Objavljeno u Jutarnjem listu  09.10.2010 
Ante Tomić
 
Što su Petar ili Pavao uopće mogli kazati o medicinski pomognutoj oplodnji? Zaboga, pa oni ni sapun nisu imali
 
   Našao sam u novinama da se Vatikan suprotstavlja dodjeli Nobelove  nagrade geniju koji je otkrio umjetnu oplodnju i nisam osjetio ništa  osim odvratnosti 
Kada se rodi dijete, duša ti dođe veća, raširi se od osjećaja što su  iznenada postali mnogostruko snažniji, osjećaja što tuku tako neobuzdano  da se uplašiš da će ti slomiti rebra i prsnuti iz grudi. Kad ti babica  na izlazu iz rodilišta tutne usnuli paket u ruke, shvatiš da nisi imao  pojma da na svijetu ima toliko sreće. Drhtiš od navale ljubavi  dodirujući mu lice, a strah da i ne spominjem.
Strah da bi se djetetu nešto ružno moglo dogoditi milijardu je puta veći  od ukupnog zbroja svih užasa koje si ikada iskusio. Bijes i mržnja  prema onima koji bi se usudili povrijediti tvoje dijete su toliki da bi  njima mogao zapaliti čitavo euroazijsko kopno od Kamčatke do Portugala.
Klinci su hard rock, Neil Young sa svim emocionalnim pojačalima odvrnutim do kraja.
Razmišljao sam o ovome prije neki dan, držeći u naručju malenog dječaka  od nekoliko tjedana. U trenutku sam preko puta uhvatio pogled njegove  mame i tamo našao poznatu mješavinu blagosti, radosti i zebnje i  nasmiješio joj se s razumijevanjem. I sam sam se mnogo puta našao u  složenoj čuvstvenoj groznici koja roditelje trese kao struja, poznajem  sreću koja puni oči suzama, ljubav koja ne da disati i nepodnošljivu  stravu i bol od same pomisli na bolest ili nesreću.
Nasuprot ovome, emocija koji me je obuzela dan ili dva kasnije bila  je vrlo, vrlo prosta i tvrdo jednoznačna. Našao sam u novinama da se  Vatikan suprotstavlja dodjeli Nobelove nagrade medicinskom geniju koji  je otkrio umjetnu oplodnju i nisam osjetio ništa osim odvratnosti.  Popovska uskogrudna i bahata glupost kojom odbacuju jedno dragocjeno,  prekrasno znanstveno dostignuće, blistavi trijumf pameti kojemu imamo  zahvaliti rođenje, procjenjuje se, četiri milijuna života, zaslužuje  zaista tek gađenje.
 Moraš stvarno biti naduti imbecil da bi poricao pravo na život četiri  milijuna djece, bio nezadovoljan srećom koja je obasjala četiri  milijuna parova. A zašto? Samo zato jer apostol Petar ili Pavao nisu  ništa o tome kazali u poslanici Korinćanima ili Efeženima. Oprostite,  ali što su apostoli Petar ili Pavao uopće mogli kazati o medicinski  pomognutoj oplodnji? Zaboga, pa oni ni sapun nisu imali. Već i skuhati  masnoću s lukšijom da bi se oprali bilo im je nepoznata vještina.
Imate li čitav mozak u lubanji, mora vas uznemiriti slaboumna i  opasna vjera da je u samo jednoj drevnoj knjizi sabrana sva mudrost  svijeta, da je još prije dvije tisuće godina ili ranije, na Bliskom  istoku, u glinenim potleušicama bez tekuće vode, napisan do jedan  odgovor na bezbrojne moralne i intelektualne dvojbe što se svakodnevno  otvaraju pred čovječanstvom. A milijuni, stotine milijuna njih gaje  ovakvo strašno uvjerenje.
 “Sve je u Bibliji”, reče mi jednom na ulici neka gorljiva žena,  nezadovoljna mojim pisanjem. “Ja čitam samo jednu knjigu”. “Zanimljivo,  gospođo”, odgovorio sam joj, “i Osama Bin Laden čini jednaku stvar”.
 Uistinu, možete li se sjetiti ijedne bitne, načelne razlike između  mahnitog muslimanskog terorista što misli da sve knjige osim Kurana  valja baciti na lomaču i predanih kršćana koji drže da je sve u Bibliji.
 Osobito ako imate na pameti da je većim dijelom riječ o istom,  prepisanom štivu. Vatikansko protivljenje umjetnom začeću djelo je  navlas identične zadrtosti i zapravo nije riječ o ničemu novome. To je  samo jedna u beskrajno dugačkoj, stoljećima staroj niski strastvenih  neukosti kojima je religija odbacila plodove intelekta.
 “Hram ateizma: obmana u Krapini”, poručuje nam ovih dana s naslovnice  nekakav mali časopis koji se bavi tobožnjim kršćanskim vrijednostima.  Muzej pračovjeka njima je podla laž Nečastivog, nikakav pogrbljeni,  dugoruki neandertalac s toljagom nikada nije lutao ovim krajevima.  Dinosauri isto tako. Dinosaure su valjda komunisti izmislili. Ništa im  ne vjerujte, sve one neobično velike kosti koje su iskopane po stepama,  sve su to CIA i KGB tamo zakopali da bi negirali postojanje velikog i  svemogućeg Boga, koji je čovjeka u subotu ujutro, između sedam i sedam i  trideset, od zemlje napravio i naselio ga u polinezijskom krajoliku,  gdje se dogodio poznati tragični nesporazum s jabukom.
 Galileo Galilej s tvrdnjom da Zemlja nije u središtu svemira, Charles  Darwin s teorijom o podrijetlu vrsta, a sada i ovaj bezbožni klipan s  umjetnom oplodnjom, kilometri polica knjiga, tisuće znanstvenih dokaza,  sve je vrijedno ognja jer mudri proroci i apostoli s ravne ploče, gdje  je puštanje krvi bilo vrhunac medicinske njege, nisu ništa čuli o tome.  Sve je znanje ljudskog roda vjerskim fanaticima beznačajno u usporedbi s  recima koje je nekakav domišljati židovski pričalica jednom davno  zabilježio na jarećoj koži.
 Istina, ima nekih civilizacijskih postignuća koje će ipak prihvatiti.  Bin Laden, na primjer, halali kalašnjikov, premda ga Prorok nikada nije  spominjao. Jednako tako, mnogi će se kršćanski fundamentalisti složiti s  ograničenom upotrebom nuklearnog oružja, na primjer, da sprže kakvu  bezbožnu srednjeazijsku stočarsku pustoš, iako u Svetom pismu nema ni  osnova atomske fizike. Takvi su krvavi užasi zbog nečega dobri i  blagoslovljeni, no par koji se odluči za medicinski pomognutu oplodnju  valja osuditi na vječno prokletstvo.
 Teološka je logika teška, ali u ovom slučaju nam se jasno osvijetlila  jedna lijepa istina. Smisao je religije vrlo često da ohrabri budale u  neznanju. Znanje je oholost, a oholost je smrtni grijeh.
 Na drugoj strani, ja ne mogu zamisliti veće, strašnije pa i, ako  hoćete, nekršćanskije oholosti od toga da je netko prezreo četiri  milijuna života. Gotovo cijela jedna Hrvatska nikla je iz epruvete onoga  sjajnog tipa. Trebam li dokazivati postojanje Boga, meni bi ovo bio  dosta uvjerljiv argument. Zaista, ne mogu zamisliti ništa božanskije od  ovoga prekrasnog čuda.