Nikada neću zaboraviti svoj prvi porodjaj.Ni suze koje smo od lude radosti lili onog trena kada smo Piku,tako dugo čekanu,držali prvi put u naručju,mokru i modru divnu devojčicu,našu molitvu.
Nikada neću zaboraviti ni sam tok porodjaja,toplotu plodove vode koja se razliva niz noge,ushićenje što je beba "pred vratima",odlazak u porodilište uz pesmu....
Nikada neću zaboraviti višesatno ležanje u položaju na ledjima,prikopčana na ctg,suze što md može biti sa mnom tek kad udjem u porodjajni boks...bolne preglede na svaki sat....čekanje jutra....o,hvala Bogu,evo i tih 7 cm,evo radjaone,evo mog zelenog viteza-konačno osmeh u gužvi namrštenih lica.....
Nikada neću zaboraviti bol kontrakcija nakon priključenja dripa(na 8cm otvorenosti,jer se doktorki završavala smena,pa je mislila da me "odradi dok je još tu" )......bol u ledjima,razoran kao i kontrakcije.....zvuk makaza koje seku tkivo.....
Svi su pričali-super si prošla!Znala sam da mogu bolje!!!
"Ha!Petak trinaesti!"-pomislila sam u trenu kada su prve kapi plodove vode krenule da lagano vlaže platneni uložak sa skakavcima na mom vešu."Pa to i nije tako loše....Kli-kli je danas rodjendan,lepo ću je darovati." Očekivala sam nalet tople tečnosti,ali je vodenjak,izgleda,tek malo i visoko naprsao,jer je plodova voda oticala veoma lagano i sa pauzama....lepa,providna. Bilo je oko 10.Pika,Goga(moja seka Moskovljanka) i ja baš završile doručak i Goga se spremala da krene ka gradu,da čestita rodjendan Kli-kli i u ruskoj ambasadi produži vizu.Moje zlato i ja ostajemo same,igramo se kockama,ja je opet lagano,kroz igru,pripremam za svoje moguće višednevno odsustvo,a ona,čini mi se ,sve to kapira u stilu-mama,ne brini.Prolazi mi kroz glavu kako su to poslednji neprekidani samo njeni i moji trenuci,emocije me peru,jedva suzdržavam suze.....tako je velika,moja malena devojčica....
Javljam md-u,koji je na poslu,šta se dešava i da bude u pripravnosti,jer u biti ne znam kojom brzinom sve može dalje da se dogadja.On želi odmah da dodje,ali meni ipak više odgovara da samujem sa Pikom.Oko 14 sati sve je još mirno,kontrakcija nema,pa Pika i ja odlazimo na spavanje.I tada,kroz san,osećam u stomaku blagu bol,nalik menstrualnoj....smešim se......kreće....
Kada smo se oko 16 probudile mogla sam samo da primetim da blaga bol i dalje tu negde egzistira,ali da me ne ometa u akcijašenju sa malenom po kući,oko pripreme ručka,u veselom ćakulanju telefonom,u surfanju netom....Oko 17.30 odjednom dolaze i md,i sestra,i moja najbolja prijateljica.Gužva koja ne smeta.Md mi u kupatilu doteruje friz
,Pika stoji pokraj kade i vrišti od smeha...."Tata,obi mama dake" Kontrakcije su negde duboko,gotovo neprimetne,bezbolne.....

Želela sam da drugo dete rodim kod kuće,ali strah md-a sam ipak morala da ispoštujem-živimo na 6. spratu u zgradi bez lifta,šta ako nešto krene naopako? Ipak,pronašli smo neku vrstu kompromisa u porodjaju u vodi,koji je ovde moguć jedino u Gradskoj bolnici Zvezdara,gde sam i Piku rodila.Znali smo da nije svaki od lekara za ovakvu vrstu porodjaja i da tek par njih dozvoljava ekspulziju u vodi.Ostalo nam je da se nadamo da će,kad dodje vreme,baš onaj pravi biti na dežurstvu.

.....A nije bio....saznali smo preko prijateljice,oko 20 h ,ko je te noći dežuran.Tada još nisam ni počela da merim na koliko se javljaju kontrakcije,ali su bile jače.Recimo da su bile na 15-20 minuta.Rešila sam tada,teška srca, da odustanem od pokušaja porodjaja u kadi i da ostanem kod kuće što duže mogu.
Zapravo,nisam želela da krenemo u bolnicu pre nego što uspavam Piku....ako već moram da odem,bolje da ona to ne vidi,naročito ne pred spavanje,sva i sama uzbudjena .Nikada se do tada nismo razdvajale na noć....strahovala sam kako će moja mala duša sve to prihvatiti.....
Veče je lagano odmicalo i postala sam jako svesna svojih kontrakcija i potrebe da se uvučem u neku čauru.....hopsala sam na lopti i povremeno se tuširala....kupatilo kao oaza.....smešim se....srećna sam.....ne boli....kod kuće sam.....sve mogu.....krećem se....čučim....radim jogu....pa opet hopsam......voda se sliva niz ledja.....malena u mom zagrljaju.....okružena ljudima koje volim,tako diskretnim i od pomoći....osećam se sigurno-ne zaštićeno sigurno već samouvereno sigurno.....u pauzama izmedju kontrakcija objašnjavam mojim dvema krajnje neiskusnim "doulama" šta se u mom telu dešava....zapanjeno slušaju....pravim prekide na svakih 5 minuta uz "uuuuuuuuoooooooooo".....hvala,draga Ina May
......telo traži vodu....toplo je.....prija.....čučim.....hvala Janet,hvala Gurmukh.....uuuuuuuooooooooo......osmeh.....
Oko 22.30 md i ja odlazimo u sobu da uspavamo Piku.Ona siki,ja joj pevam,oksitocin radi svoje,md leži iza mene i meri kontrakcije.Prepoznaje ih po deformaciji melodije ....na 3 minuta su.....u meni sve pršti od emocija.....Pika zaspiva.....ja ne mogu da se odvojim od nje.....bežim u kupatilo....topla voda gladi stomak....osećam neprijatnost u crevima,u stomaku....povraćam....želim da se ispraznim ali od kontrakcija ne mogu da se napnem....klistiram se i to mi godi....u stomaku odjednom nema gužve ,osećaj daleko prijatniji nego predjašnji.....izlazim iz kupatila opuštena....odjednom,kontrakcije se javljaju na minut i shvatam da je vreme da krenemo....opet mi je teško zbog uspavane Pike....sa vrata joj govorim-dolazim uskoro....znam da me ne čuje....
Stepenište u zgradi automatski savladavam poluzatvorenih očiju.....već sam u transu i lepo mi je.....srećna sam što me ne boli....vizuelizujem otvaranje cveta....u taksiju očajna muzika...sedam pozadi i stavljam svoje slušalice na uši.....dragi,okrenut sa prednjeg sedišta,pokušava da me drži za ruku,ali mi to ne prija.....uuuuuuoooooooo.....taksista,uplašen,ubr zava .....želim da se vozim celu noć.....bolinica.....na prijemu samo babica....pregleda me i kaže-opa,9cm!!!Brzo u sobu 5,da se ne porodite u liftu......md i ja se smejemo.....on na kratko ostaje da ostavi podatke i "maskira" se za bal
Na putu ka sobi za porodjaje govorim babici kakav porodjaj želimo,da ne želim konstantan monitoring i posledično ležanje na ledjima,da želim da se porodim u polučučnju,oslonjena na muža,bez epiziotomije,ali ona ima totalno nacistički stav i kaže-lezite da vam stavim ctg,nije vam ovo Australija,ovde važe neka druga pravila,ne može kako vi smislite,ne mislite valjda da ću da klečim na podu i da vas poradjam .....postavlja mi ctg i odlazi....ponoć je....bespomoćno ležim....md još ne stiže......iznad mene fluorescentna lampa bez zaštite.....prži oči.....prekrivam ih rukom kažem glasno-ja ne želim ovako da rodim!!!!....okrećem se u četvoronožni položaj......stiže md.....opet se sve menja.....opet se osećam dobro.....konci u mojim rukama.....dolazi babica-ali ona prava!!!!!Velinka,topla i humana,sa razumevanjem sluša moje želje.....kaže-nemamo mi vremena,lutko,za ctg i skida ga.....četvoronoške sam....kontrakcija......podižem se na kolena....i tada osetim kako je beba iskliznula kroz kanal i kako je tu,potpuno spremna....NEVEROVATAN OSEĆAJ!!!!!!!
Babici govorim da me napinje,a ona me moli da se okrenem na ledja,da me pregleda,da proveri da li je beba stvarno tu.....vidim da neću moći da rodim baš onako kako sam htela,ali se sve tako brzo dogadja da mi to više i nije tako važno.....okrećem se i ona veselo izgovara-evo je beba!!Guraj,gotovo je!!
Ja u transu ponavljam-Duna,Duna,Duna....md opet plače.....ja ne plačem...samo mantram-Duna,Duna,Duna......neizmerno sam srećna.....ponoć i deset minuta....
U 14 smo bile kod kuće.....tata je spremao ribu i brokole....Pika se topila od radosti i neprestano grlila i mazila sestru.....Goga i Gaga su bile totalno sludjene mojom odlukom da izadjemo istog dana......ja sam bila neizmerno srećna.....JA SAM NEIZMERNO SREĆNA!!!!