Kod nas je bilo super u početku, ali kako je beba rasla i postajala sve zahtjevnija (čitaj: sve više visila na mami i vrištala dok ne bi visila na mami), on ju ili totalno ignorira ili iskoristi svaku priliku da ju mlatne. Također ne čuje što mu pričam, od nedavno čak ni ne hoda već ga nosim i guram bebu u kolicima...Par mjeseci ju nije niti poljubio, sad ju zna zagrliti i poljubiti bez da mu kažemo. Krenuo je i u vrtić i tu nije bilo problema, ali doma mi zna kidati živce. Najgore je kad je umoran, tada se dere, svaka riječ završava vriskom. Teško je ali stalno si ponavljam kako je njemu teže. Zapravo sam u čudu kako je teško biti dijete!?!
Nisam dakle odgovorila na pitanje , ali vjerujem da će se Iva vratiti. Samo strpljenja i razumijevanja, i živce na hozntregere.