Ja sam rekla kako ću biti strašno rigorozna po pitanju slatkiška. I jesam. No, čokoladi sam nekako progledala kroz prste.
Kada smo negdje u gostima ili s drugom djecom vani, dopustim joj da uzme keks, napolitanku, smoki... ne da mi se natezati, objašnjavati, no isto tako uvijek uz sebe imam domaće grickalice, i slane i slatke (domaći kruh narezan na kockice ili kiflice, keksić koje sam sama napravila, voće, kokice...).
A čokolada? Čak joj znam staviti u griz kockicu, dvije. Kada jede malo začinjeniju hranu (tu mislim na češnjak ili papriku koje jako voli), dam joj poslije ručka kockicu, dvije čokolade (kupila sam nekakvu mliječnu u Mulleru od nerafiniranog šećera od šećerne trske, kakaa iz kontroliranog uzgoja, bez hidrogeniziranih biljnih ulja...) i smaže ih samo tako ili žličicu, dvije meda (OT, mamice, ako se ne varam, ti si mi spomenula da se med ne daje prije 3. godine zbog botulizma, ali provjerila sam u nekoliko izvora i našla da se ne bi smio dati prije 1. godine) ili malo domaćeg pekmeza.
Ostale slatkiše - bilo kakve kupovne kekse (osim onih sitropora), ostale čokolade i čokoladne forice, bombone, lina i bilo što slično joj ne namjeravam nikada kupovati jer ni mi to ne jedemo.
I da, voli jesti suho voće - grožđice, suhe marelice i šljive.