Moje dijete je asocijalno...

[koksy]

Oduvijek je Sven bio malo povuceniji, uvijek mu je duze trebalo da se ukljuci u igru, al znam da se obozava igrat s djecom, posebno starijom, za njima hoda ko psic.
Ali, oduvijek, kad god bi dosla po njega u vrtic on bi bio sam, sam slaze kockice, puzzle, slagalice...dok druga djeca rade nesto kolektivno. I uvijek sam u sali s MM-om govorila da nam je sin asocijalac. Sve dok mi danas isto to nije rekla i teta u vrticu. E tu sam progutala knedlu. Dakle, upotrijebila je bas tu rijec koja mi je strasno zazvucala nakon sto je nastavila kako se posvetila tome da ga vise ukljuci, da puno rade obje s njim, da probam donjet neke igracke s kojima ce on privuc drugu djecu... Srce mi se steglo!
On se i doma najcesce igra sam, kako i sama teta kaze on ima svoj prostor i zahtjeva da se taj njegov prostor postuje, u suprotnom se naljuti.
S odraslima se jako brzo sprijatelji i ima povjerenja u svakog.
Veselo je dijete, puno se smije, prica...nije povucen.
Po meni to je tipican karakter MM-a, to sam rekla i teti ali ona smatra da ipak to nesto nije ok i da treba poradit na tome. A ja ne znam sto bi to trebala radit? Da ga silim da se druzi s drugom djecom ako mu to ne odgovara?

[MarijaP]

Moj se jako voli igrati s jednim djetetom. Više je previše - isto stoji po strani.
Pa se trudimo to mu i omogućiti. Ili si pozovemo nekog doma ili idemo u posjete gdje ima djete njegove dobi.
Moj ima 2,5 god. Za sad mi to nije alarmantno jer se doma sa sekom lijepo zaigra pa mislim da je to više stvar karaktera - smeta ga gungula.

Možda je teta mislila da bi mogao imati probleme sa uklapanjem u školi?
Da pokušate samo sa jednim ili dvoje djece? U sigurnosti doma?
Kod mog to dosta dobro djeluje. Lijepo se oslobodi (ne odmah - treba mu i za to vremena) i poslije priča o tom djetetu.

I mislim da je asocijalno preteška riječ za tako malo dijete. Ipak prihvaća vrtić, zar ne?

[maria71]

pa ima samo 3 godine.... svašta

kaj bi trebao ići s društvom van ?

ok, možda je povučeniji nego ostali pa ćete to uz malo usmjeravanja probati promijeniti.... i ja sam asocijalna pa živim .

[eris]

Obično se tako ponašaju djeca koja rastu uz isključivo odrasle ljude. Mislim, u porodici nema djece njegovog uzrasta ili se u široj porodici nemaju priliku češće viđati. Moja staria kći je bila ista. Nema stida, neugode, ali jednostavno ona je voljela sama da se igra. I sve tako do 5. razreda, kada sam pričala sa njo, kritikovala je čak jer je čitav ljetni raspust provela u kući, uz tv, ili eventualno išla sa nama u posjete nekome. A ne možeš baš dijete od 11 godina vodii u igraonicu. Tada je prelazila u novo odjeljenje i iskoristila tu priliku da među novom djecom uspostavi nove prijatelje, a nije imala predrasuda ni prema kome a ni ona prema njoj. Sad je previše socijalna, imam hrpetinu tinejdžera što mi vise po kući čitave dane. Al budi uporna

[tanja_b]

pa ima samo 3 godine.... svašta

kaj bi trebao ići s društvom van ?

ok, možda je povučeniji nego ostali pa ćete to uz malo usmjeravanja probati promijeniti.... i ja sam asocijalna pa živim .

Pa baš.
Kako uopće netko može za trogodišnje dijete reći da je asocijalno? Pa ono svoje socijalne kompetencije tek treba razviti.
I moje dijete je u toj dobi bilo "asocijalno". Trebalo mu je pola godine da počne aktivnije komunicirati s djecom u grupi (tada je tek krenuo u vrtić). Na slikama s vrtićkog maskenbala vidi se kako djeca plešu, a on sjedi na klupi sa strane i drži svoju knjigu u ruci

S 5 godina je promijenio ploču, a sad, s punih 6, za moj ukus je previše "socijalan" (ipak je dijete asocijalne majke, jel'te ). Istina da mu društveni odnosi nikad nisu bili jača strana, pa i sad ponekad ima problema s uključivanjem u igru i sl., ali i na tom polju postupno napreduje.

[Mater Studiorum]

Obično se tako ponašaju djeca koja rastu uz isključivo odrasle ljude. Mislim, u porodici nema djece njegovog uzrasta ili se u široj porodici nemaju priliku češće viđati. Moja staria kći je bila ista. Nema stida, neugode, ali jednostavno ona je voljela sama da se igra. I sve tako do 5. razreda, kada sam pričala sa njo, kritikovala je čak jer je čitav ljetni raspust provela u kući, uz tv, ili eventualno išla sa nama u posjete nekome. A ne možeš baš dijete od 11 godina vodii u igraonicu. Tada je prelazila u novo odjeljenje i iskoristila tu priliku da među novom djecom uspostavi nove prijatelje, a nije imala predrasuda ni prema kome a ni ona prema njoj. Sad je previše socijalna, imam hrpetinu tinejdžera što mi vise po kući čitave dane. Al budi uporna

Slična priča s mojom K., baš sam se nasmijala na "hrpetinu tinejdžera" koji vise po kući, i kod nas je tako.
Mi nismo bili uporni, puštali smo je da bude svoja i bili podrška kada je to što je drugačija postajalo bolno.
Sjećam se učiteljice koja nam je u prvom razredu zabrinuto rekla kako nešto s njom nije u redu jer se ona, dok svi trče, jure i viču, osami, bere cvijeće i pjeva.

[buhtlić]

Pozdrav, evo i moj Vito je takav (26mj)...veseo, živahan....razigran, ponekad hiperaktivan...ali najviše se voli sam igrat, uopće ga druga djeca ne privlače, više se veže za neke igračke i sam se onda igra a ako netko želi tu istu igračku, odmah je "rat". Ali mislim da to nije još ništa alarmantno

[lasica]

ja tu za sada vidim samo jedan problem a to je "stručno" osoblje kojem ostavljaš sina.

[anledo]

Pa baš.
Kako uopće netko može za trogodišnje dijete reći da je asocijalno? Pa ono svoje socijalne kompetencije tek treba razviti.
I moje dijete je u toj dobi bilo "asocijalno". Trebalo mu je pola godine da počne aktivnije komunicirati s djecom u grupi (tada je tek krenuo u vrtić). Na slikama s vrtićkog maskenbala vidi se kako djeca plešu, a on sjedi na klupi sa strane i drži svoju knjigu u ruci

S 5 godina je promijenio ploču, a sad, s punih 6, za moj ukus je previše "socijalan" (ipak je dijete asocijalne majke, jel'te ). Istina da mu društveni odnosi nikad nisu bili jača strana, pa i sad ponekad ima problema s uključivanjem u igru i sl., ali i na tom polju postupno napreduje.

skviknem od teta koje tako nesto lupe i ostanu zive
prije trece godine, a nerijetko i kasnije, uopce NEMA GOVORA o socijalizaciji i to je cista bedastoca

s druge strane, ima nas razlicitih i asocijalnost uopce nije problem sve dok osoba nije antisocijalna

s trece strane, probaj ga ne etiketirati asocijalnim - to lako spada u domenu vjerovanja i samoostvarujucih prorocanstava

[anledo]

ja tu za sada vidim samo jedan problem a to je "stručno" osoblje kojem ostavljaš sina.

a ovo potpisujem od ja do tocke

[lasica]

džizs.pa da,još i dob u kojoj je,nekak sam zabrijala da je stariji..uvijek postoji mogućnost i da su mu dosadna ta djeca.u principu ti najbolje možeš uvidjeti da li zaista ima problema ili ne-ali sad je za to ipak još prerano (tvrditi da se dijete povlači u sebe,nije društveno i sl.).
tetu bih molila da mi na papir točno iznese što sve misli o "problemu".to bi je trebalo ohladiti od paušalnih procjena (jel ona psiholog?nije.onda nek se rađe bavi svojim poslom).jel uopće ikada pitala to dijete zašto se sam igra? (što je normalno za tu dob ali ju nou vat aj min)

[bauba]

uh.. kako me ovo sad uzrujalo-socijalizacija, asocijalizacija.. dijete od 3 godine.
slažem se sa lasicom da bi sa tom tetom definitivno malo opširnije porazgovarala. na temelju točno čega je donijela zaključak da je klinac "asocijalac"?
tako etiketirati.. uh, uh.

[majoslava]

spontano mi se cini komentar tete neumjesan, pogotovo prijedlozi da se nose igracke za privlacenje ostale djece... nekoj djeci je lakse se druziti s ostalom djecom, i interesantnije, a nekoj je teze ili manje interesantno... postoje razliciti 'sindromi' koji imaju kao posljedicu da se ljudi teze 'socijaliziraju' u skladu sa drustvenim normama, ali cini mi se da teta nije ni na to mislila, nego jednostavno postavila dijagnozu asocijalan....
ja bih porazgovarala s tetkom, da vidim jel ona mislila unijeti vise sadrzaja u tu svoju dijagnozu, i sto u krajnjoj liniji oni u vrticu cine konstruktivno da se dijete vise ukljuci u vrticku zajednicu. ima puno djece u toj dobi koja preferiraju drustvo odraslih, koliko mu tetke izlaze u susret u tome?
ja ni bih rekla da djeca bilo koje dobi se ne socijaliziraju i ta to tek krece u kasnijim godinama, buduci da mi jesmo drustvena bica i volimo da bude drustvo oko nas, ali mozda ne biramo uvijek drustvo istih godina i mozda ne sudjelujemo u druzenju sa okolinom jednako aktivno kao ostali...

[koksy]

Pa ne znam, ta teta je ustvari jedna od rijetkih u tom vrticu (koliko ih ja znam) koja se bas puno posvecuje tim klincima, svaki dan kad dolazimo po klince ona svakom roditelju isprica neku zanimljivost koju je dijete taj dan reklo ili napravilo, o svakom klincu moze pricat i pricat, bas se vidi da ih prati. Ova druga jedva da dovidenja kaze.
Zato me ustvari najvise to i pogodilo, iako, ja vidim i sama da mi dijete nije najdrustvenije. Voli djecu al ne voli da mu netko dira igracku koju on u tom trenu ima. To ga bas jako naljuti i onda time otjera drugu djecu od sebe, ja ga ucim djeljenju, posudivanju, poklanjanju...Ne znam sta bi vise. On je takav. Ne voli ni da ga grli ili dira itko osim najblize obitelji, sto ja potpuno postujem i uopce to ne zelim mjenjat.
Ustvari i ja sam bas prvo pomislila nije li premali da bi bio asocijalan..

[Bubica]

mogu i tako mala djeca pokazivati probleme u kontaktima s drugimljudima ali ti se problemi sigurno ne ocituju na nacine koje ti opisujes. Moja je, ja bi rekla, jako drustvena, pa, naravno, uopce ne voli da ju diraju a kamo li grle nepoznati ljudi (makar ne prvih pola sata) niti voli da joj netko dira igracku s kojom se ona upravo igra (stara je 26 mjeseci).

Ako stvarno imas povjerenja u tu tetu trazi individualni razgovor s njom (u nasem vrticu postoji ta mogucnost, kao informacije u skoli) i onda na miru i u detalje porazgovarajte u cemu je stvarno problem (jer teta, na osnovu iskustva sigurno moze prepoznati neke probleme, mozda ih samo nespecificno opisuje) i sto ti predlaze ciniti (ovo s igrackama je i meni bzvz.)

[bauba]

al ne voli da mu netko dira igracku koju on u tom trenu ima. To ga bas jako naljuti i onda time otjera drugu djecu od sebe, ja ga ucim djeljenju, posudivanju, poklanjanju...Ne znam sta bi vise. On je takav. Ne voli ni da ga grli ili dira itko osim najblize obitelji, sto ja potpuno postujem i uopce to ne zelim mjenjat.

ni moj sin ne dijeli. sve hoće za sebe. ako mu netko upadne u koncep igranja, urla od bijesa. kad želi, da i bager sa kojim spava i jede. mrcvarila sam ga time-da mora dijeliti, posuditi-on je morao a drugi klinac nije morao-on mu je otimao! i onda mu objašnjavati i smirivati ga kao da je on nešto kriv jer ne da svoje...
u kratkim crtama, znam da ti je teško zbog toga ali nije to ništa na kakve sve "socijalne" situacije nailazim s njime što je stariji. a tek su mu 3.
ponavljam-teta ti etiketira klinca i jako si nesretna zbog toga. što duže čekaš razgovor sa tetom, to ćeš više patit. lijepo je što je tako brižna s djecom ali provjeri koliko je zapravo-profesionalka. naravno-bez drskosti jer ne želimo tetu naljutiti. (malo ironije, sorry.)

[majoslava]

pa ni nevoljkost posudjivanju igrackama ne znaci da je dijete asocijalno...

mozda se ona malo nespretno izrazila nazivajuci ga asocijalnim, pa te malo to navelo na razmisljanje, buduci da izgleda da si sama imala razmisljanja u pravcu njegovog, nazovimo to radije, integriteta...

lijepo je to sto kazes da je teta angazirana oko djece, i da ih primjecuje i analizira, mozda je dobro da trazis razgovor o tome ako te toliko 'zarezalo'

po ovome sto opisujes, ne zvuci da je nesto problem, osim sto je njegov integritet i potreba za prostorom drugacija od neke druge djece. premda nista ne zvuci neobicno, sasvim je ok da djeca ne zele dijeliti igracku, da ne vole da ih se smeta u njihovom radu, da ne vole da ih se grli i mazi, osim osoba koje oni misle da su zasluzile, da im je lijepo druziti se sa starijom djecom i odraslima. osim toga, kad je vec vrijeme za polazak kuci, djeca budu i poumorna, i puna im je kapa drustva, nije neobicno da se malo povuku...

[zhang]

pa tko od nas bi bio odusevljen da mu netko ddje i uzme igracku s kojom smo se zaigrali.
zamisli situaciju: lezis na plazi, citas knjigu (oke, oke, to je kad imas dijete cisti sf, ali ionako zamisljamo situaciju :mgreen, taman si na najzanimljivijrm dijelu i dodje neko sa strane i uzme ti knjigu jer bi bas sada citao bas tu knjigu... pa haloo, kak bi mi reagirali, jos su nasa djeca cisto fina...

osobno, mislilm da svatko od nas ima razlicite potrebe za drustvom/samocom i da nista od toga nije bed. sven ti nije asocijalan, samo bira drustvo.

[zhang]

pa tko od nas bi bio odusevljen da mu netko ddje i uzme igracku s kojom smo se zaigrali.
zamisli situaciju: lezis na plazi, citas knjigu (oke, oke, to je kad imas dijete cisti sf, ali ionako zamisljamo situaciju :mgreen, taman si na najzanimljivijrm dijelu i dodje neko sa strane i uzme ti knjigu jer bi bas sada citao bas tu knjigu... pa haloo, kak bi mi reagirali, jos su nasa djeca cisto fina...

osobno, mislilm da svatko od nas ima razlicite potrebe za drustvom/samocom i da nista od toga nije bed. sven ti nije asocijalan, samo bira drustvo.

[mihim]

Moj Mihi u vrtiću ima " ekipu ", njih troje malih divljaka. Al recimo doma, većinom se igra sam, hoće da budem pored njega, al neda mi niš dirat, hoće sam. I isto sam se bila malo nanervirala, tj. zabrinula jer stalno nešto slaže kockice u visoki toranj, pa mostiće ma svašta izmisli, autice poreda u kolonu valjda njih 50 i to može dugo radit, il ih " parkira ".
Al ipak mislim da je to sve ok. I kolko znam do 3 godine je normalno da se sami igraju. A mi smo blizu, baš bi mogle se naći na " zajedničko " igranje.

[Peterlin]

Tja, nismo svi isti... Ja se ne bih uzbuđivala.

Moj stariji je takav - u razredu si je "dobar" s drugom djecom, ima jednog najboljeg prijatelja, ali nikada nije volio gomilu, ne podnosi društvene sportove, sam je sebi dovoljan... Kontakt uspostavlja prvo s odraslima (odgajateljica, kasnije učiteljica, trener i sl.) a tek onda s djecom i to drugo mu je dugo bilo naporno.

Moj mlađi isto, on nešto bolje uspostavlja socijalni kontakt. On ima svoju ekipu u razredu, ali svaki dan mora dio vremena provesti i sam. Druga djeca u kvartu se igraju u čoporu, a moj sin uzme luk i strijelu i gađa metu, nitko mu ne treba.

Eh, s vremenom su razvili sposobnost da okupe društvo koje im treba i kad im treba. Složila bih se sa zhang - djeca su i te kako sposobna birati društvo. Moji sinovi obožavaju klapu iz glazbene škole, jer im izgleda bolje odgovara ekipa koju ne zanima samo nogomet. Ja sam zadovoljna, lagala bih da tvrdim drugačije.

[Peterlin]

Zaboravih ovo - koksy, kako se tvoj sin slaže sa starijom djecom? Moji su se obično dobro snašli sa klincima starijim 2, 3 godine ili više, a s vršnjacima dugo je to bilo 0 bodova.

[koksy]

Zaboravih ovo - koksy, kako se tvoj sin slaže sa starijom djecom? Moji su se obično dobro snašli sa klincima starijim 2, 3 godine ili više, a s vršnjacima dugo je to bilo 0 bodova.

Mislim da sam i napisala gore da se sa starijim klincima super slaze, koliko ja vidim odgovara mu to sto stariji preuzmu inicijativu u igri pa ih on uvijek veselo prati, A i stariji klinci vole njega jer je on bas umiljat.

Vidis, sad sam ja malo zbrojila 2 i 2. On ustvari sa starijima djeli igracke jer ga oni traze da se poigraju a ja ga oduvijek ucim da, ako ga netko zamoli, posudi tu igracku. Ovi njegovi vrsnjaci najcesce samo otimaju pa je vjerovatno u tome problem. Jer on ce dat i zadnji komad cokolade (iako uz tuzan pogled ) ako ga netko lijepo zatrazi.

[Peterlin]

Eto, na to sam mislila! DIjete je jednostavno zrelije i naprednije od većine vršnjaka. Nemaš razloga za brigu... Uostalom, grupe se u vrtiću preslažu kojekako svake godine, a i kroz godinu i to je baš dobro za ovakvu djecu, jer pružit će mu se prilika naći klapu koja mu više odgovara.

[martinaP]

Andija se najbolje slaže s predškolcima, jer sa svojim vršnjacima nalazi vrlo malo zajedničkih interesa. Srećom, u vrtiću je u dobno miješanoj skupini, tako da ima društvo.

[anna-y]

I ja u tvojoj priči prepoznajem mog malog (4,5 god):
Ja za njega volim reći da je "Vuk samotnjak". Baš sam nedavno i tete pitala za mišljenje u vezi tog njegovog samovanja. Moje tete su super i kažu da svako dijete ima svoju osobnost, koju poštuju i prilagođavaju se.
U vrtiću čujem da se manje-više igra sam, nešto slaže, crta ili čita, pa je uglavnom u nekom ćošku. Ipak, kad o nečemu razgovaraju, on se samo iznenada ubaci iz nekog prikrajka sa komentarom ili odgovorom koji drugi ne znaju.

I on više voli stariju djecu i krpa se uz njih bez ikakva srama ili kompleksa. Isto tako odraslima prilazi bez neugode i samouvjereno.
Djeca ga unatoč tom njegovom samotnjaštvu vole i prihvaćaju, jer kad je u điru, zna biti veseljak, provaljuje njima smiješne gluposti i voli divljati.

Zanimljivo je da je doma okružen nećakinjama i hrpom djece, ali se i tu često voli osamiti, što mene nervira: Sva djeca izađu na zrak igrati se, a on "ima posla" i ostaje u sobi sam se igrati. Kad počne padati mrak i svi uđu u kuću, on se sjeti da bi se baš sad vozio na biciklu, pa bi išao po malog prijatelja u susjedstvo da ga zove van. Ja pošizim!
Jučer sam ga na silu natjerala da izađe na sunce.

Ne čudi me sve to jer sam i ja pomalo samotnjački tip, ali isto ne bi voljela da on u životu bude po strani, da nema prijatelje, ili da se pretvori u nekog kompjuterskog frika, koji sam čuči u nekoj mračnoj sobi.
Kako naći pravu mjeru?

[petarpan]

A gle, za mog četverogodišnjaka svi vele da je izuzetno društven tip..Međutim, on je u mješovitoj grupi u vrtiću, još su dva dečkića njegove dobi i druži se isključivo sa njima. Ako ih nema, on poseže za solitarnom igrom i isto pozvizdi ako netko upada u "njegov prostor". On je naš sin jedinac i odrasta u kući sa četvero odraslih. Iz istoga se vrlo lako zbližava s odraslima, to mi nije čudno. Kako solazi među prvima, milion puta sam se nagledala njegovog soliranja. I on zapravo, uopće nema problema s tim. Dapače. nekad si ja djelujem "zabrinutija" zbog njega. Ono što je meni važno jest da rado odlazi u kolektiv (igrao se on sam ili ne) i da je sretan. A ovo sve ostalo polako dođe kasnije.

[nela08]

Moja starija ima 5,5 godina i sve vise mi upravo ova riječ dolazi. Ne prihvaća grupu, vrtic, novu grupu, društvena je cak napasno društvena sa odraslima, ali djecu zove djeca i osim onih s kojima se dobro pozna i potpuno nepoznatih koje hvata po dućanima ne želi se igrati. Ustvari, dok je sama.nastupa problem pa su u vrtiću spominjali nedostatak samopouzdanja, igra se sama i jednostavno se ne zna/ne želi uključiti. Taj problem sa vrticem traje već stvarno dugo i bile smo na vise razgovora sa psihologinjom u kojima je uvijek ispalo kako ce se ona srediti i da jr to sve normalno, ali ja mislim da ju najbolje poznam i vidim da to nije OK....a vise ne znam kako da joj pomognem ili kako da ju usmjerim....

[Peterlin]

nela, potraži drugu sredinu za svoje dijete. Ne mislim da ju trebaš ispisati iz vrtića, ali možda to nije društvo koje joj najbolje odgovara. Ne treba ništa mijenjati, ali možda treba nešto DODATI.

Sama ćeš najbolje znati da li je za tvoje dijete dobar izbor neki dječji zbor (ako voli glazbu i pjevanje), dramska grupa ako voli glumiti, škola stranih jezika... neki sport (štajaznam - ritmika, klizanje, gimnastika u Sokolu - to su moji dečki voljeli dok su bili mali) i slično.

Moj E. nikada nije volio većinu djece iz vrtićke grupe, a bome ni iz razreda, a kako ih dugo godina promatram, shvatila sam da je dijete u pravu - ta ekipa je zatucana i dosadna. Nisu oni za njega... A s druge strane, s ekipom iz glazbene škole si je super dobar i odahnuli smo kad su naši dečki krenuli u glazbenu školu. Za njih je to bilo dobro rješenje i stepenica prema socijalizaciji. A ti vidi što bi moglo biti zanimljivo tvom djetetu...

Vidi što ima u kvartu (za predškolce to je najbolje, a za roditelje najlakše izvedivo): knjižnice nude razne aktivnosti osim čitanja, pa onda osim dječjih zborova i glazbene škole (ima i za predškolce) ima i drugih stvari - balet, neka likovna grupa, toga zna biti po kulturnim centrima, razne kreativne radionice.... Imaš još i Bistriće (zapravo, razne programe za darovitu djecu).... Vjerojatno bi se našlo još toga.

Ne vidim jesi li iz Zagreba, ali nije to bitno. U svakoj sredini nešto ima. Dobar prijatelj mog sina od vrtićkih dana igra šah i to mu je super, u razredu se druži s malim brojem djece, a prijateljuje samo s dvojicom + svojom šahovskom ekipom s kojom ima puno zajedničkih tema, ne samo šah.

[sirius]

Kakva je inace? Kakve ju igre zanimaju? Sto zeli kad je u drustvu odraslih?
Ima li neke posebne interese?

[nela08]

nela, potraži drugu sredinu za svoje dijete. Ne mislim da ju trebaš ispisati iz vrtića, ali možda to nije društvo koje joj najbolje odgovara. Ne treba ništa mijenjati, ali možda treba nešto DODATI.

Sama ćeš najbolje znati da li je za tvoje dijete dobar izbor neki dječji zbor (ako voli glazbu i pjevanje), dramska grupa ako voli glumiti, škola stranih jezika... neki sport (štajaznam - ritmika, klizanje, gimnastika u Sokolu - to su moji dečki voljeli dok su bili mali) i slično.

Moj E. nikada nije volio većinu djece iz vrtićke grupe, a bome ni iz razreda, a kako ih dugo godina promatram, shvatila sam da je dijete u pravu - ta ekipa je zatucana i dosadna. Nisu oni za njega... A s druge strane, s ekipom iz glazbene škole si je super dobar i odahnuli smo kad su naši dečki krenuli u glazbenu školu. Za njih je to bilo dobro rješenje i stepenica prema socijalizaciji. A ti vidi što bi moglo biti zanimljivo tvom djetetu...

Vidi što ima u kvartu (za predškolce to je najbolje, a za roditelje najlakše izvedivo): knjižnice nude razne aktivnosti osim čitanja, pa onda osim dječjih zborova i glazbene škole (ima i za predškolce) ima i drugih stvari - balet, neka likovna grupa, toga zna biti po kulturnim centrima, razne kreativne radionice.... Imaš još i Bistriće (zapravo, razne programe za darovitu djecu).... Vjerojatno bi se našlo još toga.

Ne vidim jesi li iz Zagreba, ali nije to bitno. U svakoj sredini nešto ima. Dobar prijatelj mog sina od vrtićkih dana igra šah i to mu je super, u razredu se druži s malim brojem djece, a prijateljuje samo s dvojicom + svojom šahovskom ekipom s kojom ima puno zajedničkih tema, ne samo šah.

U našem gradu baš i nema neka ponuda aktivnosti za djecu, predšolci mogu na balet, folklor (koji baš i ne funkcionira), karate (ne bi baš) i engleski nakon vrtića. Prošle godine smo krenuli sa baletom, sama je tražila, imala puno entuzijazma dok nije vidjela da baš i nije to samo lepršanje u haljinicama, pa je na petom satu "poludila" da hoće doma i teta balerina onda nije znala što bi sa njom jer je to navodno bila strašna ljutnja pa ju je nekako zadržala na tom satu, a onda nam savjetovala da se ispišemo....Sada bi ona ponovo na balet i obećala sam joj da će ići, ali iskreno nisam uopće optimistična u vezi sa tim jer nema ona neke volje ili upornosti, ustvari ima ako se netko jako potrudi ju zainteresirati, ali to uglavnom uspjeva jedan na jedan ili u maloj skupini što ovo nije slučaj.

Razmišljam i o knjižnici gdje ima neka kreativna radionica, ali gotovo sam sigurna da nije za predškolsku djecu, ali to se moram još raspitati.
Inače, njen stil je vrlo oprečan, od onoga da joj doma bude dosadno, pa cvili i ispituje kuda ćemo, kada će netko doći, hoće se igrati sa svima, pa do toga da ne bi mrdnula od kuće pogotovo se to događa nakon vrtića, kao da je bila u kazni cijeli dan, konačno došla doma i sad bi ja da ona ide u dućan ili na balet i štajaznamkudaveć...

Inače, što se vrtića i društva tamo tiče, ja ne mogu shvatiti da joj nitko ne odgovara, a skoro pa je baš tako....išla je u vrtić 1,5 godinu u kojoj je imala tetu i striku, pa joj nije pasao taj stiček koji je malo čudnjikav, ali svemu je bio kriv, pa joj nije pasao dječak sa nelijepim zubima, pa su sva djeca bila glupa, pa smo čekali da se navikne, ali nije išlo nikako i onda smo ju privremeno ispisali iz vrtića od ožujka do rujna ove godine i sada se stvarno veselila polasku i djeci i preškolskoj najstarijj grupi, veselje je trajalo tri dana skraćenog boravka i opet smo na istom, od plača kada ostaje do raznih drugih ispada....

[nela08]

Kakva je inace? Kakve ju igre zanimaju? Sto zeli kad je u drustvu odraslih?
Ima li neke posebne interese?

....
Kakva je? Defiitivno nije obično prosječno dijete, puna je raznih ideja, njena glava nikada ne staje sa razmišljanjem u tisuću smjerova u kojima se često izgubi pa onda ni sama ne zna što bi i kojim redom. Svi kažu da je iznimno inteligentna i je, osim kada se tako pogubi pa zaboravi i jesti i piti da ne pričam dalje, jako otvorena i komunikativna, osim u vrtiću, veliki je emotivac i emocije ju baš pokreću od ljubavi i sreće do ljtnje dođe samo tako....

Igre koje ju zanimaju su uglavnom one u kojima ona kontrolira što i kako ide (to je vjerujem i glavni razlog zbog kojeg imamo probelme sa vrtićem), ali uglavnom je to neka akcija tipa winksica, ne igra se crtića nego ona je neka junakinja, ona kaže karatica i onda radi čuda....od odraslih treba da joj glume nekoga po potrebi, pričaju za izmišljene likove ili samo da netko bude s njom. Voli sve kreativno, voli sudjelovati u svemu što se radi, jako voli pomoći i bii korisna, voli kada ju se hvali, ali baš često pretjera pa stavri odu u drugom smjeru....
Teško ju je pridobiti da se na nešto koncentrira ako to nije njoj po volji u tom trenutku i onda se lako naljuti....

E da, igrom slučaja sada je premještena i u novu skupinu u vrtiću u kojoj je ostala njena teta koju voli, a nema onog strašnog stričeka koji joj je kao bio problem, a ponašanje je i dalje isto, što me ne iznenađuje....

[nela08]

Eto sada sam napisala psihološki profil svoje curice i baš mi neke ideje dolaze, ali prvenstveno me zanima što kažu oni izvana i svaki savjet je dobro došao.

Hvala

[sirius]

Mozda da potrazis pomoc psihologa koji razumije problem?
pa da vam da smjernice kako joj pomoci da se nosi sama sa sobom.
dakle, hipersenzibilna , inteligentna ( mozda i darovita obzirom na stanje sa koncentracijom) perfekcionistica niskog samopouzdanja zbog visokih standarda koje namece SAMA sebi.
skoci na temu darovite djece, mozda ti pisanja na njoj pomognu.

[sirius]

http://forum.roda.hr/threads/15986-D...Darovita+djeca

[Peterlin]

Eto sada sam napisala psihološki profil svoje curice i baš mi neke ideje dolaze, ali prvenstveno me zanima što kažu oni izvana i svaki savjet je dobro došao.

Hvala

Iz mog iskustva - predškolski period i početne godine osnovne škole su doba dok si dijete traži aktivnost koja će mu dulje odgovarati. Nije ništa čudno da isprobate različite aktivnosti... I mi smo to prošli i puno drugih roditelja.

Što se pak tiče baleta - budući da sama traži, možda bi mogla opet pokušati ALI ako budeš dijete upisala, jasno joj stavi do znanja da se NE MOŽE ispisati i prestati dolaziti čim joj postane dosadno, nego da mora izdržati do kraja (barem polugodišta, ako ne i cijelu školsku godinu - procijeni sama, ali postavi granicu) inače ništa od toga. Nije prerano da počne vježbati strpljenje, iako je to kod takve djece teško. S druge strane, to je vitalno da prije polaska u školu nauči da se ne može dignuti i otići doma čim joj postane dosadno...

[nela08]

Ona meni definitivno ide u neku kategoriju darovitih ili barem iznadprosjecnih ali valjda se još traži(mo) i bas vidim da joj je potrebno usmjeravanje, ali eto i sama sam zastekala jer ne znam kamo.
Peterlin, definitivno cu te poslusati sto se baleta tiče, a i vrtića isto tako. Svjesna sam da moramo raditi na strpljenju, koncentraciji, upornosti i malo kontrolirati njenu samovolju jer tesko prihvaca da nije bas uvijek sve kako ona zamišlja i da neka djeca (a ni odrasli) ne kuze taj njen svijet maste i način igre pa u tome ispadne cudnjikava i asocijalna, a u stvari ju treba dobro znati usmjeriti tj. ja trebam pomoć.
Sto se psihologa tiče ako bude potrebe tražimo.uputnicu pedijatra ili kako? Vrticka nije bas na tragu našeg problema....

[Peterlin]

Ona meni definitivno ide u neku kategoriju darovitih ili barem iznadprosjecnih ali valjda se još traži(mo) i bas vidim da joj je potrebno usmjeravanje, ali eto i sama sam zastekala jer ne znam kamo.
Peterlin, definitivno cu te poslusati sto se baleta tiče, a i vrtića isto tako. Svjesna sam da moramo raditi na strpljenju, koncentraciji, upornosti i malo kontrolirati njenu samovolju jer tesko prihvaca da nije bas uvijek sve kako ona zamišlja i da neka djeca (a ni odrasli) ne kuze taj njen svijet maste i način igre pa u tome ispadne cudnjikava i asocijalna, a u stvari ju treba dobro znati usmjeriti tj. ja trebam pomoć.
Sto se psihologa tiče ako bude potrebe tražimo.uputnicu pedijatra ili kako? Vrticka nije bas na tragu našeg problema....

Prije nego upišeš dijete na balet, porazgovaraj s trenericom/učiteljicom baleta i objasni u čemu je problem, pa joj otkrij malo trikova kako dijete dulje vremena zainteresirati da ne radi cirkuse (znat ćeš sama jer poznaš svoje dijete - kod mog E. je uvijek palilo da ga se povremeno imenuje pomoćnikom odgajatelja ili trenera, nije ga smetalo ako to povremeno budu i druga djeca).

Što se tiče psihologa, pitaj pedijatra. Znat će ti reći gdje i kako možeš dobiti pomoć u svom gradu.

Ako baš nema ništa drugo - ostaje ti školska ambulanta. Psiholozi vrše procjenu djece za upis u prvi razred, pa te možda pedijatar može uputiti na to mjesto (to je različito organizirano u različitim mjestima).

[nela08]

Prije nego upišeš dijete na balet, porazgovaraj s trenericom/učiteljicom baleta i objasni u čemu je problem, pa joj otkrij malo trikova kako dijete dulje vremena zainteresirati da ne radi cirkuse (znat ćeš sama jer poznaš svoje dijete - kod mog E. je uvijek palilo da ga se povremeno imenuje pomoćnikom odgajatelja ili trenera, nije ga smetalo ako to povremeno budu i druga djeca).

Što se tiče psihologa, pitaj pedijatra. Znat će ti reći gdje i kako možeš dobiti pomoć u svom gradu.

Ako baš nema ništa drugo - ostaje ti školska ambulanta. Psiholozi vrše procjenu djece za upis u prvi razred, pa te možda pedijatar može uputiti na to mjesto (to je različito organizirano u različitim mjestima).

Hval ti!
Raspitati ćemo se.

[inikaaaaaa]

Oduvijek je Sven bio malo povuceniji, uvijek mu je duze trebalo da se ukljuci u igru, al znam da se obozava igrat s djecom, posebno starijom, za njima hoda ko psic.
Ali, oduvijek, kad god bi dosla po njega u vrtic on bi bio sam, sam slaze kockice, puzzle, slagalice...dok druga djeca rade nesto kolektivno. I uvijek sam u sali s MM-om govorila da nam je sin asocijalac. Sve dok mi danas isto to nije rekla i teta u vrticu. E tu sam progutala knedlu. Dakle, upotrijebila je bas tu rijec koja mi je strasno zazvucala nakon sto je nastavila kako se posvetila tome da ga vise ukljuci, da puno rade obje s njim, da probam donjet neke igracke s kojima ce on privuc drugu djecu... Srce mi se steglo!
On se i doma najcesce igra sam, kako i sama teta kaze on ima svoj prostor i zahtjeva da se taj njegov prostor postuje, u suprotnom se naljuti.
S odraslima se jako brzo sprijatelji i ima povjerenja u svakog.
Veselo je dijete, puno se smije, prica...nije povucen.
Po meni to je tipican karakter MM-a, to sam rekla i teti ali ona smatra da ipak to nesto nije ok i da treba poradit na tome. A ja ne znam sto bi to trebala radit? Da ga silim da se druzi s drugom djecom ako mu to ne odgovara?

E ovo ko da sam ja pisala. Ma koje asocijalno za boga miloga. Svi smo mi različiti i jedinstveni. Moj je četverogodišnjak točno takav. Nema panike.
Jedino mi je malo bila frka kad mi je izjavio da bi on htio ostati malen i ne ići ni u vrtić ni školu ni raditi , jer mu je ovak baš super

[inikaaaaaa]

Dijete ti je savršeno baš takvo kakvo je!!! I zašto se pobogu mučiš time što će netko drugi mislit?! Opusti se i uživaj u roditeljstvu...
ah mi žene baš volimo komplicirat