala kumi zbog "neodgojenosti" njezinog djeteta. O, što li sad misli o mojem!

Ovo je živa istina.
Jučer mi je sinulo da više ne optužujem ni majku koja ima sina propalicu ni kćer flundru. Nikoga. Svjesna sam kako je roditeljstvo težak pothvat i kako su ljudi ipak ograničeni. I naša djeca ispadaju dobro malo jer se trudimo, malo jer su dobre građe, a ponajviše milošću Božijom...

[pikula]

Meni je omiljena ona: kad sam bio mlad nisam imao djece i imao sam deset teorija o odgoju, sad imam petero djece i nijednu teoriju ))

[eris]

Moja su me djeca naučila :da mogu biti bolja, da mogu biti nježnija, da mogu biti efikasnija, da mogu biti grublja, svake minute njihovog života. A najviše cijenim kako bezuslovno vole i praštaju. To me često posrami.