Moje dijete je asocijalno...

[Mater Studiorum]

Obično se tako ponašaju djeca koja rastu uz isključivo odrasle ljude. Mislim, u porodici nema djece njegovog uzrasta ili se u široj porodici nemaju priliku češće viđati. Moja staria kći je bila ista. Nema stida, neugode, ali jednostavno ona je voljela sama da se igra. I sve tako do 5. razreda, kada sam pričala sa njo, kritikovala je čak jer je čitav ljetni raspust provela u kući, uz tv, ili eventualno išla sa nama u posjete nekome. A ne možeš baš dijete od 11 godina vodii u igraonicu. Tada je prelazila u novo odjeljenje i iskoristila tu priliku da među novom djecom uspostavi nove prijatelje, a nije imala predrasuda ni prema kome a ni ona prema njoj. Sad je previše socijalna, imam hrpetinu tinejdžera što mi vise po kući čitave dane. Al budi uporna

Slična priča s mojom K., baš sam se nasmijala na "hrpetinu tinejdžera" koji vise po kući, i kod nas je tako.
Mi nismo bili uporni, puštali smo je da bude svoja i bili podrška kada je to što je drugačija postajalo bolno.
Sjećam se učiteljice koja nam je u prvom razredu zabrinuto rekla kako nešto s njom nije u redu jer se ona, dok svi trče, jure i viču, osami, bere cvijeće i pjeva.