Djeca koja se sama odgajaju - miroljubivost, nenasilje i teenageri

[Ifigenija]

Dakle: naslov u kojem je "djeca koja sama sebe odgajaju"...hm...niti jedan roditelj neće u tome prepoznati situaciju sa svojim djetetom.Ali niti jedan.
Naravno,svi odgajamo,najviše svojim ponašanjem,primjerima,najmanje uputama i floskulama koje klinci brzo prokuže.

Ja ću konkretno: svakodnevno gledam srednjoškolce od kojih su mnogi pametna,inteligentna djeca,ali nažalost odgojno zapuštena.
Ta djeca GLADUJU ZA GRANICAMA i što je još važnije, gladuju za roditeljima koje njihova djeca nisu prešišala još u sedmom razredu.To frustrira jako.Kad sa 14 uspiješ izmanipulirati roditelje kako ti volja.A roditelji nikako da odrežu i konačno postave stvari tako da je kristalno jasno (ne indigo,nego baš kristalno jasno) tko koga odgaja.

Konkretno? U razgovoru s roditeljima sam ne jednom čula :

"Dajte Vi razrednice,probajte nešto,ja s njim više ne mogu vladati."

ili:

"Ja sam ga probala kazniti tako što sam mu uzela laptop,i sram me reći,ali me udario nakon toga..."
itd...

primjera koliko hoćeš,da da sad ne idem u banalnosti...

Dakle djeca koja nikad nisu naučena da samim time što imaju prava imaju i obaveze.
Nažalost,cijeli sustav ide samo u smjeru prava,obaveze nitko ni ne spominje.

Kako može doći do toga da dijete udari svog roditelja? Izdere se na njega pred masom drugih ljudi (na upisima npr.)? Počasti ga epitetima tipa "Idiote" ili "Glupačo" ??
Jedostavno,mic po mic je isprobavalo još od svoje prve godine gdje su granice u odnosu s roditeljima,onom prvom branom u svijetu koje ga okružuje. A granica NEMA.
Na posljetku izvuče deblji kraj,jer se ne snalazi u društvu i normama koje od njega očekuje da zna gdje su granice.

Ovo stvarno viđaš u nekom obimu koji je signifikantan (mislim, uvijek je bilo poremećenih ljudi, psihopata i svega...), tj. da nije stvar u onom postotku aberacije koji je stalan u društvu - nego baš kao posljedica toga da roditelji nemaju autoritet?

Šokirana, ali istodobno sam i sama stekla dojam sličan... koma...

Ma tema je i krenula jer smo se spotaknuli o nasilno odvođenje dvogodišnjaka do lavandina, i to se izvoljelo nekako prozvati nasiljem. To me smeta - to olako imenovanje svega i svačega nasiljem, fizičkim kaznama, zlostavljanjem... kršenjem ljudskih prava... u tren smo na ljudskim pravima, i na pravu da budeš štogod hoćeš, i još trebaš dobiti pohvalnicu, a cijeli svijet nek se makne, da ti demonstriraš npr. raznolikost svoje seksualnosti i to po mogućnosti u udžbeniku mojeg djeteta.

Nekako kao da stalno akcent stavljamo na krive stvari, onako, na razini društva, pa djeca dobijaju ta prava kojekakva, a upute o radinosti, marljivosti, skromnosti nekako nestaju u bespućima medijskih senzacija.

Istodobno, znam puno obitelji koji rade divan posao. Divni ljudi, pametni, obrazovani, svestrani, srdačni, vrijedni, sve pet.

Ne želim neku katastrofičnu viziju svijeta ovdje producirat - kad to nije istina.

Više me smeta retorika koja može ponekoga tko je zbunjen još više zbunit. Ajde, ljudi, smirimo se, i nek pp budu za poslovne grafove, a ne za to jel treba djetetu oprat ruke i kako.

[rosa]

Ovo stvarno viđaš u nekom obimu koji je signifikantan (mislim, uvijek je bilo poremećenih ljudi, psihopata i svega...), tj. da nije stvar u onom postotku aberacije koji je stalan u društvu - nego baš kao posljedica toga da roditelji nemaju autoritet?

,.

Najviše problema sa školom,okolinom i sami sa sobom imaju učenici čiji roditelji smatraju da su njihova djeca uvijek i apsolutno u pravu.
Nije učiteljska mantra,već naša realnost.

[cvijeta73]

Najviše problema sa školom,okolinom i sami sa sobom imaju učenici čiji roditelji smatraju da su njihova djeca uvijek i apsolutno u pravu.
Nije učiteljska mantra,već naša realnost.

ovo vjerujem.

Danas roditelji koji ne uspijevaju postići autoritet NE posežu za batinom ("ne po guzi"), nego sliježu ramenima

a ne znam, možda još nije došlo do provincije ali u mojoj okolini ne bih rekla da roditelji zaziru od po guzi, mislim da je to jedna još uvijek vrlo široko rasprostranjena metoda odgoja.

druga stvar, peterlin, što podrazumijevaš pod zlostavljanje svoje djece? i što pod raspuštene vršnjake?
da znam kako dalje, zanimljiva je tema.

[Peterlin]

druga stvar, peterlin, što podrazumijevaš pod zlostavljanje svoje djece? i što pod raspuštene vršnjake?
da znam kako dalje, zanimljiva je tema.

Evo primjera:
- ometanje nastave od strane manjine (nažalost, osim poziva roditeljima, učitelji/nastavnici tu ne mogu puno, jer ne smiju izbaciti učenika iz razreda, a ostali ispaštaju). Vrtić ne računam, ali bilo je toga i tamo. To je ekipa kakvu rosa opisuje - ne bi se tako ponašali bez roditeljskog zaleđa. Tu ide i ometanje odmora (na svoje oči sam vidjela kako je stariji dječak doslovce davio mog mlađeg sina - digla sam frku, ali dotičnik ima papire o adhd i stvar je pala u zaborav)

- batine od strane vršnjaka na treningu (to je ekstremni slučaj, češća je pojava i ovdje ometanje, a odrasli koji su umočeni tu izlaze na kraj kako znaju i umiju, baveći se nasilnicima, najčešće na štetu ostale djece koja nisu nasilna, ne samo mojih). Odustali smo.

- jučer sam umalo zvala policiju (nemam koga drugoga) kad sam vidjela čopor učenika završnih razreda kako sustavno trgaju svježe posađene biljke oko škole... Kad sam im rekla da to ne rade, osim jezikove juhe začinjene rječnikom kojem ovdje nije mjesto skoro sam dobila batine. Nažalost, učim svoje sinove da se klone takvih tipova i takvih situacija, a to dugoročno znači da smo svi njihove žrtve, neposredno i posredno.

[Peterlin]

I ranije je bilo roditelja koji su bili nemoćni - e, upravo takvi su često mlatili djecu. Oni koji su postizali autoritet na drugačije načine, nisu trebali posezati za batinom.

Danas roditelji koji ne uspijevaju postići autoritet NE posežu za batinom ("ne po guzi"), nego sliježu ramenima. Što je, rekla bih, jednako loše... Ne radi se o "ne po guzi" nego o širokom prostoru komunikacije koji je teško sažeti u jednu rečenicu.

Radi se o tome da se dijete mora od najmanjih nogu naviknuti da nije samo na svijetu - da je njegova sloboda ograničena slobodama drugih, ali istovremeno da su ti drugi ljudi oni koji mu pružaju zaštitu, podršku i poticaj. S te strane razumijem zašto je Ifigenija dala upravo takav naslov - djeca su prepuštena sama sebi i to ne valja. Danas-sutra otkrit će da društvo ne podržava apsolutnu slobodu, da prava moraju imati protutežu u odgovornosti itd.

Što se mene tiče, ja bih radije da moja djeca to nauče doma, nego u surovom okruženju u tinejdžerskim godinama. S druge strane, već su godinama izloženi nasilju totalno raspuštenih vršnjaka i ja se borim kako ih zaštititi... bez uspjeha, jer njihovi RODITELJi ne čuju ni svoju djecu ni druge roditelje. Žalosno...

[rosa]

Danas roditelji koji ne uspijevaju postići autoritet NE posežu za batinom ("ne po guzi"), nego sliježu ramenima. Što je, rekla bih, jednako loše... Ne radi se o "ne po guzi" nego o širokom prostoru komunikacije koji je teško sažeti u jednu rečenicu.

...

E,to!