Kod nas je situacija takva da stariji (5) traži mlađega (2) da se zajedno igraju, a onda počinje maltretiranje - ne da mu niti jednu igračku, sve što maleni uzme, bilo svoje bilo njegovo, stariji mu doslovce čupa iz ruku, gura ga, lupa ga (i to igračkama i po glavi)...sve završava plačem, vikom i petstotim objašanjavanjem da se to i zašto ne smije raditi. sad već kad ga namjerno gurne ili lupi, stariji odmah počne bježati i skrivati se da ga se kao ne bi povezalo s plačem mlađega jer kao nije ga on.....uglavnom - kao da koristi igru s mlađim bratom upravo za svoje neko iživljavanje potrebe da bude stariji, jači i moćniji i da tu svoju "nadmoć" iskali na slabijem. Mi ga naravno nikada u tome nismo podupirali niti odobravali, uvijek je na to reagirano s neodobravanjem, ali nekakav okidač ili čak možda uzrok mogao bi biti u tim miješanim grupama u vrtiću (koje ja osobno još uvijek ne mogu pojmiti kao ništa dobro iz koje god perspektive pogledam) jer se svojevremeno znao žaliti da stariji dečki maltretiraju njih mlađe.
Maleni još uvijek ne priča dovoljno da bih doznala pravu istinu, gledati non-stop u njih dok se igraju (iako nažalost niti to nije garancija da stariji neće napadati) - ne mogu, primjereno kazniti svaki taj namjerni maliciozni istup starijega - svaki put baš i ne znam....uglavnom jako zeznuta situacija jer kao roditelj moram moći zaštiti mlađe dijete koje će jednoga dana na isti način početi tretirati mlađe od sebe - čudi me što već nije jer bar mi tete u jaslicama ne govore da je bilo takvih problema, a opet moram moći razumjeti i motive starijega koji je kad se maleni rodio imao fazu strašne ljubomore (koja ga btew. drži i dan danas, ali možda ne više tom žestinom) i regresije i pokušati mu pomoći da to prevlada bez fizičkih ispada prema mlađemu i kanalizira te svoje nekakve negativne osjećaje i porive u možda nešto drugo jedino baš i nisam najsigurnija KAKO?