Pionir izvantjelesne oplodnje osvaja Nobelovu nagradu
Nobelova nagrada iz fiziologije dodijeljena je ove godine Robertu G. Edwardsu, engleskom biologu koji je u suradnji s liječnikom Patrickom Steptoeom razvio postupak izvantjelesne oplodnje za liječenje ljudske neplodnosti.
Od rođenja prve „bebe iz epruvete“, Louise Brown, 25.7.21978, oko četiri milijuna djece diljem svijeta začeto je miješanjem jajašca i spermija izvan ljudskog tijela i vraćanjem zametka u maternicu da se tamo nastavi uobičajeni razvoj. Postupak nadilazi mnoge uzroke neplodnosti koji se do tada nisu mogli liječiti i korisi se u 3 posto svih poroda u razvijenim zemljama.
Dr. Edwards, fiziolog koji je većinu svoje karijere prove na sveučilištu Cambridge u Engleskoj, posvetio je više od 20 godina rješavajući niz problema u sazrijevanju jajne stanice i spermija izvan ljudskog tijela. Njegov kolega, Dr. Steptoe, bio je ginekolog i pionir laparoskopije, metode korištene da se dobiju jajašca od buduće majke.
Dr. Steptoe, koji bi vjerojatno dijelio nagradu, umro je 1988. godine. Dr. Edwards, rođen 1925, sad je umirovljen kao direktor istraživanja Bourn Hall klinike u Cambridgeu, koju su on i dr. Steptoe osnovali kao jedan od prvih svjetskih centara za izvantjelesnu oplodnju.
Iako je izvantjelesna oplodnja sad široko prihvaćena, rođenje
prve „bebe iz epruvete“ pratila je golema strka da je moralni poredak uzurpiran neprirodnom intervencijom u tajne procese stvaranja ljudskog bića. Dr. Edwards bio je vrlo svjestan etičkih pitanja koje je njegovo istraživanje postavilo i bio je prvi u rješavanju istih.
Zamjerke su postepeno nestajale, osim od strane Katoličke Crkve, kako je postajalo jasno da su djeca rođena izvantjelesnom oplodnjom zdrava i da su njihovi roditelji presretni da mogu zasnovati obitelj. Dugoročne studije potvrdile su esencijalnu sigurnost ove metode.
Proces odlučivanja nagradnog komiteta Karolinska Instituta u Švedskoj je tajan i nije jasno zašto je trebalo toliko dugo da se nagradi uspjeh Dr. Edwardsa. Komitet rutinski zanemaruje uvjet u oporuci Alfreda Nobela da će nagrada biti dodijeljena za otkriće u prošloj godini, jer je potrebno više od toga da se ocijene znanstvene tvrdnje, ali odgoda od 30 ili više godina nisu uobičajene. Zaklada Lasker u New Yorku, koja često preduhitri komitet Nobelove nagrade, dodijelio je svoju nagradu dr. Edwardsu 2001.
Istraživanje dr. Edwardsa bilo je previše kontroverzno za Odbor za medicinsko istraživanje, agenciju koja financira državna istraživanja, koji je britanski ekvivalent Nacionalnog instituta za medicinu u SAD-u. 1971. Odbor je odbio prijavu dr. Edwardsa i dr. Steptoea za rad na izvantjelesnoj oplodnji, ali su oni nastavili istraživanje privatnim sredstvima.
Gledajući unatrag, neobično je da je dr. Edwards ne samo bio u stanju odgovoriti na neprestane kritike oko izvantjelesne oplodnje, nego da je ostao i tako postojan i nedirnut u ispunjenju svoje znanstvene misije“, Christer Hoog, član Nobelovog komiteta, piše na web stranici Nobelove zaklade.
I dr. Edwards i dr. Steptoe morali su podnositi neprestane salve kritike kod razvoja svojih metoda. Dr. Steptoe „je bio suočen s ogromnom kliničkom kritikom oko laparoskopije, čak je bio i izoliran na sastancima kliničara u Londonu“, dr. Edwards je napisao u svojem članku u časopisu Nature 2001. nakon što je dobio Laskerovu nagradu. „Etičari su nas napadali, predviđali su nenormalnu djecu, zavodili su neplodne parove i krivo predstavljali naš rad kao da mi zapravo stvaramo ljudske zametke za istraživanje.“
Dr. Edwards se je branio, nalazio saveznike u etičarima u Anglikanskoj Crkvi i podižući tužbe protiv klevete – osam u jednom danu – protiv svojih kritičara. „Sve sam ih dobio, ali je rad i briga unazadila istraživanje nekoliko godina,“ napisao je.
Čak i nakon rođenja Louise Brown, država je odbila podržati njegov rad koji je bio odgođen dvije i pol godine, dr. Edwards je napisao, dok je osigurao privatno financiranje. „Postojala je jedno vrijeme mogućnost da Steptoe i Edwards emigriraju u SAD,“ kaže dr. Micael Macnamee, direktor Bourn Hall klinike i dugogodišnji suradnik dr. Edwardsa.
Paralelno s obranom svog rada u javnosti, dr. Edwards trebao je nadići problem za problemom u svojem laboratoriju. Zvuči jednostavno – pomiješati jajašca i spermije u Petrijevoj zdjelici i ostaviti prirodu da učini ostalu. Ali stvarnost je kompliciranija.
Na početku svog rada, dr. Edwards je izgubio dvije godine pokušavajući sazrijeti jajašca izvan tijela, bazirajući se na studiji da ljudske jajne stanice sazrijevaju za 12 sati. Na kraju je otkrio da je potrebno barem 25 sati.
Prišao je dr. Steptoeu u Oldham and District General Hospital zbog njegove ekspertize u dobijanju neoplođenih jajnih stanica iz jajnika kroz male rezove u koži pacijenta da bi dobili dovoljno jajašca za rad. Složili su se da će raditi zajedno, da će zaustaviti sav rad ako se pokaže štetan pacijentima ili djeci i ignorirati kritike koje su im se činile nevažne. Suradnja je trajala 20 godina do smrti dr. Steptoea.
Počeli su vraćati oplođene jajne stanice u maternicu već 1972. Misleći da će stopa implantacije biti isto toliko velika kao i kod domaćih životirnja. Nade su im bile skršene. Na početku, hormoni koje su davali majci da izazovu ovulaciju su učinile jajnike nesposobnim da podrži razvoj zametka. Pokušali su im dati dodatne hormone, ali pokazalo se da oni izazivaju gubitak trudnoće.
Nastavili su kroz više od 40 transfera prije nego što su postigli prvu trudnoću. Nažalost, bila je vanmaternična. Louise Brown rođena je iz druge postignute trudnoće.
„Trebalo je imati strpljenja i truda da se nastavi“, dr. Macnamee je rekao o njima. „Ali on je bio uvjeren u svoj istraživački rad i htio je vidjeti da ga dobe ljudi koji ga trebaju.“
Usprkos etičkim zamjerkama usmjerenim na njegov rad, dr. Edwardsu je svejedno bilo dozvoljeno da razvije metodu kroz mnogo godina. „Sada bi bilo vrlo teško razviti izvantjelesnu oplodnju jer bi etičke komisije zaustavile njegov rad,“ rekao je dr. Macnamee.
Sam dr. Edwards neće moći komentirati svoju znanstvenu karijeru ili četiri milijuna djece živih zbog njegovog uspjeha. „Nažalost nije u stanju razumjeti kakvo je priznanje danas dobio,“ rekao je dr. Macnamee. „Vrlo dobro se sjeća prošlosti, ali ne i sadašnjost.“