Da li se i vaša djeca ponašaju ovako?
Moja curica od 19 mjeseci, inače divno, veselo, pametno dijete, voli pjevati, plesati, puno priča, motorički vrlo spretna, ali ponekad se ponaša kao dijete iz džungle. Odmah, nama šanse da ovo sve sročim u neki kratki post!!!
Od uvijek su njene reakcije na svaku promijenu bile burne, npr. na najednostavniji moj odlazak na wc, odmah bi počela vrištati i plakati i to kao dijete od mjesec dana pa na dalje. Dojila sam ju do 16 mjeseci starosti i bila s njom skoro pa nerazdvojna do godine dana kad sam počela raditi tako da sam nalazila načine da ju zabavim/vodim sa sobom čak i u wc/sve radim s njom u slingu itd.
U stvari ništa ona nije lako prihvaćala, mučile smo se s uspavljivanjem, s dohranom , s noćnim spavanjem.... ma sa svim, ali nakon što sam krenula raditi - radim u školi pa sam nekad jako dugo na poslu, a nekad vrlo kratko, tata nam radi u smjenama pa ju on često može čuvati, a do pred mjesec dana je uskakala baka kad smo i tata i ja na poslu u isto vrijeme.
Razlog zbog kojeg ovo pišem, su njene reakcije na neke stvari. Evo večerašnje uspavljivanje je izgledalo ovako: okupala sam ju i krenule smo u sobu oko 21.20, nije joj se baš spavalo pa smo pogledale igračke kako spavaju, lijepo ušle u sobu u kojoj je mrak, htjela sam ju malo nositi i nunati da ju uljuljkam, ali nije se dala nego traži u krevet. Lijepo joj kažem da sad mora ležati i spavati, sve razumije, lupi rukicom po madracu, spusti glavicu i kaže pava, mirovala je možda pola minute,ali nie mogla zaspati, onda počinje cviljuganje, cendranje, vučenje mene van iz kreveta, dozivanje tate, pa me je odvela u sobu po slikovnice i onda smo čitale jedno pola sata dozvala je tatu, pa smo se svi skupa igrali u krevetu i sve je bilo baš lijepo i veselo - mislim si sutra je nedjelja ne moramo se rano ustati pa dobro, nek se družimo i tako kasno. Onda je izvukla neku kapu iz ladice, stavljala si ju na glavu pa se igrala ku-kuc i smijala prekrasno veselo i samo od jednom pokazuje s tom kapom prema tati kao hoće da ju on uzme, ja dohvati kapu i dam ju tati,a ona počne histerisčno vrištati i plakati kao da joj se ne znam šta dogodilo i baci se na pod i udari glavom svom snagom. Naravno odmah sam skočila po nju, ali ne da se ona podić, vratim joj nesretnu kapu, ali ništa više ne vrijedi, baca se po podu, lupa me, vrišti i plače, sva se zacrvenila, morala sam ju dobro stisnuti da mi ne bi ispala iz ruku koliko je podivljala, uz to sam joj stvarno mirno govorila i mazila ju jer sam mislila da ju boli glava sad, ali ništa nije vrijedilo dok joj nisam strogim glasom rekal da prestane plakati. Na to je prestala i diže se i daje mi puse, grli me kao da mi govori mamice nemoj se ljutiti. Uglavnom , to je danas napravila, sa malo manje plače barem 3 puta i svako malo se dogodi nešta slično. Više ne znam kako bi reagirala na takvo ponašanje, jer se bojim kad će se i gdje baciti, da se ne ozlijedi i ne mogu joj nikako objasniti.
Ianče kad joj nešta nije po volji, uvijek su to neke sitnice kao loptica koju ne može dosegnuti ili slično, zna se počet lupati po glavi. Dok se smiri uvijek reagira tak da dođe do mene ili tae i počne nas ljubiti i grliti kao da se ispričava ili kao da misli da ju ne volimo dok je takva.....
Stvarno, me to brine, nekad mi dođe da i ja počnem vrištati od njenog vrištanja, a nekad bi najradije plakala jer se bojim da nešta nije u redu s njom..... Od uvijek slušam pitanja, pa šta joj je tak od jednom, a ja sam uvijek imala neku obranu - zubi, nije se naspavala, možda je gladna, vruće joj je....itd.
Da li se i vaša djeca tako ponašaju?
 |
|||
Odgovori s citatom
andiko prvotno napisa
ali prihvaćam sve savjete, ako ima tko još nšta za dodati, tu sve navedeno piše u kratko:
