U prvoj trudnoći mi niš nije bilo osim početnog umora koji je kratko trajao. Kak sam zatrudnila tak mi je i prošla cijela trudnoća. Keks. Vježbala, hodala kilometre, radila do mjesec dana prije termina, selila se u stan, prala tone Zeptera (

), prozore.... Ukratko mrak! A sad sam ko baba. Nekaj me stišće, bijelo pranje od prvog dana a ja svakih 10 min u wc da provjerim da nije krvarenje, ne spavam noćima, već sam isplanirala i novu dječju sobu za godinu dana i namještaj u sljedećem stanu koji još nije u planu. A MM pored mene spava ko anđeo i lijepo mi glasno hrče. Ne znam da li da se preselim il da ga stalno bockam da se okrene?! Vidi se da sam 3 god. starija...