cherry, divan post!
 |
|||
|
|
|||
cherry, divan post!
Isprike, nisam nikog htjela uvrijedit! moje osobno mišljenje i razmišljanje!
Zanimljivo, i Nadja je olicenje ljubaznosti, divno dete kad smo negde, ili kad je sa drugima....
Ona stalno govori: hvala mama/bako/tata.... molim te, izvini.... Pre neki dan je zena na ulici zaobisla a ova za njom vice: izvinjavam se teto sto sam stala na sredinu!!! Ulazi u prodavnicu i kaze: izvinite, da li mogu samo da pogledam ove slagalice.....
A kod kuce....
Pa majku mu, eto ti ravnoteže!
Mislim da si već prije ohoho postova skužila što i kako i da se polako približavaš cilju.
Prema svemu što sam pročitala, ja imam lako odgojivo dijete. A da nije tako, bila bih vjerojatno u istoj situaciji kao ti, Vissnja jer dosljednost ne da mi nije jača strana, nego nekako imam osjećaj da nikada u ničemu nisam bila dosljedna (ili ipak možda jesam, ali na neki mekši način). Na žalost.
Što se tiče Dutka lutkinih odgojih mjera, mislim da su one super, a to što njezina situacija zvuči kao da je ispala iz knjige o odgoju djece je vjerojatno zato jer ima lako odgojivo dijete. Evo, i moja obara pogled kad joj ozbiljno kažem da ne smije stiskati dugme za gašenje i paljenje kompa. Zaista joj jako malo stvari branimo jer smo cijeli stan zapravo prilagodili tako da nema neke opasnosti za nju, ali ima par stvari za koje zna da ne smije. Vaditi stvari iz ormara, dirati utičnice (iako su zaštićene) i to glupo dugme kojeg je tek nedavno otkrila pa još uvijek ispituje naše granice. Baš danas ja u kuhinji, a ona u sobi. PO zvuku skužim da nešto čačka, dođem, a ona kleči pred kompom i stišće tipku, sva sreća pa je bio isključen iz struje. Kada sam ju opomenula (nisam ni glasna ni gruba ni oštra, samo ozbiljna), oborila je pogled, zatreptala trepavicama i umilno se nasmijala. Eto, dosadnog li djeteta.
A što se tiče dresure i odgode kazne, mislim da je to loša usporedba. Pas nije svjestan toga da večeras nije dobio kolačić zato što popodne nije, ne znam, dobro optrčao poligon (sad lupam jer ne znam terminologiju) jer je životinja, nema mozak i nema tu vrstu memorije, a dijete će itekako upamtiti da zbog toga što popodne nije opralo ruke, večeras nije bilo crtića.
I da, u kojem trenutku klinci skuže prema intonaciji glasa da se ovaj put nemate vremena/volje... zezati. Primjerice, zovete dijete da dođe (iz bilo kojeg razloga), a ono počne bježati jer mu je to fora. Onda vi ozbiljno kažete da dođe jer morate..., ali ono i dalje očekuje igru. Hm, vjerojatno i tu treba biti dosljedan i ne igrati se, ali ja većinom ne mogu odoljeti pa kad viknem Mašu da dođe jesti, onda se ona kao negdje zavuče pa čeka da ja dođem, pa kao malo bježi i smije se... Nekada mi igra nije ni na kraj pameti jer se žurim i onda se osjećam kao da sam ju iznevjerila time što sam sad kao ozbiljna.
Posljednje uređivanje od SikaPika : 16.10.2010. at 02:27
Uh, baš ja nemam mozak. Htjela sam reći kako nema razum.SikaPika prvotno napisa
Sika Pika nasmijala si me LOL Pas nema mozak
meni se ne sviđa izraz - teško odgojivo i lako odgojivo dijete. ne sviđa mi se ni izraz zahtjevno i nezahtjevno dijete. to mi jednostavno nisu dobri izrazi za opisivanje djece i njihovih karakternih osobina.
ovo s privilegijama i oduzimanjem istih - ne znam oćete mi vjerovati, ali nema te igračke, crtića ili bilo čega što predstavlja privilegiju mojoj M. nema. a crtiće ne voli gledati. nikakve. nikad. još. :u_nadi_je_spas:
a smiješan mi je i ovaj izraz oduzimanje privilegija. da bi se izbjegla riječ - kazna.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.10.2010. at 11:55
Ja kažem kazna, uopće nema s tim problem. Meni je to potpuno normalno da dijete do 7 godine usvoji razliku između dobrog i lošeg i samim time nagrade i kazne kao normalan dio života. Ako je dijete zdravo vezano za roditelje, ako su baterije puno l jubavi i prihvaćanja, kazne (oduzimanje privilegija, iskusiti posljedice i sl) i nagrade (zvijezdice npr) samo su dodatak koji pomaže osvjestiti granice. Sve je stvar mjere. Da odgajamo dijete samo nagradama i kaznama to bi bilo tužno, ali i potpuno izbjegavanje granica i posljedica dobrog i lošeg ponašanja mislim da stvara osjećaj izgubljenosti i frustracije
Kad smo imali jedno dijete u dobi od godinu do godinu i pol muž i ja smo svugdje išli, i trudili se biti cool, i isto tako s djetetom imati "savršen" odnos u svemu tome. LOL
Neću uopće u detalje, preludo je.
Sad ih imam dvoje, i prvi put kužim što znači - kad imaš malo dijete - sjediš doma.
Meni je to bila koma za pomislit, pa sam svašta izmišljala kao da ne uvažim tu činjenicu da su djeca mala, gladna, slinava, zakure u roku keks, prgavi su, imaju svoje potrebe za igrom, zahodom, snom, misle da u ventilacijskoj cijevi živi čudovište... i tako brat bratu 24 sata na dan.
To je jedan dio medalje; imaš manje problema ako računaš, što kaže Cvijeta na njihova stanja i raspoloženja, i to da ih pika, žulja, boli...
Drugi dio se posve slažem sa Pikulom - kazne, nagrade, objašnjavanja - jer ne može cijeli dan po njihovu.
Deru se, urlaju, inate. Pa naravno. A što bi drugo...
Kako s time? Ovisno o godinama.
Jutros me sin krenuo masirat cendranjem da neće pospremit dnevnu sobu od igračaka i ostalih objekata korištenih u igri. Strogo sam rekla da ima 5.5 i da ću ga kaznit čime god treba, izbacit van s mačkama, štogod treba - al će igračke spremit. i dobit će smajlija. I to je radilo, veselo je spremio.
2.5 godišnja malena je išla okolo, umotana u flis deku koju je sin probao spremiti i zvala mladenku da dođe, ne pitajte, krivo je pokopčala tko je mladenka, i tko nosi veo. Nebitno.
Što je za bogove, nije za volove.
Ja jedino držim da djeca, u okviru svoj sposobnosti i mogućnosti (koma je dovuć ih gladne, zapišane i premorene u shopping centar, i birati kompletnu garderobu dok oni skapavaju kraj nas), moraju poslušati. Cile, mile, mama plače, ili mama će te lansirat na mjesec, oprat ti kosu usred noći ako još jednom vidim da plaziš po kući, uzet ću ti najdražu bebu, ili sjedit ćeš cijeli dan u kući, ili zagrliti, ili podmititi - ali njima je koma da vide da ih mi ne možemo savladati. Onda se osjećaju jadno, i napušteno i nemoćno - zamisli da te obuzme huja, a okolina je očajna oko toga, i svi te gledaju kao uragan Katrina! Pa za poludit! Svi smo zahvalni kad nas netko zašusa i kaže - daj prestani, obuci se i idemo van, ili lezi u krevet, ponašaš se kao idiot. Tako i oni. Jedino je s njima teže. I veselije. Uf...
Pod pojmom kazne predrasuda vidi samo fizičku kaznu isto ko što bi iza pojma dobar i odgovoran roditelj po nekima trebao biti isključivo roditelj koji djecu ne kažnjava. Ali svi znamo da takvih roditelja nema, ili ako ih ponešto i ima nisu baš odgovorni. Svi ih mi kažnjavamo na ove ili one načine, jer ionako sve što im nije po volji oni tako doživljavaju. A meni je osnovna misija roditeljstva pokazati, dokazati i naučiti djecu da u životu nikada nije i neće biti onako kako su si oni to zamislili i još važnije, kako se nositi s time. Bolje da ih tome naučim ja nego život. To naravno nikako ne znači da ih ne podupirem u njihovoj kreativnosti i većini toga što rade, ali govoriti im samo stalno da su najbolji i najpametniji i da mogu sve što im srce zaželi, a mozak izmisli, mislim da nije dobar put ka onome što ih zapravo čeka.
Po pitanju pristojnosti - i ja sam uvijek i oduvijek s njima bila na molim-hvala-izvoli-oprosti(+volim te), pa eventualno meni doma kad ga podsjetim (stariji) nešto od toga i kaže, a vani ne pozdravlja, a ja se crvenim, kad ga pitam kaže da se srami i koliko mu god pokušavam objasniti da se treba sramiti ako ne pozdravi, a ne obratno, opet po svom...i znam da će drugi u tome vidjeti moju krivicu. Koliko god se trudila - nikad nije dovoljno!
I da, uvijek je sve bolje kad nam se poklopi dobar dan - sve lakše obavljamo i gotovo da nema otpora, ali kad se poklopi njihov "loš dan" s mojim - onda nam trebaju ne knjige, nego čarobni štapić da se išta uspijemo dogovoriti.
Je, to su oni dani... ima ih... ja ih zaboravim, ne znam ništa o tome - toliko mi to teško pada...
Ifigenija, sve si rekla.
AjmeIfigenijakad se ti složiš, odmah sam si važna
Ja bih isto se odlučila za treću opciju ali probaj to pretvoriti u igru npr. ajmo se takmičiti tko će prije do kupaone i oprati ruke taj je pobjednik.
Budi čvrsta i dosljedna u granicama koje postaviš, dijetetu su potrebne te granice i ono se osjeća se sigurno znajući da se netko o njemu brine... ne treba biti toliko popustljiv i nesiguran da dijete preuzme vodstvo i ulogu roditelja a da vi budete dijete ( i to sam vidjela u svojoj praksi i ne izgleda dobro)
Ovo je odlična ideja!
Dijete će je sigurno prihvatiti, glavno da se jurca po stanu.Samo još da se poklopi da smo i mi u takvom raspoloženju!
Posljednje uređivanje od dutka_lutka : 16.10.2010. at 17:41
Sorry nisam ni skužila da ima još nekoliko stranica iza one prve (ja sam još još na opcijama oko pranju ruku)
+ mrzim kad me netko nagovara da negdje s djecom ostanem još 20 min. duže jer baš se lijepo zaigrala. Igra se lijepo svaki dan i uvijek će biti još prilike, a zato što imamo neka pravila niti ona ne drami kad kažemo da uskoro idemo doma i onda se dignemo i idemo. E, onda dođemo doma na vrijeme i večer završi u veselom tonu + dovoljno se odmori pa i drugi dan započinje dobro.
Dosljednost je naravno dobra dok ima ulogu da olakšava komunikaciju i život obitelji općenito ,a ne da je se drži ko pijan plota jer eto tako bi trebalo ( iako se i oko toga lome koplja).
Totalno razumijem što priča EvaMONA, i kod nas je slično.
Nije raspored prisutan, jer se meni izigrava red, rad i disciplina, nego je jednostavno s rasporedom naš život puno lakši, ljepši i ugodniji.
Ako je nahranjen i odmoren na vrijeme, on je kao mali anđeo.
Naravno, dok je bio skroz malen, to je bila na neki način "robija", jer je spavati trebao doma u točno vrijeme i na miru i obrok je morao pojesti doma, jer je moralo bi friško kuhano povrće,...
Danas kad ima preko 3 godine, sve je to puno fleksibilnije, jer ne spava popodne, tako da s te strane smo mirni, a isto tako uvijek imam u ruksaku neko čudo (puding, bananu,...), ako ne možemo na vrijeme doči kući.
O majko mila, ja sam se trudila, recimo kupanje predočiti djetetu kao igru.
Danas sam sretna da mi nitko od susjeda nije pozvao CZSS zbog njenog arlaukanja. Dok se kupala. Jednom u deset dana. Za više nisam imala energije.
I danas više ne arlauče, ali i dalje se ne voli kupati.
Dok nisam imala djecu kad sam čula bilo kakav plač mislila sam "što se tu događa", sad po vrsti plača znam da najčešće djetetu peru kosu ili izvlače šmrklje LOL Iskreno jako rijetko čujem uznemirujuć plač, zapravo najviše me uznemiri kad vidim bebicu od par tjedana kako neutješno plače u šoping centru ili tkalči npr - nemam ja niš protiv tih mallova, a mama upicanjena, na štiklama od 18 cm i vidim i ja da nema kud ni s djetetom ni onim platformama od kolica, ni s torbom, ni sa šalom, sunčanim naočalama. Dođe mi da joj kažem pridržat ću vam sve to dajte uzmite tu bebu nekak ja ću se rasplakat, joj.
Treba selo da se odgoji dijete, a mi bismo sve same... koma.
I onda još selo - umjesto da pomaže - gleda ispod oka čije dijete urla.
Sve pet dutka-lutka sve to stoji, ali tvoji postovi liče više na powerpoint prezentaciju nekog udžbenika nego na brbljanje mama na forumu, sori
Uspostavila sam vođenje do lavandina
Uspostavila sam vođenje do lavandina
E, onda treba uspostavit vođenje do kreveta, i na konju smo.
Uspostavila sam vođenje do lavandina
dutka, meni je normalno da dijete od tri godine ne posluša.
meni je sasvim nenormalno i nemoguće zamisliti trogodišnjaka koji sluša svoje roditelje - uvijek.
i tu se vjerojatno razlikujemo. tebi je to valjda - normalno.
sigurno ima boljih metoda od pranja ruku na silu (iako mi se čini da bi i ovo "na silu" trebali demistificirati, čini mi se da tu dutka neku opaku silu zamišlja
i još sam se sad nasmijala do suza kad sam zamislila kako svojem desetogodišnjaku perem ruke na silu, ova tvoja 1. mogućnost
Ja uporno pokušavam dutki pojasniti da se to događa samo u iznimnim i sve rjeđim situacijama, ali nikako da to sjedne.sigurno ima boljih metoda od pranja ruku na silu (iako mi se čini da bi i ovo "na silu" trebali demistificirati, čini mi se da tu dutka neku opaku silu zamišlja
Naravno da sam joj s 1 godinom mogla prati ruke skoro jedino tako, a s 3 ih pere skoro isključivo sama. Neko vođenje sam valjda ubacila u međuvremenu. S deset godina, pa i puno prije, zbilja ne očekujem da će za tim biti potrebe. Mislila sam da bi to trebalo biti jasno.
Ali mislim da smo ovim tjeranjem maka na konac sad već zbilja u offtopicu i da sve ovo ne pomaže previše u rješavanju početnog problema.
Iskreno mislim da su veće šanse da te pod stare dane mlatne ovaj kojem nikad u životu nisu oprali ruke na silu nego ovaj kojem je mama rekla : sine moraš oprat blato s ruku i sad ćemo i to četveroručno, ako nećeš sam, što god ti mislio o tome.
Posljednje uređivanje od pikula : 18.10.2010. at 14:17
litala isto
Ifigenija da, da, cum grano salis u svemu.
I da, sve je lijepo o odgoju napisano u knjigama, i naravno da treba puno toga pročitati ( meni je P.Leach najbliža po stavovima), ali...Odgoj zahtijeva stalne preinake planiranog i naučenog, prilagođavanje baš određenom djetetu i usklađivanje sa cijelom obiteljskom logistikom.
I uz sve to očekuje se da mama bude smirena, odmorna, jaka, prava Superwomen, pa da sve provede u dijelo po pravilima.
Idealno bi bilo da mama i dijete imaju iste želje, očekivanja i karakter. Pa ne bi bilo trčanja po kući u lovu za malom prljavom zvrkicom. Ali, koliko je to realno? I poželjno?
zapravo, ne sviđa mi se jer me podsjeća na argumente u prilog fizičkoj kazni... lol - evo serviran protuargument za dutku
Moja izjava je odgovor na dutkalutkinu tezu sa šaljivim prizvukomzapravo, ne sviđa mi se jer me podsjeća na argumente u prilog fizičkoj kazni... lol - evo serviran protuargument za dutku
Tko želi vidjeti da li je moguće biti stopostno politički korektan i ne zvučati komandant Data nek proba, meni ne ide
Pa evo vidim da te svi potpisuju za ovo a meni to izaziva neku nelagodu.Moja izjava je odgovor na dutkalutkinu tezu sa šaljivim prizvukom
Tko želi vidjeti da li je moguće biti stopostno politički korektan i ne zvučati komandant Data nek proba, meni ne ide
Malo sam razmislila o tome dok nije bilo foruma
To meni nema veze s ovim o čemu govorim. Pranje ruku na silu nije mi nešto čemu bih trebala težiti, nego rješavanje poneke nemoguće situacije. Radije bih da smo ih oprali normalno.
Želim li ne odgojiti dijete koje ima takve porive da se sa mnom jednom fizički obračuna, sva ograničenja koja mu namećem biti će razumna i smislena. I uz puno ljubavi.
Znam da nisi ništa drastično mislila, ali eto, morala sam nekako stati na kraj potpisima na tu rečenicu
i opet sve ot
S druge strane, meni se ova teza ne sviđa. Miriše mi na generalizaciju. Ako dutka_lutka djetetu nikad nije oprala ruke na silu, meni to ne daje dovoljno materijala za zaključak da je u opasnosti pod stare dane od nasilja u obitelji. Kužim što si htjela reći - ali.
meni je ovaj topic postao ko ona rubrika nekad davno u zabavniku - vjerovali ili ne...
evo, na primjer. ja imam cetvero djece. u dobi od tri (preko pet i osam) do jedanaest godina.
svih cetvero je u nekom periodu zivota bilo "zrtvom" mojih "nasilnih" pranja prljavih ruku, presvlacenja pelena, umivanja umusanih lica... (kupanje, vezanje u autosjedalicu, presvlacenje prljave odjece i navlacenje/svlacenje cipela necu ni spominjat, nebitno...)
svih cetvero je - eto - vremenom izaslo iz tih svojih f(r)aza i svi su sad u "fazi" da peru ruke samostalno, pocesto uz moju napomenu da ih operu...
ja bih rekla da smo iz faze kad je ruke trebalo im oprati, dosli u fazu kad im pranje ruku treba napomenuti. jednog dana, doci ce i faza kad ce se te teske filozofije i sami sjetiti (ova najstarija je vec stigla do te faze...)
nego, nesto drugo mi nije jasno - zar je toliko tesko prihvatiti da u djecjem odrastanju postoji mnogo toga (zapravo, ako cemo pravo - vecina) sto djeca i ne mogu drugacije nauciti osim primjenom bar neke vrste sile ili prisile...
ne pustamo ih da se u autu voze ko krumpiri pa da ih nosevi poljepljeni po sajbama i ramena zaglavljena izmedju siceva nauce cemu sluze sjedalice i pojasevi... ne pustamo ih da trce slobodno kojekuda pa da ih skripa kocnica i pokoji branik (ili hauba...) nauce cemu sluze nogostupi, pjesacki prijelazi i semafori... ne pustamo ih da redom testiraju sve na sto puzanjem naidju pa da ih nekakva blaga (ili ne bas blaga) gastrointestinalna "smetnjica" nauci cemu sluzi "ne, hvala, ne bih sada" ili bar - pranje ruku prije jela...
ne pustamo ih na ulicu, spustamo ih sa stolova i povisenih elemenata ili ograda, ne dozvoljavamo im da jedu nejestive stvari (ili bar one za koje smo sigurni da su bar malo opasne)... mnoge im stvari ne damo da rade, testiraju i isprobavaju. i mnogo im puta to bas fizicki ne dozvoljavamo. zasto bi to bio problem? roditelji smo, znamo sto im je korisno, sto stetno. u cilju zastite od stetnog djelovanja - evo, ja prva posezem za silom i prisilom.
meni je ovaj topic postao ko ona rubrika nekad davno u zabavniku - vjerovali ili ne...
evo, na primjer. ja imam cetvero djece. u dobi od tri (preko pet i osam) do jedanaest godina.
svih cetvero je u nekom periodu zivota bilo "zrtvom" mojih "nasilnih" pranja prljavih ruku, presvlacenja pelena, umivanja umusanih lica... (kupanje, vezanje u autosjedalicu, presvlacenje prljave odjece i navlacenje/svlacenje cipela necu ni spominjat, nebitno...)
svih cetvero je - eto - vremenom izaslo iz tih svojih f(r)aza i svi su sad u "fazi" da peru ruke samostalno, pocesto uz moju napomenu da ih operu...
ja bih rekla da smo iz faze kad je ruke trebalo im oprati, dosli u fazu kad im pranje ruku treba napomenuti. jednog dana, doci ce i faza kad ce se te teske filozofije i sami sjetiti (ova najstarija je vec stigla do te faze...)
nego, nesto drugo mi nije jasno - zar je toliko tesko prihvatiti da u djecjem odrastanju postoji mnogo toga (zapravo, ako cemo pravo - vecina) sto djeca i ne mogu drugacije nauciti osim primjenom bar neke vrste sile ili prisile...
ne pustamo ih da se u autu voze ko krumpiri pa da ih nosevi poljepljeni po sajbama i ramena zaglavljena izmedju siceva nauce cemu sluze sjedalice i pojasevi... ne pustamo ih da trce slobodno kojekuda pa da ih skripa kocnica i pokoji branik (ili hauba...) nauce cemu sluze nogostupi, pjesacki prijelazi i semafori... ne pustamo ih da redom testiraju sve na sto puzanjem naidju pa da ih nekakva blaga (ili ne bas blaga) gastrointestinalna "smetnjica" nauci cemu sluzi "ne, hvala, ne bih sada" ili bar - pranje ruku prije jela...
ne pustamo ih na ulicu, spustamo ih sa stolova i povisenih elemenata ili ograda, ne dozvoljavamo im da jedu nejestive stvari (ili bar one za koje smo sigurni da su bar malo opasne)... mnoge im stvari ne damo da rade, testiraju i isprobavaju. i mnogo im puta to bas fizicki ne dozvoljavamo. zasto bi to bio problem? roditelji smo, znamo sto im je korisno, sto stetno. u cilju zastite od stetnog djelovanja - evo, ja prva posezem za silom i prisilom.
pomikaki, imas pravo. moj post isto zvuci ko naslov topica - malo sam se pogubila
umjesto da podijelim koji tips&tricks, ja otisla u off...
U biti, mislim da si rekla baš ono što i ja pokušavam reći (pisale smo istovremeno) i time možemo zaključiti temu prisile, što se mene tiče
... i bi svjetlo
Ifigenija i litala
Osim da Ifigenija i tuče.Ifigenija i litala
Što se tiče litale, imala je ona i boljih postova. Ako netko ima i petero djece i tuče ih, to ne dokazuje ništa drugo - nego da ih tuče. Dakle, ne vidim što je sad litala dokazala tvrdnjom da je na silu prala ruke svojima. Ako ona dijete na silu vezuje u autosjedalicu (a i to je po MM-u greška u koracima), to ne znači mu mora na silu prati i ruke, hraniti ga ili sl.
Htjela bih sada završiti sa svojim javljanjem na ovoj temi iz nekoliko razloga:
1. udaljili smo se pomalo od osnovne teme
2. dosta sam već i napisala, pa tko ima uši, neka čuje, a tko ne...
3. u gabuli sam s vremenom
4. počele su mučnine, a nisam trudna
Taj osjećaj u meni izazivaju mame koje su inače pišu da su ostale doma da bi se posvetile djeci, a sad se nema vremena djeci objasniti neke stvari, nego se ruke peru UZ PRIMJENU SILE! U isto vrijeme na dan se objavi po 10 postova na forumu! A nema se vremena. Licemjerje.
U smirivanju mučnina ne pomaže ni činjenica da to isto (pranje na silu) radi jedna ovdje prisutna prosvjetarka! (Ne mislim na mariu). Pa kamo ide ovaj svijet? Istu osobu jako smeta nasilje nad rodiljom na porodu u rodilištu. Smeta i mene, ali trebali bismo shvatiti da su i ti liječnici i sestre odgajani u društvu u kom je prisutno nasilje. Ako želimo nešto promijeniti, trebali bismo početi od sebe.
I poseban dodatak za vjernice:
"Što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili."
ja nisam skužila, tvoj muž je neki faktor?
Što se tiče litale, imala je ona i boljih postova. Ako netko ima i petero djece i tuče ih, to ne dokazuje ništa drugo - nego da ih tuče. Dakle, ne vidim što je sad litala dokazala tvrdnjom da je na silu prala ruke svojima. Ako ona dijete na silu vezuje u autosjedalicu (a i to je po MM-u greška u koracima), to ne znači mu mora na silu prati i ruke, hraniti ga ili sl.
ovaj mi je topic kao da sam sama pisala o problemu, pratim dalje.
Hvala za dodatak. Lijepo i poticajno
Prvi post odgovaram pomikaki
A drugi?
Isuse, dutka, ti si fakat glupa!
Znam da sam bezobrazna i da ću dobiti opomenu, ali ne mogu više čitati ove ostale drage žene kako to toleriraju!
Svimbi
upravo tako
Meni nije jasno od kuda je dutka_lutka izvukla da netko tuče djecu i još spomenula ime. Ja čitam pažljivo (o, da imam vremena za forum, iako sad moram žuriti na roditeljski), ali to nisam vidjela.
Zbog dutkinog posta osjećam 4.mučninu i radi sebe i radi svih koje je uvrijedila svojim postom. Isprika ili bar obrazloženje takvog stava bi bili poželjni.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom