Za početak, može li mi netko na brzinu prepričati priču o maci papučarici?
J je imao temp preko 40 i dosta je buncao. Manje-više to buncanje je uključivalo užasan strah od mace papučarice i od mrava. Vrištao je od 1-4 u noći i morali smo svjetlo paliti da se uvjeri da nema mrava i ne znam koliko puta sam mu ponavljala da maca papučarica ne postoji i da mu šlape ne trebaju u krevetu tim više što ih doma niti nema i nikad ih nije nosio (obula bih mu tad samo da mu olakšam, ali mi ih doma stvarno nemamo).
Mi ga doma nikad sa ničim nerealnim nismo plašili (na cestu ne smije jer jure auti, nož ne smije jer je oštar i sl.) pa pretpostavljam da je to čuo u vrtiću.
Za mrave mi je prijateljica rekla da ih plaše invazijom ako mrve. Moj dvogodišnjak doma ima svoju malu metlicu i lopaticu pa mu nakon obroka pomete - mi smo praktični - radije ću uložiti energiju u učenje metenja nego u plašenje mravima. Inače, jako malo mrvi i uredno jede pa mi je cijela ta priča s mravima
Kako je kod vas? Da li je to neka tradicija da se tako djeca plaše jer sam se malo raspitala kod prijateljica i izgleda da se djeca masovno plaše. Ja nisam išla u vrtić pa ne znam.
Zar nije pedagoški upozoriti dijete da ne mrvi jer će im biti prljavoi zahtjevati da počiste za sobom ili reći ne skidaj papuče jer se u vrtiću papuče nose i točka. Moj sin ne skida papuče u vrtiću, njemu je to cool
Koliko je uopće za očekivati da ako potegnem tu priču, teta prestane to spominjati. Žena ima poprilično staža pa....
J je sad doma na oporavku od bolesti i stalno spominje kako neće ići u vrtić jer je tamo maca papučarica. A bio se lijepo prilagodio. Adaptacija nam je prošla dobro i bio je zadovoljan.