 |
|||
Neću ja njih do ničega dovoditi i neću izigravati suca.
Isto tako kako ti pretpostavljaš da bi možda taj brak jednog dana bio sretniji da se netko nije mješao ja smatram da ti nemaš pravo tu odluku ili pretpostavku donjeti za nekog drugog.
Nemaš pravo umjesto nje odlučiti da joj je bolje da ne zna.
Posljednje uređivanje od tibica : 22.10.2010. at 11:44
ovako i ja mislim.AdioMare prvotno napisa
evo ja npr ne mislim da bih se nužno rastala iza nevjere (dobro i o tipu nevjere bi se dalo razgovarati)
drugo je pitanje kako bih se nosila s činjenicom da sam prevarena, ali iz ove perspektive gledajući, osobno mi bračna nevjera nije razlog zbog kojeg bih ja škarama capnula svoj život od trenutka tog saznanja
pa mi valjda zato i nije za glavu da mi netko trči reć
:
iako je u realnosti to jako teško izvedivo.
čak što više, više-manje svi brakovi koji su bili ovakvi i onakvi, s krizama, na kraju pucaju radi nevjere.
jer ja kad u svojoj glavi zamišljam nevjeru mm-a onda je to ono - zalomilo se, trenutna kriza, prilika, posložilo se, al ja sam mu još uvijek number 1, mene voli, a ta mu je bezveze.
u tom slučaju, svakako bolje da ne znam, jer teško je živjeti s tom činjenicom, teško je opet dobiti povjerenje, moš mislit kako mu ne bi provjeravala mob nakon toga i svaki put kad kasni pomišljala na isto. i kako to sve skupa ne bi postalo prenaporno. a i onako nije savršeno štimalo.
ali ja uopće niti ne želim donositi bilo kakve odluke u ime nečijeg braka!
to što sam rekla je pretpostavka, ne moja odluka
moja je odluka da pustim svakoga da živi svoj brak kakav god da mu je - dok sam ne odluči drugačije.
nije na meni da procjenjujem kakav je čiji brak.
i ne želim podcjenjivati nikoga time da mu "otvaram oči" jer taj netko možda zna i više nego što mislim - opet pretpostavka
a ukoliko ne zna, saznat će ako i kada bude želio, bez brige.
Pa ne donosiš ti odluke. Ti daješ informaciju koju slučajno eto ti imaš a osoba koje se informacija direktno tiče nema.
Recimo da si liječnik i dijagnosticiraš pacijentu nekakvu bolest. Postoje 4 opcije liječenja, ali ti odlučiš da ćeš mu prezentirati samo jednu jer smatraš da ostale 3 pacijentu ne pašu pa bolje da ni ne zna za njih.
ILI
Zaključiš da mu nećeš ni reći da je bolestan jer i tako nema simptome, a ako ne zna živjet će sretan u svom neznanju. Pa jednog dana kada se skljoka na ulici i umre neće ni znati što mu se dogodilo.
Ja bi mu rekla da je bolestan, da ima te i te opcije i da sam može odlučiti što će sada učiniti s tom informacijom. I ne, ne bi pretpostavljala da je sigurno već sam trebao znati da je bolestan.
a baš dobro da si taj primjer izabrala
ja sam liječnik i činim za pacijenta ono što smatram da je za liječenje njegove bolesti potrebno
ti možeš potpuno vjerovati meni (kao žena mužu ili muž ženi) ili se možeš prikloniti alternativnom vidu liječenja, npr homeopatiji
ako se odmaknemo od medicine ti ili ja s jednim bračnim parom činimo trokut kakav preziremo u preljubničkom odnosu.
trokuta u braku nema. samo dužina. ili pravac kada nam do*zvizdi.
Ali ja kao pacijent želim znati sve opcije. Ne žlim da ti kao liječnik odlučuješ što je za mene bolje. Želim da mi predstaviš moje opcije i dopustiš mi da kao razumna, potpuno informirana osoba odlučim o svom liječenju.
Nema smisla dalje o tome raspravljati. Niti ćeš ti uvjeriti mene, niti ja tebe. Rekla si da ti ne želiš odlučivati o tuđem braku, ali ti u svakom slučaju (ako igrom slučaja dođeš do relevantne informacije o preljubu) odlučuješ o tom braku. I ako odlučiš prešutiti ti si svejedno odlučila dopustiti da jedan od partnera u tom braku živi u laži. A ako ti je to još i prijateljica... Ja ne bi mogla. Sorry.
a imaš li pravo unositi nemir u nečije živote na temelju trača za kojeg ne znaš je li istinit ili ne?
(ne vjerujem da itko može znati ili osjetiti je litrač istinit ili lažan)
Različiti kriteriji?
A skim ti muškarci varaju partnerice? S devama?
tibice slažem se
niti te želim uvjeravati, samo mi se zgodno s tobom spominjati
mislim da se razilazimo u jednoj važnoj stvari
gdje počinje problem u jednom braku
po tebi očito s preljubom
po meni puno prije toga
i zato preljub nije dovoljno dobar razlog da bih ja stupala na nečiju bračnu scenu
"Čuj draga, nešto sam čula, od xy. Ne znam je li istina, ali ja ti kao tvoja prijateljica to ne mogu prešutjeti.....bla, bla, bla ...... Eto, draga. Ne znam da li je istina. Ti učini s tom informacijom što želiš. Provjeri ili zanemari, kako ti drago."
Zašto ja ovdje ispadam negativac koji je unio nemir u nečije živote? Ja sam postupila po svojoj savjesti i rekla istinu. Ne tvrdnju da ju vara (iako bi se i to dalo provjeriti prije ovakvog razgovora) nego istino o tome što sam čula/vidjela i od koga/gdje/s kim. I dam ruku u vatru da dovoljno poznajem svojih par dobrih prijateljica i sigurna sam da bi one to željele znati.
Kad te tak jako svrbi jezik, predlažem da ti toj ženi kažeš da ju muž vara, pa nam onda ovdje javi kako je prošlo. Da znamo kako se postaviti ubuduće.
Ili ako ti je žmehke to reći trudnici, a silno želiš a sazna, napiši lijepo ovdje tko je ona i tko je on, pa će se već nači netko tko ih pozna i obavijestiti trudnicu.
Može?
Ja se slažem s tobom da problemi počinju puno ranije. Tu se ne razilazimo.tibice slažem se
niti te želim uvjeravati, samo mi se zgodno s tobom spominjati
mislim da se razilazimo u jednoj važnoj stvari
gdje počinje problem u jednom braku
po tebi očito s preljubom
po meni puno prije toga
i zato preljub nije dovoljno dobar razlog da bih ja stupala na nečiju bračnu scenu
Ja samo kažem da neki ljudi nisu tolikoo intuitivni kao drugi i ne mogu te probleme "osjetiti". Ima puno brakova gdje je jedna strana uvjerena da je taj brak divan i krasan, a druga strana švrlja i uopće ne poštuje ni brak ni bračnog druga.
I hate to burst the bubble, ali netko i to mora. Pa ako će to pomoći mojoj prijateljici da shvati s kim živi i u kakvom braku živi ja ću potrpiti njezino nepovjerenje, čuđenje i suze...Ako će to značiti da će ona jednog dana iz toga izaći jača, sretnija i pametnija.
Tibica, djeluješ mia kao idealno društvo za nedjeljnu kavicu.
Mislim da ne bih morao niti Red Carpet gledati da imam priliku s tobom na kavu.
tibice, kako bi se ti osjećala da jedna od tvojih prijateljica, nakon što se npr rastane, završi kao alkoholičarka, baci se s mosta zbog samoće, srušenih iluzija, promašenosti vlastitog života - šta ti možeš znati što se u kome krije? možda bi ona sve to napravila i da je sama saznala, bez da si joj ti rekla, ali eto, ostavila tebi na savjest da si misliš: a da joj nisam rekla, bi li bila živa, bi li bila i u tom braku kakav god da on je umjesto što je sada na psihijatriji ili ... ajde, karikiram, kužiš što mislim
jer, koliko god je ta istina tvoj ponos, tvoja je i odgovornost za njeno stanje i njen kasniji život, po toj logici. valjda ne bi sa sebe sprala odgovornost u slučaju da pođe po zlu?
ako je to zaista tako, da se jedna strana osjeća divno i krasno s nekim u braku pa zašto ti to želiš uništiti?
onda kažeš da nisi sudija :/
dao Bog da joj tako divno i krasno bilo cijeli život ako ona osjeća da je to što ima - to što želi.
možda se njen muž/žena prema svom bračnom drugu ponaša manje zlo (pretpostavka) nego onaj koji svog bračnog partnera poštuje u tom smislu, ali niti u jednom drugom ne.
ja bi ipak s tibicom na kaficu.....
pa bih bio pun dilema reći sve te informacije koje sam doznao onima koji su u to upleteni, ili ne reći......
i nikad mi više ne bi bilo dosadno.
Jednom sam tako i napravila. Pred koju godinu i to nekome tko mi je jaaaaako blizak i ne mogu ga nikako izbjegavati do kraja života. Njemu sam rekla da znam, da ljudi već pričaju i da to riješi ovako ili onako, ali da od nje ne radi slona.ovo je dobra ideja, mogla bih se njemu priprijetiti.......... ionako sam dobra u vodjenju tudjih bitki nakon kojih ostajem posrana
I upalilo je, ok nažalost neko vrijeme. Sljedeća njegova avantura bila je toliko javna da su joj rekle mama i sestra.
Ne znam. Ja se stvarno bojim reakcije u kojoj mi draga osoba ne bi vjerovala nego bih još ja ispala lažljiva.
A jednom nakon takve gorčine ne znam da li bih mogla na staro. Bo. Ali iskreno divim se ljudima koji to mogu.
To kako bi se ja osjećala... ne znam. Ali objektivno, nisam joj ja uništila život, nego njezin muž i njezina psiha.
A što ako ti za 5 godina kad i sama sazna zamjeri što joj nisi rekla. Proglasi vaše prijateljstvo lažnim a tebe lošom prijateljicom i cijeli život sama sebe ubija u pojam kako je vjerovala ne samo njemu nego i tebi, a oboje ste ispali lažovi.
What if... Ne možeš tako razmišljati.
tibica... jesi i ikada nekome rekla da ga/nju vara partner?
ili je li tebi ikada netko to rekao?
Pa svjesna sam ja toga, ali ja sam takva da se ne mogu suočiti sa tim razočaranjem, niti biti dio toga.
Jedna sam od onih koja će sa ceste i od problema udomiti frendice sa djecom na neodređeno vrijeme. Stat pred naoružanog bivšeg muža da mu iščupam oči ako je maltretira, ali ne bih mogla reći nikome "ej partner te vara".
A i mišljenja sam da ne može partner ne kužiti da se nešto događa, a pogotovo ako je kronični varalica.
Stray cat, ako misliš da će te admini kazniti ako ovdje javno napišeš tko koga vara, možeš odabranima privatnom porukom dojaviti imena (adrese, telefonske brojeve, zanimanja)....
pliz, pošalji i meni.....
Posljednje uređivanje od mujica : 22.10.2010. at 13:14
objektivno je tako, ukoliko se nisi uplela. ako jesi, onda si postala dio te situacije, to moraš priznati.
samo to ponavljam: ne srljaj biti dijelom onoga gdje te ni matičar ni Bog nije pozvao da budeš dio.
a ako te pozvala frendica, onda budi fer pa snosi svoj dio, ne samo pravo da udjeljuješ istinu.
za početak... možda te bude upitala da joj daš jednu sobu u svom stanu dok se ne snađe? pa 2000 kuna za sudske troškove razvoda?
na tvome mjestu, ja joj ne bih imala obraza reći da nemam sobu (iako objektivno nemam) ili da moram dići kredit zbog njenog razvoda.
to je samo 1/10 mogućih odgovornosti koje moraš biti spremna snositi.
to je miljama daleko od toga što smo spremni biti nečije rame za plakanje. moramo biti spremni i za život sa svim njegovim licima i naličjima.
zar nam nije dosta vlastitog života i života naših obitelji?
meni je, hvala lijepo, dosta.
Jesam. Dečko jedne moje prijateljice (koju znam cijeli život) ju je varao s drugom mojom frendicom (njih dvije međusobno nisu bile dobre, ali su obje bile moje dobre prijateljice). Imale smo oko 20 godina i tip je bio gad. Nas tri smo još uvijek prijateljice, čak i njih dvije su sada dobre. U međuvremenu smo odrasle, našle svoje muževe, ostale prijateljice. Tip je zaboravljen. A u tom trenutku se to činilo kao jedan gadan problem koji bi nas sve mogao rastaviti.
Nije mi žao.
Meni još nitko nikada nije rekao.
Ja razmišljam isto ko tibica.
Ja bi to svojoj prijateljici pružila/posudila/dala bez obzira tko joj je rekao istinu i iz kojeg se ona razloga rastaje. Ne smatram da mi "dijeljenje istine" nameće neke dodatne odgovornosti od onih koje imam kao njezina prijateljica.
ok, to je onda to.
i ja bih svojoj prijateljici pomogla u nevolji. bilo kakvoj.
to znači, podijelila s njom ono što sama imam i dala joj ono što mi dozvoljavaju moje mogućnosti.
što ako to nije dovoljno?
ali jedno je pomoći.
posve drugo je biti dijelom odgovornosti (ne priče!) za nečiju nevolju.
osobno bih se s tim teže nosila nego s vodom u ustima.
Neke stvari nam život nametne. Meni je život nametnuo oca koji ima ljubavnicu i mamu koja za to zna. 15 (petnaest) godina!
Nametnuo mi je ulogu psihijatra, svećenika i prijatelja vlastitim roditeljima.
Mene je to iskustvo učinilo jačom i isključivom (ne kažem da je to pozitivno, ali je tako).
Daleko od toga da ću reći "nikad", ali mogu si u svojoj glavi postaviti neke "smjernice" što smatram da ću u životu trpiti a što neću od svog muža. Isto tako sam se okružila prijateljicama za koje smatram da razmišljaju slično kao i ja. Zato se postavljam ovako: Učini ono što želiš da i tebi čine (i obrnuto).
I još uvijek ne smatram "glasonošu" dijelom odgovornosti.
U dobi od 20 godina je lakše reći "zbogom zauvijek jer si me prevario" jer to dvoje ljudi nemaju deset, 15 ili više godina zajedničkog života, djecu, zajedničku imovinu, pa najčešće niti tako duboku ljubav.
Tako da mislim da nije jednako to reći svojoj frendici od 20 godina koja hoda s frajerom par mjeseci ili godinu dana kao nekome tko je izgradio život sa osobom koja ju/ga možda vara.
Nadalje, ono što je najvažnije u procjeni smije li se nekome tako nešto reći ili ne, je koliko ta prevarena osoba voli partnera koji ju/ga vara.
Da ja imam dileme oko toga treba li to reći ili ne (a nemam ih jer sam siguran da ne treba nikada netko treći "informirati" supružnike), vodio bih se samo tim jednim kriterijem: Koliko prevarena osoba voli onu drugu.
Ako prevarena osoba doista voli onoga/onu tko ju vara, nikada joj to ne bih rekao. Jer time bih od sretne osobe učinio nesretnu osobu koja bi ionako ostala u toj vezi jer voli muža/ženu.
(primi na znanje: onaj tko voli ne odlazi tako lako, samo zato jer mu/joj je ponos povrijeđen)
A ako bih znao da između njih nema nikakve ljubavi, jer mi se prevarena osoba stalno povjerava u stilu "ne znam da li da ostanem s njim ili njom. više se ne volimo, ide mi na živce i mislim da bi mi bilo bolje bez njega, nje", tada bih usput spomenuo: "čuo sam da te vara". Pa bi se onda lijepo njih dvoje najvjerojatnije posvađali i rastali i nitko ne bi bio nesretan.
Eto dokaza za ono što sam malo prije napisao. Tko voli, ne odlazi lako jer je saznao da je prevaren.
Zato treba dobro razmisliti što ćeš učiniti nekoj svojoj prijateljici ili prijatelju koji dugo nekoga vole ako im kažeš da ih taj netko vara.
Posljednje uređivanje od mujica : 22.10.2010. at 13:46
tibicežao mi je zbog obiteljske situacije
normalno je da neke od njih izgrađuju, mijenjaju ili učvršćuju naše stavove
evo ja se slažem s mujicom da ne možeš uspoređivati situaciju gdje su ljudi izgradili zajednički život, imovinu, imaju djecu, s nekom vezom u dobi od 20 godina.
jedino bih preinačila ono: "čuo sam da te vara" u: ako ti toliko ide na živce i ne volite se više, pa što vas, do đavola drži više skupa?!
Evo jedna, najvjerojatnije potpuno fabricirana anegdota na tu temu:
Socrates' Logic:
One day the great Greek philosopher Socrates (469 - 399 BC) came upon an acquaintance who ran up to him excitedly and said, "Socrates, do you know what I just heard about one of your students?"
"Wait a moment," Socrates replied. "Before you tell me I'd like you to pass a little test. It's called the Test of Three."
"Three?", exclaimed the student.
"That's right," Socrates continued. "Before you talk to me about my student let's take a moment to test what you're going to say. The first test is Truth. Have you made absolutely sure that what you are about to tell me is true?"
"Oh no," the man said, "actually I just heard about it."
"All right," said Socrates. "So you don't really know if it's true or not. Now let's try the second test, the test of Goodness. Is what you are about to tell me about my student something good?"
"No, on the contrary..."
"So," Socrates interrupted, "you want to tell me something bad about him even though you're not certain it's true?"
The man shrugged, a little embarrassed.
Socrates continued. "You may still pass though, because there is a third test - the filter of Usefulness. Is what you want to tell me about my student going to be useful to me?"
"Well it....no, not really..."
"Well," concluded Socrates, "if what you want to tell me is neither True nor Good nor even Useful, why tell it to me at all?"
The man was defeated and ashamed.
This is the reason Socrates was a great philosopher and held in such high esteem.
It also explains why he never found out that Plato was having an affair with his wife.
Pa da mi odgovori: "seks", "navika", "inercija", "praktičnost", ili "dobro kuha"....jedino bih preinačila ono: "čuo sam da te vara" u: ako ti toliko ide na živce i ne volite se više, pa što vas, do đavola drži više skupa?!
a di je stray cat?
Otišla frendici trudnici na razgovor?
Jel sam ja odgovorna za nešto ako ne kažem mužu od moje prijateljice da ga je ona prevarila?
Mislim ,nikada mi nije palo na pamet da bi mu rekla, a mislim da niti on ne bi volio znati. :?
pa šta to nisu dovoljno dobri razlozi?
dobar seks, dobro kuha, inertan za svađu, praktičan pri slaganju ormara..
hmmmm da ne čitam sve, čitala sam na preskake, pa da upitam:
stray, zašto ne kažeš njenom mužu da sve znaš? mislim da je preriskantno govoriti trudnici tako šokantne stvari...
zašto mužu ne kažeš da znaš da je prljavi švaler koji će možebitno zaraziti trudnu ženu? i upitaš ga jel normalan?
Naravno da ne mislim da je situacija u 20. i 40. godini ista. Nazovite me naivnom, neiskusnom i tvrdoglavom, ali meni je princip po kojem odlučujem isti.
-Moja prijeteljica zaslužuje čuti istinu i po njoj se slobodno ravnati.
-Moja prijateljica je snažna žena koja će se s tom istinom moći nositi.
-Moja prijateljica meni vjeruje i ja vjerujem njoj i ne želim joj tajiti tako važnu stvar.
Ne znam kako vaše prijateljice ...
Istina i povjerenje su mi u braku najvažniji, uz ljubav, naravno. Ljubav mi sama po sebi nije dovoljna pa mi samim time jačina nečije ljubavi prema partneru koji vara nije bitna stavka u mojoj odluci.
Što vam je u vašem braku bitnije, da vi volite svog partnera ili da on voli vas? Ako vas vara (po mojoj logici-da se odmah ogradim) vas ne voli. Je li vaša ljubav (koja po meni isto proizlazi iz neznanja) dovoljna da taj brak bude sretan?
Meni sretan brak nije brak u kojem je jedna osoba sretna jer živi u blaženom neznanju, a druga je sretna jer sjedi na dvije stolice, svi znaju, ali nitko neće reći njegovoj ženi jer joj ne žele skinuti ružičaste naoćale.
Što to vam izgleda kao sretan brak?
Recimo da mi se jednog dana dogodi da saznam da me muž varao godinama (a ja za sebe sada smatram da sam u sretnom braku). I onda još saznam da mi prijateljica nije rekla a znala je. I da je moja sestra znala i nije mi rekla. Što ili tko će me u tom trenutku utješiti? Rečenica: Ma joj, nismo ti htjele reći, bila si tako sretna s njim."
Yes, možeš mislit. Divna utjeha.
Nije li za nas u životu inaće puno važnije kako , koliko i koga mi volimo , od onoga kako , koliko i tko voli nas?
Mislim za naš duhovni i emocionalni razvoj?
Bilo bi idealno kada bi to u braku bilo obostrano, u jednakoj količini i na jednak način, ali se većina zadovoljava samo djelom savršenstva.
Mislim da nije život tako crno-bijeli.
Da meni npr. sada netko kaže da me žena vara ne bih zaključio da me ne voli. Jer po svemu ostalom vidim da voli.
Niti bih ja prestao voljeti.
I onda, čak i da ona želi otići, tražio bih da ostane.
A ako ne bi željela otići i htjela bi ostati, sigurno ju ne bih ja tjerao.
Naravno da bismo se ružno osjećali i puno toga bi bilo drukčije nego do tog trenutka, ali jedna takva informacija ne bi izmijenila sve što smo jedno drugome do tada pružali. I tražiio bih da prestane, i brinuo bih zbog spolno prenosivih bolesti itd.... ali kako bi to moglo promijeniti ono što smo do tada zajedno doživjeli?
I macho ženske koje ovdje govore: "ta bi informacija bila dokaz da je sva dosadašnja ljubav bila laž", govore gluposti. po čemu bi iskazi ljubavi prije mjesec dana manje vrijedili ako saznam da me vara dva mjeseca? Bi li mi sada bilo manje fino to što je tada skuhala? Bi li mi manje značilo to što je tada radila sa djecom zadaću za školu?
Bi li mi njezina koža koje je tada bila topla i glatka sada odjednom u sjećanju postala hrapava ii hladna?
Eto, možda nisam macho kao tibica i stray cat, ali siguran sam da ima puno drugih koji bi nakon puno godina zajedničkog života slično razmišljali.
Posljednje uređivanje od mujica : 22.10.2010. at 15:04
Naravno da jesu.pa šta to nisu dovoljno dobri razlozi?
dobar seks, dobro kuha, inertan za svađu, praktičan pri slaganju ormara..
Ti si, AdioMare, očito mudrija od nekih ovdje.
mujica - Ja se slažem s tobom, nije sve crno-bijelo. Ali mislim da moja (napominjem-potpuno sam subjektivna) ljubav ne bi izdržala tu kušnju. Ne bi istog trena prestala voljeti svog supruga, ali s vremenom bi. I ne bi mu vjerovala da me voli istinski ako bi saznala da me vara. Što ćeš, još sam mlada. Možda jednog dana budem čitala ovo i smijala se sama sebi, ali... To je ono što sada mislim.
I opet, ako se tako jako volite, vaša ljubav će peživjeti i vaš će brak biti možda i kvalitetniji nakon saznanja. Ali dopusti da netko sam odluči da li želi spašavati brak ili se rastati na temelju informacija, a ne na temelju nedostatka istih.
dopuštam, dopuštam.......
živjela demokracija!
NE
takvo što bi rekla samo dobroj frendici ako sam 100% sigurna i ne
dok je trudna.
Druga stvar je da treba uzeti u obzir da velika većina žena zna (naslučuje) kad ih muž vara
i to je samo njihova stvar.
Netreba puno prčakti po tuđem braku.
Ali, može i ovako: prijateljica kaže da ju muž vara. Ona suoči muža s tim. Muž odlučno kaže da prijateljica laže i da to on nije i ne bi nikad učinio.
Logično bi bilo vjerovati mužu. Ja bih. A vi?
I ja bih vjerovao mužu/ženi prije nego nekome tko osjeća neodoljivu potrebu da mi to kaže.
I kad bi mi to neko rekao prvo bih se zapitao zašto mi ta osoba to govori.
Slažem se.
Uplitanje u tuđi brak, po mom mišljenju, jednostavno nije u redu, ma koliko ono bilo dobronamjerno. Mislim da na to nemam nikakvo pravo, kao što nitko nema pravo uplitati se u moj.
Voljela bih vas vidjeti da vam se dogodi da vas supružnik tako vara naokolo, svi prijatelji vam znaju i nitko neće da kaže. Svi šute kao pi...e a vi im pričate kako ste sretni i zaljubljeni. I onda jednog dana se upali svijetlo i shvatite da ste samo vi živjeli u polumraku, a svima ostalima su sve boje bile kristalno jasne.
Ja ne bi. Ja vjerujem mužu dok se ne dokaže suprotno. Isto tako bi razmislila tko u toj situaciji ima više kredibiliteta. Zašto bi mi prijateljica tako nešto govorila? Kakve koristi bi imala od laganja? A on? Ako je istina da me vara naravno da će reći da ona laže? A zašto bi povjerovala njemu a ne njoj? On očito tu ima interese.
Sve bi uzela sa rezervom, naravno. Ali ne bi a priori povjerovala njemu.
Čini mi se, kako je AM već napisala, da je situacija da svi znaju osim mene nekako - neću reći nemoguća, ali ne baš vrlo vjerojatna.
Kako bismo reagirali? Svatko drukčije. Isto kao što bi netko želio da mu se takvo što kaže, a netko ne bi.
U svakom slučaju, ja osobno mogu zamisliti xy gorih situacija od takvog polumraka. Ne kažem da je on ugodan, daleko od toga. Ali da je to neka tolika tragedija - više tako ne razmišljam o tome. Nekoć jesam. Ali više ne.
Ne bih, pogotovo ne poznanici i pogotovo ne nekakvu neprovjerenu, rekla-kazala pricicu.
Nisam nikad, a necu ni sada, iako mislim da znam sto netko ne zna. Zapravo, moram priznati da sam se uzasno osjecala kad sam sasvim slucajno dosla do informacije koja jednostavno nije moja briga, a onda jos i neko vrijeme nisam znala sto bih s njom. Na kraju sam zakljucila da je puno bolje da ja ne znam sto cu s tim, svako toliko kad se sjetim, jelte, nego da ostatak zivota budem odgovorna za posljedice necijih manje ili vise smislenih odluka.
Sto se treba saznati, saznat ce se, a sve ostalo bi trebalo na jedno uho unutra, a na drugo van.
Pravila pisanja postova
