Šta oni u tim jaslicama uopšte rade?

[IvanaR]

Pisala sam već o tome, jaslice u koje moja mačka ide imaju krajnje glupavu politiku o pristupu roditelja, odnosno roditelji nemaju pristup u prostorije u kojima deca borave, uopšte!
Kontakt sa tetama se svodi na par rečenica obično na odlasku i to uglavnom šta je jela, dal je spavala, dal je plakala.
Silno me zanima šta to moje dete radi tih 7-8 sati koliko je tamo. Najsrećnija bih bila kad bih mogla da se pretvorim u mušicu, pa da vidim svojim očima, jer jedino što od tete dobijem je nije plakala, baš se lepo igra.
Da li vi imate uvid u to šta vaši mališani u jaslicama rade i uopšte da li tete sa njima rade još nešto osim što ih presvuku, nahrane i stave na spavanje.
Ne želim da ovo zvuči kao da omalovažavam rad teta nego me zanima ima li nekih organizovanih aktivnosti u mlađoj jasličkoj grupi ili to tek počinje u starijoj jer čujem kad dolazim da njima puštaju neke pesmice.

[bijelko]

Kod nas rade svašta, danas su čak pekli kruh. Pjevaju, plešu, modeliraju plastelin, skupljaju boce da mogu ići na izlet..... stvarno se trude. Sigurno je još toga samo nisam sve pohvatala. Napravili su jesen u prostoriji, imaju bundeve i svakakve plodove okolo. Otkako ide u jaslice vidim da je lud za četkom za kosu, imaju frizerski salon pa se češljaju. Inače on je najmanji, dosta ih je već preko dvije godine.

[bijelko]

Sad sam se sjetila, prijateljica kaže da njihovi vježbaju svako jutro, sad su nosili i lopte da rade pilates.

[sne]

Znam da kod moje curice puno pjevaju i plešu. Na neke pjesmice (En, den, dinu .... Prste ima ruka svaka ....) ona počne gestakulirati kao luda i smijati se i na kraju obavezno plješće.
Imaju puno sobu raznih igračaka, po grupama raspoređenih, i uvijek ih zateknem u igri.
Žao mi je samo što ne idu van, ali još uvijek su neki na privikavanju, pa znam da je tetama komplicirano.

[sanjaneo]

radila sam 5 godina baš u jaslicama. kod nas roditelji ne ulaze zbog jednostavnog razloga:CIPELE. možda vam se čini smješno ali jasličari su pretežno na podu,kad bi 40 ljudi hodalo cipelama po sobi vi razmislite što bi na rukama vaše djece tada bilo. imamo spremačice koje ne mogu za svakim brisati pod jer je onda mokro a higijena u jaslicama je na prvom mjestu.želimo neopterećeno pustiti djeci da istražuju i upoznaju prostor i svijet.

sa njima se radi cijeli dan, životno-praktične aktivnosti,usvajanje higijenskih navika,samostalnost,elementarne igre,likovne aktivnosti, sve što rade vrtićari samo prilagođeno njima. ustvari radi se puuuuuno što se najviše vidi kad dijete pređe u vrtić. nemate pojma koja je razlika između djeteta koje je pohađalo jaslice i onog koje je bilo doma.

ako ste željni informacija SVAKAKO preporučam individualne informacije koje ja mislim nudi svaki vrtić. one su bez djece, van radnog vremena,dođu oba odgajatelja sa puno informacija i odgovorit će na svako vaše pitanje,uputiti vas što i kako. bar je kod nas takva praksa

[Bubica]

nasi su problem s cipelama rijesili jednostavno - roditelj da bi usao u sobu mora skinuti cipele ili imaju one bolnicke plasticne za navuci na cipele. To stvarno nije neka filozofija. Isto tako, tete su snimale puno aktivnosti u grupi i onda su nam slozile jedan kolaz i prikazala tipican dan u grupi. To je bilo prekrasno

[cvijeta73]

sa njima se radi cijeli dan, životno-praktične aktivnosti,usvajanje higijenskih navika,samostalnost,elementarne igre,likovne aktivnosti, sve što rade vrtićari samo prilagođeno njima. ustvari radi se puuuuuno što se najviše vidi kad dijete pređe u vrtić. nemate pojma koja je razlika između djeteta koje je pohađalo jaslice i onog koje je bilo doma.

mislim da je ovo ipak mrviiiiicu pretjerivanje
naročito kad je riječ o najmanjima.
razlika se vidi jer su jasličari već naučeni na vrtić i rutinu.
ali, ako jedna teta mora samo svima presvući pelene, u našim grupama to brat bratu oduzme a bar dva sata posla. pa još spavanje pa još doručak, ručak i užina.
i

[Freja]

nasi su problem s cipelama rijesili jednostavno - roditelj da bi usao u sobu mora skinuti cipele ili imaju one bolnicke plasticne za navuci na cipele. To stvarno nije neka filozofija. Isto tako, tete su snimale puno aktivnosti u grupi i onda su nam slozile jedan kolaz i prikazala tipican dan u grupi. To je bilo prekrasno

Otprilike isto. Cipele su nedovoljan razlog da se nekome zabrani ulaz u sobu. Mi smijemo ući kad kod želimo uz preduvjet da skinemo cipele. Dapače, kod nas se potiče takva "suradnja" teta i grupe, da djeca vide da se i mi tamo dobro osjećamo. Jako sam zadovoljna da je kod nas to tako.

Inače, naš je vrtić (gradski!) stvarno jako liberalan po svemu. Unatoč velikim grupama djeci se pristupa individualno.

A što rade? Svašta. Imaju čudesa od igračaka (što kupovnih, što napravljenih), nekoliko različitih kutića, predprostor sa "spravama" za vježbanje, pijeskom i vodom, jednom ili dva puta tjedno imaju tjelesni u dvorani, svakodnevno idu u dvorište ujutro i poslije spavanja (nekad čak i kad rominja kiša, ali su onda po krovom), slikaju, plešu, kuhaju za igru, za ozbiljno mijese tijesto... I iznenađena sam koliko su se svi brzo prilagodili - vjerojatno upravo zbog takvog pristupa.

[sanjaneo]

ne nije pretjerivanje. podcjenjivanje djece, njihovih mogućnosti i rada s njima strogo kritiziram. looooooooooooše razmišljanje, čisto da se posramim

[sanjaneo]

ne nije pretjerivanje. podcjenjivanje djece, njihovih mogućnosti i rada s njima strogo kritiziram. looooooooooooše razmišljanje, čisto da se posramim

ovo se odnosilo na cvjetin post. djeca do tri godine mogu puno više dobiti i pružiti. i neću ulaziti u rasprave jer bih mogla svašta reći. vrijeme kad se mislilo da jaslice služe za presvlačenje pelena je daaaaaaaaaaleko iza nas

[Mali Mimi]

Što se tiče ulaska u sobe vrtića a isto tako i jaslica to smo prakticirali godinama i još prakticiramo kad su neke popodnevne radionice djece i roditelja ili kad pozovemo roditelje zbog nekih aktivnosti u vrtić, no imali smo svakakvih situacija i roditelja koji su bez ikakva pitanja čak i bez "Dobar dan" ulazili u sobe i stali požurivati svoje dijete oko ručka jer se njima žuri doma, pa mazali svom djetetu i servirali doručak iako mi učimo djecu da to rade sami itd. bilo je i drugih nepoželjnih situacija pa smo se odlučili pridržavati protokola u kojem ionako piše da roditelji ne ulaze u sobe gdje borave djeca.

[Sek@]

Nikad mi nije palo napamet ući u sobu gdje su mala djeca u jaslicama. Prvenstveno zbog higijene. Većina njih je puzača a znajući da oni sve stavljaju u usta mi je bio dovoljan razlog da ne uđem unutra. Sve što me je zanimalo saznala bih od teta. Nije da nisam ponekad poželjela malo škicnut unutra ali poštovala sam životni prostor od teta i dječice. Jer kako bi nama bilo da nam hrpa skoro nepoznatih ljudi svakodnevno ulaze u naš životni prostor.

[IvanaR]

Ma ne znam, meni je logično da ne ulazim u sobu u cipelama, ali mi stvarno nije teško ni da se izujem. Ovako se osećam potpuno i nepravedno isključena. Zapravo veoma mi je glupo što npr ne znam gde moje dete spava, sa čim se igra... Razmišljam se čak da napišem i pismo gradskom sekretaru za brigu o deci, mada sumnjam da će to išta promeniti. Čitavu temu sam i pokrenula samo zato da steknem neku predstavu šta se na drugim mestima radi kako bih mogla konkretno da pitam vaspitačice da li one sa njima pevaju, plešu, vešbaju, šta god.
I ovo za popodnevne radionice mi se čini kako super ideja, prosto da se i roditelji međusobno upoznaju.

[spajalica]

- ulazak u sobe je nepoznanica i u nasem vrticu.
- prostor u kojem borave djeca sam upoznala na adaptaciji.
- u vrticu se organizira s psihologom i pedagogom otvoreni stol na pocetku godine s temom kako prebroditi adaptaciju na kojoj se moze postaviti puno pitanja. pokazano nam je niz slika iz prethodne jaslicke godine. na stolu na kojem sam ja bila bilo je i suza i smjeha. steta je da od ne znam koliko upisane djece je na taj stol doslo ravno 10-tak roditelja. radi se o jarunskom gradskom vrticu koji ima 6 kuca.
- menu vrtica objesen je na oglasnoj ploci vrtica na ulaznim vratima, dakle vidljiv je svima.
- imali smo divnu tetu u jaslicama koja je jako puno fotografirala i dobijali smo CD sa slikama nasih pilica.
- na ploci koja se zove kutak za roditelje, a ima je svaka grupa, obicno su izvjeseni radovi nase djece koje su radili/crtali, a ukoliko su ucili neku pjesmicu objesen je tekst iste.
- dva ili tri puta godisnje odrzi se radionica s klincima u prostoru (tad se moze uci u cipelama), uglavnom za bozic ili uskrs di roditelji s djecom izradjuju nesto.
- roditeljski smo imali 2 puta tokom godine bez djece
- na kraju godine smo imali malu priredbu di su nam klicni otpjevali sve pjesmice koje su naucili, dobili smo mape s crtezima nase djece.

sve u svemu radi koliko mogu s obzirom an dob djece. jednom sam morala doci po starije djete jer je zakurio prijepodne, pa sam dosla odmah i po mladje. teta je s njima lezala u jednom kutu, oni ko mali macici oko neji ona im je citala slikovnicu. to mi je iskreno bila jako lijepa slika

[L&L0809]

potpisujem spajalicu, ko da se radi o istom vrticu.
meni se logicno namece jedna losa stvar oko ulaska roditelja u djecje sobe (pogotovo u mladjoj jaslickoj skupini). roditelj 1 djeteta udje u sobu, posveti se svom djetetu, zagrli ga, poljubi...dok druga djeca cijih roditelja nema, to moraju gledati. naravno da to izaziva suze, nemir, zalost kod te druge djece, po meni skroz bespotrebno. dijete se preuzima na vratima, i onda dok ga oblacim u garderobi, mazimo se, grlimo...teta mi ukratko (s vrata, da i drugu djecu ima pod kontrolom) isprica kako je dan prosao. za sve detaljnije informacije postoje individualni sastanci.

[cinderella]

reci da napišu na kutić roditelja tjedne / dvotjedne / mjesečne planove rada - na taj način ćeš dobiti uvid u to što se s njima radi. također bi trebao postojati određen dan (ili po dogovoru) kad roditelj može doći na informacije pa onda ima 1 sat samo za razgovor o svom djetetu.
kod nas se pišu tjedni planovi koji su svaki tjedan u kutiću za roditelje uz obavijest što roditelji mogu donijeti ako žele, a vezano je uz aktivnosti s djecom. također postoji 1 dan u tjednu za koji se roditelj može najaviti na razgovor.

[zarrin]

Otprilike isto. Cipele su nedovoljan razlog da se nekome zabrani ulaz u sobu. Mi smijemo ući kad kod želimo uz preduvjet da skinemo cipele. Dapače, kod nas se potiče takva "suradnja" teta i grupe, da djeca vide da se i mi tamo dobro osjećamo. Jako sam zadovoljna da je kod nas to tako.

Inače, naš je vrtić (gradski!) stvarno jako liberalan po svemu. Unatoč velikim grupama djeci se pristupa individualno.

A što rade? Svašta. Imaju čudesa od igračaka (što kupovnih, što napravljenih), nekoliko različitih kutića, predprostor sa "spravama" za vježbanje, pijeskom i vodom, jednom ili dva puta tjedno imaju tjelesni u dvorani, svakodnevno idu u dvorište ujutro i poslije spavanja (nekad čak i kad rominja kiša, ali su onda po krovom), slikaju, plešu, kuhaju za igru, za ozbiljno mijese tijesto... I iznenađena sam koliko su se svi brzo prilagodili - vjerojatno upravo zbog takvog pristupa.

može na PP koji je to vrtić,pliz