Quote Originally Posted by sirius View Post
Vjerujem da su svakom granice različite, ali meni je bitno da moja djeca shvate da sve što rade rade sebi i zbog sebe.
Ne da nešto rade ili ne rade zato što se boje mene ili se boje da neće biti prihvaćeni u društvu.
Ali pubertet nije više dob kada ću ja to njima sipati u glavu, to je puno prekasno.

Ja sam sa 17 godina npr. lagala roditeljima da spavam kod prijateljice, a zapravo sam prespavala kod dečka u kojeg sam bila zaljubljena. Samo smo prespavali skupa i to je bila velika ljubav , ali nije tada bilo seksa sa njim nego puno godina kasnije.
Tada nisam bila spremna , znala sam da nisam bila spremna i znala sam da to ne želim napraviti samo zato što to drugi rade.
Isto tako sve moje prijateljice su pušile (to je stvarno smješno jel su danas zaklete nepušačice) , a ja nisam pušila iako su mi roditelji bili strastveni pušaći.

Meni moji roditelji nikad nisu pokazivali pijance na cesti ili me odvodili u komune da vidim što radi droga, niti sam ikad čula da su žene koje mjenjaju puno partnera prostitutke, nikada me nisu plašili maloljetničkim trudnoćama...

Ali kao što rekoh valjda su nekad davno napravili nešto dobro kad sam ja znala da što je dobro za mene , a što nije.
Točno tako, ja isto polazim od sebe. Ne mogu reći da su se moji bogznašto baš bavili sa mnom, ali u konačnici to nije bilo ni potrebno jer su uvijek govorili kako sve štima pa nemaju razloga. Jest da me svojevremeno povuklo da probam sve i svašta, ali isto tako činjenica je da dok su svi oko mene na tulumu pušli travu meni nije padalo ni na pamet da probam. uvijek sam nekako znala izbalansirati tu granicu koju ne smijem sama prijeći iako mi roditelji nikada nisu postavljali neke stroge granice. To si nekako želim i svojoj djeci, ali još uvijek nisam baš do kraja skužila s čim to baš ima veze