Dajte me prosvijetlite. Jer ja mislim ovako:
Kroz pupčanu vrpcu ide i arterijska i venska krv,tj. od posteljice prema bebi i od bebe prema posteljici. Znači da stalno teče u oba smjera, koliko dolazi, toliko i odlazi. Treba bebu opskrbiti kisikom i hranjivim tvarima, ali treba i odnijeti iskorištene tvari.

Znači da, ako se bebu nakon što se rodi, spusti ispod nivoa maminog trbuha ( u kojem je posteljica), sva krv koja je u bebu trebala ući i ući će. Za to je dovoljno manje od pola minute. A posteljica se sve više odljušćuje, sve manje radi, sve je manje kisika i nema smisla da i dalje ide krvni optok između bebe i posteljice koja više nije živi organ. I tada se prereže pupkovina. A ne čekati da prestane pulsirati.

Zar to nije logično? Po meni je bolje da mi bebu odvoje od posteljice koja ju je odlično hranila 9 mjeseci, ali sad je gotovo. A prvi udah boli, bez obzira dogodio se par sekundi ili više nakon rođenja djeteta. Treba sila da se odvoje slijepljene alveole. Ali, tako je priroda uredila i zrak mora ući u pluća. Oni to isti tren zaborave i idući udah je bezbolan. Pogledajte im blažene izraze lica dok ih prvi put gledate.
Ionako se bebin cijeli tok krvotoka mijenja u času kad pluća prorade.

I s donacijom matičnih stanica se ne bih unaprijed zamarala. Ako bude, bude. Ionako ne rade vikendom, praznikom, a možda ni noću. A porodi i nisu u radnom vremenu. Bitno je da sve bude najbolje što može i za mamu i za bebu i da to mami ostane najljepša uspomena. Sve ostalo je sporedno.