Malo sam se pogubila

[Anemona]

Mene muce situacije koje nisu hitne, a radi se o stvarima za koje je vazno da se djetetu ne zamjere.
Bas npr. taj odlazak stomatologu. Ako se krene pravovremeno, velike su sanse do vremena kad treba nesto zaozbiljno napraviti, dijete ce se naviknuti, a nikako mu ne zelis stvoriti strah od stomatologa.
Vidim po djetetu da i on odmah osjeti moju labavost i rastezljivost u takvim situacijama, pa automatski ispituje do kuda se to tocno mama rasteze.

I mi smo imali hitnu situaciju, pogurnuo je plasticni cvijetic u nos i trebalo ga je hitno izvaditi. Tu nema pomoci, drzali smo ga i ja i sestra i moja mama, a dr. je, hvla Bogu, ipak uspio izvaditi.

[Ifigenija]

Mene muce situacije koje nisu hitne, a radi se o stvarima za koje je vazno da se djetetu ne zamjere.
Bas npr. taj odlazak stomatologu. Ako se krene pravovremeno, velike su sanse do vremena kad treba nesto zaozbiljno napraviti, dijete ce se naviknuti, a nikako mu ne zelis stvoriti strah od stomatologa.
Vidim po djetetu da i on odmah osjeti moju labavost i rastezljivost u takvim situacijama, pa automatski ispituje do kuda se to tocno mama rasteze.

I mi smo imali hitnu situaciju, pogurnuo je plasticni cvijetic u nos i trebalo ga je hitno izvaditi. Tu nema pomoci, drzali smo ga i ja i sestra i moja mama, a dr. je, hvla Bogu, ipak uspio izvaditi.

Razumijem te... mi imamo tu situaciju s kćeri - neće pa neće, i nema šanse da je nagovoriš, htio bi čovjek da ide, i sve - ali to je trauma na desetu. Nisam pametna. Dovodim je tamo, pustim da otplače, zubar pogleda, mi joj kažemo - ne moraš na onu stolicu, braco sjedne, pa ona gleda... i nadamo se da će s vremenom doći u fazu da to razumije i da razumno ide k zubaru i sl. U nekim stvarima čovjek se suoči sa granicom svoga djeteta i nemoš kroz zid, ma koliko te boljelo ovo ili ono. A što ćemo... kako je tako je...

[cvijeta73]

.. i nadamo se da će s vremenom doći u fazu da to razumije i da razumno ide k zubaru i sl. U

samo sam htjela napomenuti da kod mene npr ta faza nikad nije došla
sjećam se prvog odlaska kod zubara kad je trebalo nešto popraviti, ne ono di otvaraš samo usta.
i maminog strpljivog nagovaranja.
i deset puta izlaženja iz ordinacije i vraćanja u ordinaciju. - tako su mi na kraju pobrusili taj zub, malo po malo.
i niš nije pomoglo.
tek, u kasnijim danima, anestezija i injekcija

stray, nisam baš posve razumjela tvoj post