šora :D

[cvijeta73]

da li se vaša djeca tuku?

da li je to još uvijek uobičajeno, da se dečki (više) ili cure (manje) potuku međusobno?

sjećam se kako su se u našem razredu dečki znali potuć, pa je bilo ono - šora, šora, svi u krug pa gledaju, dok sve ne potjera neko stariji, učiteljica, domar we

J se do sad dva puta potukao, s najboljim prijateljima, ja sam to prilično tragično shvatila, iako su oni drugi dan opet bili ko da se ništa nije desilo. inače nije nasilan, uzoran trećašić, nikad nije pokazivao, niti pokazuje, ni najmanje znakove agresivnog ponašanja.
ono, ja tebi, ti meni, krenulo, i završilo na podu i u plaču svih aktera.

dakle, što mislite o dječjim tučama?

[vissnja]

sigurno si mu nekad u zivotu na silu oprala ruke pa je sad takav

salu na stranu, nedavno se ispod mog kuhinjskog prozora odigrala stvarno grozna tuca. decaci nisu bili stariji od 11 godina, ali oni su se organizovali, cak dovukli i neke motke i napravili sacekusu za nekog jadnicka koji se vracao iz skole
MM ih je rasterao, decaka su pristojno izlemali dok on nije izleteo, a kasnije se ispostavilo da mali nije podrzao neku akciju kolektivnog bezanja sa casa (u strahu od roditelja)
uglavnom, takva vrsta tuce mi je grozna, to je organizovano nasilje

a ovo gde drugovi nisu umeli da se dogovore pa su malo raspravljali sakama - pa ni to mi nije bajno, ali ne bih dozivljavala tragicno
malo popricala sa detetom na koje se sve nacine moze resiti konflikt, i tako

[pikula]

Slažem se s vissnjom dok je tuča zapravo nes(p)retno razvijen verbalni sukob mislim da je dovoljno reći "dosta svaki u svoj kut" i sve gotovo, ali kad se radi o nekakvim planiranim akcijama pa taman i "samo" ruganja ili šikaniranja to mi je grozno.
Tako je i naša teta u vrtiću razdvajala bitno od nebitnog, to što se oni ponekad ne snađu u rapsravama oko ljujlje pa se počupaju nikad nije prijavljivala nego ako ih se par napikiralo gnjavit nekog manjeg za to je uvijek sazivala razgovore. I meni se čini da je to tako nekako normalno.
Mislim da je za te tuče pravilo kao i za bilo koje fizičko nasilje- ako je vidljiva ozljeda, ako pada šaka, kamen, predmet, više na jednog i slično to je kažnjivo. Ako je ovaj onog potegao za jaknu, a onaj ovom pljunuo u šlapu - prekršaj i dovoljno je da operu šlapu i pokrpaju jaknu. Tako bih ja. Al nisam stručnjak

[Ifigenija]

A što će drugo kad su mali, mali nego se tuć... ili se tuć kad se braniš od nekog bullyja....

[n.grace]

Moje se grebu
Slažem se s vissnjom. Organizirane tuče su mi užasne, a sve ostalo ne doživljavam kao nešto prestrašno, kako najčešće i bude.

[Zdenka2]

Mislim da su u školi svi u strahu od nasilja ili ozljede, pa onda nekad i previše dramatiziraju oko svake dječje tučnjave. S moga gledišt, tu postoje razlike: ako se najbolji prijatelji u igri podžapaju, moglo bi bit' al' nije ništa strašno. Ako krene organizirana tučnjava, trajno nasrtanje na nekog, okršaji s manjima, to se mora odmah suzbiti.

Moj sinak je evo sada, deset mu je godina, prestao s tim. Tuče se samo doma, sa sestrom.

[Ifigenija]

Moj sinak je evo sada, deset mu je godina, prestao s tim. Tuče se samo doma, sa sestrom.

Zdenka, ne zamjeri, al baš se nasmijah ovom obratu.
Sad se više se ne tuče u školi - napredak, ali doma da - odlično, i to sa sestrom . Kao oni mali medvjedići iz istog legla
Djeca ko djeca

[Zdenka2]

Čuj, sestra je ipak najbolji prijatelj i najbolji neprijatelj. I svoju paru je vrijedna haharica, da se ne bi mislilo da samo braco izaziva tučnjavu.

Neprekidno su zajedno, igraju se, a onda se i posvade i potuku. Baš djeca ko djeca.

[Zdenka2]

Ajme, tek sad vidim koliko sam grešaka nanizala u onom prvom postu, kao da je mene netko mlatnuo.

[pikula]

Zdenka, dobro si to uočila, a što se tiče braće i sestara, mi smo se presatali naguravati isto tako u drugoj polovici OŠ pa se nadam da će i moji. Ali i dalje idu u kut za udarac. Odnosno Di još ide na pauzu na fotelju, a Do jer je veći i jači (a i sjedenje na fotelji na miru mu stvarno dođe ko nagrada) ide u kut. Iskreno to mi ne izgleda ljepo, ali udaranje ne mogu tolerirati i bolje od kuta nismo smislili, a ne želim se natezati s igračkama i slično jer kod udaranja najbolje djeluje nešto što uključuje hlađenje i upozorenje odmah nakon. S tim da ne mora buljit u zid. MOže stajat tamo kako hoće samo ne ispred TV Ma momak ima već skoro 8, mora polako shvatiti da se nešto ne smije jer ne smije i točka.

[Zdenka2]

Jedna moja starija kolegica, ima već odraslu, visoko školovanu djecu, na pitanje kad su se njezina djeca prestala tući, duboko je razmislila i rekla: Paa, to je bilo kad su otišli od kuće!

[Ifigenija]

Jedna moja starija kolegica, ima već odraslu, visoko školovanu djecu, na pitanje kad su se njezina djeca prestala tući, duboko je razmislila i rekla: Paa, to je bilo kad su otišli od kuće!

:D

Ja se tješim da je to naguravanje i tučnjava ono igranje života kao kod mladunčadi životinja. Vole se pa se dotiču i kako treba i ne treba.

[Peterlin]

I moji sinovi se uglavnom natežu doma... gnjave jedan drugoga. I vjerujem da će to prestati tek kad odu od kuće. Nisu to tuče, ali ponekad poželim da se pomlate, umjesto da slušam ili zaustavljam cjelopopodnevne prepirke. Nekad ih pustim da se sami srede, nekad mi idu na živce pa ih pričepim.

Mlađi se znao pomlatiti, čak i s najboljim prijateljima (mamino dijete ) , stariji nikada (tatino dijete) ili bar mi nismo čuli za to.

Na mlađega je znalo biti pritužbi od drugih roditelja (mlatnuo ovog kockom, opalio onog)..... sve prije škole u ranim vrtićkim godinama, dok ga nismo poslali u englesku grupu i izdvojili od agresivaca od kojih se trebalo braniti. Lezi vraže, dočekali ga u prvom razredu i sad je opet kojekako. Istina, moj sin je u međuvremenu naučio izbjegavati nasilnike, ali ne bi me začudilo da koga opali kad mu prekipi... Rekla bih mu da to ne treba raditi, ali ne bih uzimala srcu. Razred u kojem dijete mora opstati je nadprosječno agresivan. Da nismo imali period mira dok je dijete bilo izdvojeno od te sredine, pomislila bih da je (samo) do njega. Nije... Sredina ima i te kako puno utjecaja.

[Bubica]

moj se ne tuce

ja prekidam i svako naguravanje ili slicno koskanje. ja sam od onih "ne po guzi" i ne propustam niti jednu priliku skrenuti mu paznju na to da je fizicka agresija neprihvatljiva, uvijek i bez iznimke.

[Ifigenija]

Ja nisam skroz protiv fizičkog nasilja; jednom je netko provalio u našu kuću.
Moj muž je skočio u kuhinju, uzeo najveći nož i krenuo trčati po kući kao glavni komandos.
Meni je bilo toplo oko srca.
Jednom je netko pucao u naš prozor; muž je isto odletio vani, i bio je spreman potući se da obrani našu kuću i obitelj.
Sve to ne bi bilo moguće bez godina i godina treninga, i svijesti da jest muško, i da ako toga dođe - mora potegnut šaku na kogagod, i mora na to biti spreman.
I ja bih da to nije tako, i svaki put kad mi muž ganja zlikovce naoružan nožem plačem se od straha i jada... ali s druge strane što bi trebao? Sjediti i pustiti da svatko puca, razbija i provaljuje u naš stan - ili sjediti i čekati policiju, pa ako dođu na vrijeme - došli su?!
Samoobrana je legitimna.
Zato ne kažem svom sinu da se ne smije tući; tata ga uči elemente borilačkih vještina, ali uz to ide i viteški kod - tu si da braniš sebe, slabije, i žene i djecu. Nikad ne počinji tuču, ali je uvijek dovrši...
Zato ih puštam da se mlate.
Ma i curicu. I ona mora odalamiti ako je u kojem trenu ugrožena.

[magriz]

j.ebote ifi, pa di ti živiš? u šervudu?

[lunja]

Ja nisam skroz protiv fizičkog nasilja; jednom je netko provalio u našu kuću.
Moj muž je skočio u kuhinju, uzeo najveći nož i krenuo trčati po kući kao glavni komandos.
Meni je bilo toplo oko srca.
Jednom je netko pucao u naš prozor; muž je isto odletio vani, i bio je spreman potući se da obrani našu kuću i obitelj.
Sve to ne bi bilo moguće bez godina i godina treninga, i svijesti da jest muško, i da ako toga dođe - mora potegnut šaku na kogagod, i mora na to biti spreman.
I ja bih da to nije tako, i svaki put kad mi muž ganja zlikovce naoružan nožem plačem se od straha i jada... ali s druge strane što bi trebao? Sjediti i pustiti da svatko puca, razbija i provaljuje u naš stan - ili sjediti i čekati policiju, pa ako dođu na vrijeme - došli su?!
Samoobrana je legitimna.
Zato ne kažem svom sinu da se ne smije tući; tata ga uči elemente borilačkih vještina, ali uz to ide i viteški kod - tu si da braniš sebe, slabije, i žene i djecu. Nikad ne počinji tuču, ali je uvijek dovrši...
Zato ih puštam da se mlate.
Ma i curicu. I ona mora odalamiti ako je u kojem trenu ugrožena.

MM radi na recepciji hotela, vec je 3 puta dozivio pljacku. Ja ga svako malo tjeram da se zarekne da nece ni na koji nacin braniti imetak svojih sefova.
I isto tako, da nece branit ni domovinu nadje li se ova ikad ponovo ugrozena.

Znam da nisu isti primjeri, ali osim sto ne zelim fizicko nasilje, u svakom slucaju zelim svoje dijete (i muza) naucit da cuva svoju guzicu. A time i svoju familiju.

[*mamica*]

Lunja, ja sam negdje između tvog i Ifinog razmišljanja. Domoljub sam, naravno da sam zahvalna svakoj žrtvi koja je omogućila da imamo samostalnost i državu... Ali opet, kada pomislim da bi MOJ muž trebao ići u rat.. Pa ne znam, radije bih da moje dijete ima svog oca i svoju kompletnu obitelj. Znam da je malo ružno i licemjerno tako razmišljati, ali ne mogu si pomoći. Davno me je politika razočarala, davno sam odj... (doslovno ovim rječnikom) nacionalna i slična nabrijavanja shvativši da smo samo pijuni u rukama moćnika koji gledaju svoju guzicu, a ne uzimaju pušku i ne idu na bojište, niti svoju djecu šalju na iste.

Koškanje i šora između djece mi je simpatično i mislim da je sasvim normalno. Iako bih svoju djecu (ako ih budem imala više) razdvajala, ne znam nikoga tko nije sudjelovao u bezazlenoj međubratskoj šori ili nečemu sličnome. I definitivno bi ih poticala da se brane u svakom pogledu. S druge strane, organizirano nasilje nad djecom mi je neprihvatljivo, odvratno i užasavajuće.

[Ifigenija]

MM radi na recepciji hotela, vec je 3 puta dozivio pljacku. Ja ga svako malo tjeram da se zarekne da nece ni na koji nacin braniti imetak svojih sefova.
I isto tako, da nece branit ni domovinu nadje li se ova ikad ponovo ugrozena.

Znam da nisu isti primjeri, ali osim sto ne zelim fizicko nasilje, u svakom slucaju zelim svoje dijete (i muza) naucit da cuva svoju guzicu. A time i svoju familiju.

A da mu netko provali u kuću, kao što se nama dogodilo? Ili da nasrne netko na tebe i djecu?! Isto bi ga učila da ne brani?!
Ja ne.

[lunja]

A da mu netko provali u kuću, kao što se nama dogodilo? Ili da nasrne netko na tebe i djecu?! Isto bi ga učila da ne brani?!
Ja ne.

Recimo to ovako:
Radije bi mirne duse gledala provalnike kako iznose tv/kompjuter s foto arhivom/ bebinog najdrazeg plisanca nego da gledam MM-a kako nekog ubada nozem.

Naravno da postoji tocka gdje i moj pacifizam prestaje- u trenutku kad smo direktno, fizicki ugrozeni.

Nemam pojma o detaljima situacija iz tvog posta, ali reagiram jer se bojim da dobra vecina nasih MM-ova samo ceka da nekog isjece nozem, a sve u duhu odgoja filovanog viteskim kodovima, patriotizmom, Boskom Buhom i Braveheartom.

[*mamica*]

Ja nisam skroz protiv fizičkog nasilja; jednom je netko provalio u našu kuću.
Moj muž je skočio u kuhinju, uzeo najveći nož i krenuo trčati po kući kao glavni komandos.
Meni je bilo toplo oko srca.

Sorry, ali meni je ovo komično. Stalno imam sliku u glavi tvog MM-a kako, mišićav i nabrijan, opako juri provalnika, sve dimi i razbija se, lom, a ti stojiš u kuhinji i sa smiješkom ga ovako promatraš --------->

[lunja]

Je, toplina oko srca je i meni bila okidac.

[Trina]

Ja sam starijeg sina uvijek učila kako je tuča nešto loše i neprihvatljivo. Dok se nije počelo dešavati da primi po sebi od vrtićkih i školskih kolega a on se ne zna obraniti. I ne želi jer zna da to nije isparvno. sad znam da nisam bila ispravna ja, da ga nisam učila kako treba. Mlađeg sina od početka učim da se tučom ne riješava ništa, da nikad ne smije započinjati tuču ali ako njega netko počne tući, ima pravo tući i on njega. I vidim da je usvojio znanje. I neka je. Kući se mlate u svim mogućim kombinacijama. stariji mlađu, mlađa starijeg, koji put se i najmlađi uključi..sve mi to ide pod nekakvu normalu, mada nekad stvarno znaju pretjerati

[Zdenka2]

Pa nijedan normalan roditelj ne uči djecu da se tuku. Poznam neke koji smatraju da "se djeca trebaju sama braniti", a upravo su njihova djeca najčešće ona koja započinju tuču i druge vrste zlostavljanja. Kao što sam već prije rekla, ne smatram da je svađa i tučnjavi u igri, među prijateljima i braćom jednaka zlostavljanju i nasilju koje ima sasvim drugačije korijene i ciljeve. Moj sin je bio od onih koji nisu nikada zapodijevali tučnjavu nego su reagirali na napad i nepravdu. Čak ni to nisam poticala - postoje druga rješenja, to jest obratiti se učiteljima. Sada je i to prestalo, jednostavno je sazrio. Sa sestrom se posvadi i potuče u igri - oni su vršnjaci, ne radi se o desetgodišnjaku i maloj bebi - on ima 10, ona 9 godina, neprekidno su zajedno, stalno u interakciji, pa ta interakcija dovodi do sukoba koje oni ne znaju uvijek rješavati diplomatskim dogovorom, glasovanjem, povlačenjem i drugim metodama. Kad do toga dođe, prvo pustim da vidim hoće li se sami dogovoriti, nametnem neku drugu aktivnost, najčešće barem u početku razdvojenu. Ne potičem, ali se niti ne zabrinjavam i ne mislim da se razvijaju u nasilnike. Toga sigurno ne bi bilo kada bi svatko od njih živio u svom svijetu, a to meni nikako ne bi bilo drago.

[eris]

Ne potičem tuču, pogotovo ako imam priliku vidjeti sukob koji joj prethodi. Ali da se bije, bije se ,brate. Ne često, ali dovoljno i da primi i da dadne. Curojka skoro pa nikad. Za ovu malu ne znam, brat joj je trenutno glavni primjer u gradu.

[Mater Studiorum]

Ja sam starijeg sina uvijek učila kako je tuča nešto loše i neprihvatljivo. Dok se nije počelo dešavati da primi po sebi od vrtićkih i školskih kolega a on se ne zna obraniti. I ne želi jer zna da to nije isparvno. sad znam da nisam bila ispravna ja, da ga nisam učila kako treba.

Na žalost, tako je bilo i s mojom curkom. Na kraju je naučila, ne kako se tući, nego da se treba usprotiviti nasilniku i udariti kada si napadnut.
Kaže da će sestru naučiti sama, i ja ću joj to dopustiti.
Ipak sam ja odrasla u nekom drugom, manje nasilnom svijetu i priznajem da mi ovaj nije baš previše jasan.

[Ifigenija]

Sorry, ali meni je ovo komično. Stalno imam sliku u glavi tvog MM-a kako, mišićav i nabrijan, opako juri provalnika, sve dimi i razbija se, lom, a ti stojiš u kuhinji i sa smiješkom ga ovako promatraš --------->

Je, ja lupim pa ostanem živa.
Hoću reći da mi je drago da mm nije pobjegao i sakrio se iza mene.
Pa čovjek brani svoju kuću i obitelj.
Što bi trebao?
Plakati sa mnom?

[Ifigenija]

Ja sam starijeg sina uvijek učila kako je tuča nešto loše i neprihvatljivo. Dok se nije počelo dešavati da primi po sebi od vrtićkih i školskih kolega a on se ne zna obraniti. I ne želi jer zna da to nije isparvno. sad znam da nisam bila ispravna ja, da ga nisam učila kako treba. Mlađeg sina od početka učim da se tučom ne riješava ništa, da nikad ne smije započinjati tuču ali ako njega netko počne tući, ima pravo tući i on njega. I vidim da je usvojio znanje. I neka je. Kući se mlate u svim mogućim kombinacijama. stariji mlađu, mlađa starijeg, koji put se i najmlađi uključi..sve mi to ide pod nekakvu normalu, mada nekad stvarno znaju pretjerati

Potpisujem!

[tanja_b]

Vezano baš uz temu, tj. dječje tučnjave (ne muževe koji nožem ganjaju provalnike ).
Priča mi kolegica, čiji sin je upravo krenuo u školu, da je za njega pravo otkriće u školi - školske tuče. Dok su u vrtiću fizički sukobi bili zabranjeni i tete su strogo moderirale njihove sukobe, u školi toga nema. I normalna je stvar, ako te netko gurne, da mu nećeš odgovoriti riječima, nego ćeš i ti gurnuti njega natrag. Sad, u prvom razredu, to je zasad sve još bezazleno, pa se tome smiju.
Ali meni to nije bilo nimalo smiješno čuti. Na stranu sad ovo - moraš se obraniti ako te netko napada. Normalno. Ali ako se kao normalna reakcija na bilo kakav izazov smatra - udarac, i to već od početka škole (neću ni razmišljati što rade onda u 7. razredu), kakvog smisla ima vrtićka praksa nenasilja i verbalnog rješavanja sukoba, ako sve to pada u vodu s prvim danom škole?
I gdje je granica između "bezazlene dječje tučnjave" i nasilja u školi? I tko određuje tu granicu?

[Zdenka2]

Tanja, iz mog iskustva škola je puno stroža prema tučnjavama nego vrtić, baš zato da nasilje ne bi eskaliralo. Za njih nema "bezazlene dječje tučnjave". Mislim da su tučnjave ipak češće među malima koji još ne znaju kontrolirati svoje osjećaje i reagiraju impulzivno. Kod onih koji se tuku u 7. i 8. razredu bojim se da su ozbiljniji problemi posrijedi.

[Mater Studiorum]

Sad, u prvom razredu, to je zasad sve još bezazleno, pa se tome smiju.
Ali meni to nije bilo nimalo smiješno čuti. Na stranu sad ovo - moraš se obraniti ako te netko napada. Normalno. Ali ako se kao normalna reakcija na bilo kakav izazov smatra - udarac, i to već od početka škole (neću ni razmišljati što rade onda u 7. razredu), kakvog smisla ima vrtićka praksa nenasilja i verbalnog rješavanja sukoba, ako sve to pada u vodu s prvim danom škole?
I gdje je granica između "bezazlene dječje tučnjave" i nasilja u školi? I tko određuje tu granicu?

Ne znam što bih ti rekla, mene je količina nasilja u školi šokirala. Način na koji se takvi sukobi (ne)rješavaju me razbjesnio.
Glavno da su zakačili tablu na kojoj piše da je to "mjesto nulte tolerancije na nasilje".

Do 5. razreda te tučnjave, naguravanja, bacanja, lupanja i kaos nestanu.
Nasilničko ponašanje postaje puno rjeđe, ali i opasnije.

[pikula]

istina u školi puno manje toleriraju mala dječja koškanja, ali ne moderiraju sukobe, nego očekuju da od prvog dana djeca rješavaju sama sve svoje nesporazume i probleme. Zato što ne toleriraju ništa od bacanje kemijske na pod do šake u glavu, nema ni efekta jer djeca koja imaju stvarno problem s nasiljem neće to moći sama riješiti koliko god jedinica i opomena dobila, a ovi malo življi se osjećaju u istom košu s gore navedenima i stvarn one znam kome to koristi i kako. Prirodna posljedica je da do sedmog rz ovi koje su roditlji tukli i ili naučili da se tuku okupe oko sebe ove s kojima su čučali na kazni i eto maloljetnčke bande. Iskreno mislim da djeci koja imaju ozbiljnog problea u ponašanju treba odmah organizirati pomoć i podršku, dok još nisu napravili ništa strašno, a samim tim ovi živahni će izrasti svoju živahnost i neće se identificirati s kul huliganom koji se uvijek izvuče.
Mislim ovaj moj post je jedna opća generalizacija, kod nas mi se čini da je situacija relativno dobra i da se učitelji stvarno trude kad i koliko mogu i uvelike kompenziarju manjkavost sustava i nendostatak ideje.

[pikula]

istina u školi puno manje toleriraju mala dječja koškanja, ali ne moderiraju sukobe, nego očekuju da od prvog dana djeca rješavaju sama sve svoje nesporazume i probleme. Zato što ne toleriraju ništa od bacanje kemijske na pod do šake u glavu, nema ni efekta jer djeca koja imaju stvarno problem s nasiljem neće to moći sama riješiti koliko god jedinica i opomena dobila, a ovi malo življi se osjećaju u istom košu s gore navedenima i stvarn one znam kome to koristi i kako. Prirodna posljedica je da do sedmog rz ovi koje su roditlji tukli i ili naučili da se tuku okupe oko sebe ove s kojima su čučali na kazni i eto maloljetnčke bande. Iskreno mislim da djeci koja imaju ozbiljnog problea u ponašanju treba odmah organizirati pomoć i podršku, dok još nisu napravili ništa strašno, a samim tim ovi živahni će izrasti svoju živahnost i neće se identificirati s kul huliganom koji se uvijek izvuče.
Mislim ovaj moj post je jedna opća generalizacija, kod nas mi se čini da je situacija relativno dobra i da se učitelji stvarno trude kad i koliko mogu i uvelike kompenziraju manjkavost sustava.

[Zdenka2]

Istina je ovo što piše pikula da se sve izjednačava i stavlja u isti koš i da živahna djeca najčešće dobivaju etiketu "zločestih". Istina je i ovo da su situacije često prepuštene samoj djeci jer se učiteljima ne da miješati se u sukobe. Ponekad dijete koje tuži drugoga ne da bi tužakalo nego zato što su ga roditelji učili da ne vraća istom mjerom nego da potraži pomoć odraslih, dobije košaricu i bude proglašeno tužibabom.

[Bubica]

ifigenija, ne znam da li bi tvoj muž to stvarno i napao ali da je tvoj muž uboo nožem provalnika završio bi, vrlo vjerojatno u zatvoru jer je zakonodavac procijenio da da je to neprimjerena agresija. Čovjek smije prema drugom čovjeku usmjeriti agresiju samo u slučaju direktne životne ugroženosti i mora biti riječ samo o tolikoj količini agresije koja je dovoljna da se ukloni neposredna životna opasnost. Da je moj muž uzeo nož ja to ne bi tumačila hrabrošću već prestrašenošću (sto je skroz legitiman osjećaj u situaciji kad ti netko provaljuje u kuću...).

Ja i nadalje vjerujem da rijesenje nije odgovoriti na nasilje nasiljem, pa niti u najbenignijim okvirima. Ucim dijete samoscijesti i asertivnosti, mislim da mu to puno vise moze pomoci u situaciji vrsnjackog koskanja. Ne znaci, naravno, da bi kaznjavala dijete da se pogura s prijateljem ali ne bi propustila situaciju upozoriti ih na neprihvatljivost takvog ponasanja.

[Ifigenija]

Bubica, ja sam stvarno zbunjena ovim što mi kažeš - pa naravno da normalan čovjek ne bi ni pod kojim uvjetima (a da ne brani goli, goli život) piknuo nekoga s nožem. ali mislim da normalan čovjek ne bi ni išao za provalnicima ili ljudima koji mu pucaju u kuću goloruk i s riječima - ajde ljudi da popijemo kavicu, a vi samo dajte, tu je i žena, evo, na raspologanju vam je. U trenu kad su bili razbojnici u kući ja sam stajala s dvomjesečnom bebom na rukama, i trogodišnjakom za ruku. Ne mogu ti opisati užas; i isto tako sigurnost koju sam imala jer je mm istupio i riskirao svoj život da nas obrani. Kod normalnih ljudi i nož i šaka služe kao krajnji argument kod onih koji drugo ne razumiju. Ponekad me odgovori na forumu stvarno začude - kao da idu kontra svake logike, a iz neke slijepe ideologije, pa bila to i ideologija nenasilja.

Iz čiste znatiželje - a kako bi ti reagirala, ili tm da vas zatekne provaljena kuća i lopovi u njoj?

Ili u slučaju da ti dijete, ili muža netko napadne u npr. pothodniku? Ja svog učim sve te fore oko samosvijesti, i izbjegavanja kavge, i svaki učitelj borilačke vještine će ti reći da je najbolje oružje trk što dalje, uz deranje - upomoć, ili još bolje - dogovor i razgovor. Ali moja će djeca učiti osnove borilačkih vještina da se bar snađu dovoljno da uspiju pobjeći. I da ne ostavljaju dojam zastrašenosti - jer takve traže nasilnici. Ali, naravno, uopće nije u redu ulaziti u tučnjavu s nekim manijakom s idejom da ćeš pobijediti, ili ga povrijediti - dovoljno je da možeš pobjeći, obraniti se, ili spriječiti u daljnoj debilani, dok netko ne pozove pomoć.

[Peterlin]

Istina je ovo što piše pikula da se sve izjednačava i stavlja u isti koš i da živahna djeca najčešće dobivaju etiketu "zločestih". Istina je i ovo da su situacije često prepuštene samoj djeci jer se učiteljima ne da miješati se u sukobe. Ponekad dijete koje tuži drugoga ne da bi tužakalo nego zato što su ga roditelji učili da ne vraća istom mjerom nego da potraži pomoć odraslih, dobije košaricu i bude proglašeno tužibabom.

Ovakvo je i naše iskustvo... Mlađi mi je često smatran zločestim jer je živahan i sam rješava sukobe, a stariji tužibabom, jer je odgajan da traži pomoć odraslih. Pitam se nije li mlađi vidio kako prolazi bratova miroljubivost, pa se snašao na svoj način... A kad sagledam sredinu u kojoj opstaju ta djeca, ne čudi me da se snalaze kako god znaju i umiju.

[Bubica]

nemam pojma kako bi ja reagirala, jer se, sva sreća nisam nasla u toj situaciji. Ali znam da bi se jos vise prestrasila da vidim muza s nozem u ruci, bi.

Ja svog učim sve te fore oko samosvijesti, i izbjegavanja kavge, i svaki učitelj borilačke vještine će ti reći da je najbolje oružje trk što dalje, uz deranje - upomoć, ili još bolje - dogovor i razgovor. Ali moja će djeca učiti osnove borilačkih vještina da se bar snađu dovoljno da uspiju pobjeći. I da ne ostavljaju dojam zastrašenosti - jer takve traže nasilnici. Ali, naravno, uopće nije u redu ulaziti u tučnjavu s nekim manijakom s idejom da ćeš pobijediti, ili ga povrijediti - dovoljno je da možeš pobjeći, obraniti se, ili spriječiti u daljnoj debilani, dok netko ne pozove pomoć.

s ovim se mogu sloziti ali ovdje nigdje ne vidim poruku djetetu: "Ti nemoj prvi ali kada netko tebe udari ti njemu vrati". A djecu se to uci od vrtica, klince se uci da je to "najpravičnija" reakcija čak i kod vrlo bezazlenih kavgica. I onda se cudimo njihovim nasilnim ponašanjima u nesto vecoj dobi.

[Ifigenija]

nemam pojma kako bi ja reagirala, jer se, sva sreća nisam nasla u toj situaciji. Ali znam da bi se jos vise prestrasila da vidim muza s nozem u ruci, bi.



s ovim se mogu sloziti ali ovdje nigdje ne vidim poruku djetetu: "Ti nemoj prvi ali kada netko tebe udari ti njemu vrati". A djecu se to uci od vrtica, klince se uci da je to "najpravičnija" reakcija čak i kod vrlo bezazlenih kavgica. I onda se cudimo njihovim nasilnim ponašanjima u nesto vecoj dobi.

Mislim da sam to napisala, ali to se - podrazumijeva! Kakva tučnjava! Ma kakvo deranje! Kod nas to uopće nije tema, niti mogućnost. Ali znamo što se zbiva oko nas, i na to reagiramo.
U našem pothodniku, u kvartu, znaju premlatiti klince, bilo je i na televiziji svojedobno. Ti mali nesređeni nasilnici idu i vrebaju dečkiće da ih premlate. Ja se ne mogu osloniti na sustav, niti da ću u osamnaestoj godini života djeteta biti prisutna da ga branim. Situacija je takva da znamo da je nasilje loše, ali samoobrana nužna.
Na koncu, mislim da ni u osnovnoj školi ne može školski sustav reagirati na svaku dječju kavgu. Pa valjda i "dobri"" imaju pravo na samoobranu, i na svoju sigurnost, a to mogu samo tako ako ih naučimo kako da se brane.

[pikula]

Ja mislim da odrasli imajju pametnija posla od toga da odgajaju svoju djecu pa su pojednostavili priču na jednostavne floskule -dobro zvuče, lako se prodaju, a to što ne funkcioniraju, kog briga. Tu i tamo koje dijete završi u popravnom, tu i tamo koje kao Luka Ritz, al dobro zvuči - mi smo protiv kazni, treba s djecom razgovarati. A meni se čini da to govore samo zato što je objektivno nemjerljivo tko je s kim koliko i kako razgovarao, sve da bi živjeli "svoj život", a djeca ko neki modni dodaci, dođu i prođu kraj njih - i učitelja i roditelja. Naravno da to još uvijek nije većina, ali približava se kritičnoj masi, jako.

[pomikaki]

Pikula, evo zadnje vrijeme se kroz par tema i od par forumašica provlači teza da će roditelji koji smatraju da s djecom treba razgovarati a izbjegavati kažnjavanje odgojiti delinkvente. Ja se definitivno ubrajam u spomenutu skupinu. Za sad mi se čini da imam vrlo odgojeno i pristojno dijete, premda, slažem se da se rezultati odgoja vide za pravo tek od puberteta na dalje. Ali moje mišljenje je baš obratno: roditelji koji žele priču pojednostaviti koriste kazne, dok razgovor zahtjeva nešto više vremena i korištenja vijuga.

Naravno da je i jedan i drugi post generalizacija, od velike je važnosti kako se s djecom razgovara kao i na koji ih se način i za što kažnjava. Ali dok se govorimo ovako općenito...

[pikula]

Slažem se pomikaki, prije su pojednostavljivali šibom, ravnalom i klečanjem na kukuruzu, a sad pojednostavljuju trabunjanjem u prazno. A svako dijete treba odraslu osoobu koja je preuzela odgovornost (doma i u školi)da ga vodi, pruža poticaje i podršku i postavlja granice, brine za sigurnost. Niti šiba niti prazne fraze o tome kako se sve treba riješiti razgovorom ne pokrivaju to što djeci treba. Trenutno nemamo problema sa prestrogim učiteljima iz 19st. zato se ova druga teza više provlači kroz teme.

[pikula]

Samo da naglasim uopće ne mislim da bilo koji roditelji kojima su obitelj i djeca stvarno na prvom mjestu uopće može jako fulati. Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan. Samo mi se čini da je ovaj permisivni danas više u modi, to je sve.

[SikaPika]

Pikula, evo zadnje vrijeme se kroz par tema i od par forumašica provlači teza da će roditelji koji smatraju da s djecom treba razgovarati a izbjegavati kažnjavanje odgojiti delinkvente. Ja se definitivno ubrajam u spomenutu skupinu. Za sad mi se čini da imam vrlo odgojeno i pristojno dijete, premda, slažem se da se rezultati odgoja vide za pravo tek od puberteta na dalje. Ali moje mišljenje je baš obratno: roditelji koji žele priču pojednostaviti koriste kazne, dok razgovor zahtjeva nešto više vremena i korištenja vijuga.

Naravno da je i jedan i drugi post generalizacija, od velike je važnosti kako se s djecom razgovara kao i na koji ih se način i za što kažnjava. Ali dok se govorimo ovako općenito...

Potpisujem ovo, ali i ovo:

Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan.

Dječje šore u vrtiću i školi su za moj pojam bezazlene, no treba paziti da se ne razbukta, dijete učiti da se kloni svađe, naguravanja i općenito takvih osoba.
Organizirane tučnjave su za mene horor horora jer osobno poznajem djecu koja su školu (osnovnu!) nosila pištolje, noževe (i roditelji im posjeduju oružje).

Baš danas MM i ja pričamo o ovoj temi. On je inače tip osobe koji će pustiti sve ispred sebe da uđu u bus, u trgovini se neće gurati s kolicima i općenito je jedna nevjerojatno nenametljica i tolerantna osoba. No, na pitanje, što bi učinio da netko na ulici... napadne Mašu ili mene, rekao je da ne bi ni trenutka dvojio nego bi ga "zgromio". Nije me nikakva toplina oko srca obavila nego tek tjeskoba s molitvom da se takvo nešto nikada ne dogodi.
I ja bih isto to napravila. Ne bih goloruka krenula, nego odmah zubima.
No, kada bih imala provalnike u kući, mslim da bih prestala disati, isto zapovijedila i MM samo da odu jer nikada ne znaš, imaju li pištolj, nož, bombu. Neka sve nose, ništa se ne može mjeriti zdravljem i životom najmilijih.
MM mi je spomenuo dva filma. Prvo Amelie gdje ona na početku govori kako je jedna od stvari koje mrzi ta kada roditelj osramoti svoje dijete, a drugi Savršeni svijet gdje Kevin Costner objašnjava malom kojega je oteo kako je čovjek čiji su auto uzeli ispravno postupio i da je tako pokazao roditeljsku hrabrost. Naime, da se na bilo koji način suprotstavio, ugrozio bi živote svoje djece i supruge koji su bili u tom automobilu.
Ono što me brine je nasilje u školi. Ono konstantno kada tvoje dijete maltretira neki klinac, bilo fizički ili psihički. Svoje ću dijete učiti da se prvo i osnovno kloni takvih idiota, da ako dođe u sukob s njima svojim stavom pokaže da se s njom ne treba za*ebavati (ne tim riječima), a ako baš dođe do toga da ju netko udari - ne znam, zamišljam da moje dijete udara neko drugo, da se tuča razbuktava i ne sviđa mi se, moram priznati. RAdije bih da ga prijavi učiteljici i da nama kod kuće iskreno kaže što se dogodilo.
No, ako bude na mene, itekako će se mlatiti jer sam se ja mlatila s jednim dečkom još u 7., 8. razredu osnovne. I to onako, za bez veze (nismo bili zaljubljeni), nitko mi nije smio nešto ružno reći, odmah bih zauzela stav da vidi da ga se ne bojim i da mi ne može ništa. I MM kaže da je i on bio takav. E pa valjda će nam i dijete znati pokazati zube.

[pikula]

Kad smo mi bili u situaciji da je jedan dječak često udarao mojeg Do pa čak i jako, razgovarala sam s tetom i onda smo poradili na tome da se sprijatelje, oni su bili još mali i ponašanje je bilo posljedica neke momentalne situacije tako da su na kraju bili sasvim ok frendovi. Jednostavno se maleni nije mogao nositi s nekim stvarima, a moj sinek, baš i nije neki maher s društvenim situacijama,pa su obojica sve tumačila kao napad, samo je ovaj drugi bio nesigurniji i veći pa bi ga pošteno žvajznuo. Zapravo sam se iznenadila kako su tete brzo riješile tu situaciju. Ja sam mislila da će to biti problem duže vrijeme. Pričale su s roditeljima, razdvajale ih čim su se narogušili, i trudile se kroz igre da se sprijatelje i upoznaju, naviknu na svoje međusobne nemušte reakcije i stvarno je to bilo vro efikasno. Uz naravno neke pauze i oduzimanje nekih privilegija koordinirano i kod kuće i u vrtiću kad bi se prekardašilo. Trebalo je neko vrijeme kad je maleni prestao udarati da se moj do prestane bojati, ali sve je glatko prošlo. Mislim dan iej tolika razlika između petogodišnjaka i sedmogodišnjaka koliko je ogromna razlika u pedagoškom angažmanu između vrtića i škole, odnosno između samih teta, odnosno učitelja, tko zna i hoće, uspije sigurno u dovoljnom broju slučajeva da atmosfera u grupi i rz ne bude kaotična, a pojedine iznimke su uvijek bile prisutne, to je normalno, ali i za te čiji rodtileji ne žele surađivati ili stvarno ne mogu, trebao bi sustav imati neke opcije.Tako ostaviti djecu na cjedilu je tužno

[pomikaki]

Samo da naglasim uopće ne mislim da bilo koji roditelji kojima su obitelj i djeca stvarno na prvom mjestu uopće može jako fulati. Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan. Samo mi se čini da je ovaj permisivni danas više u modi, to je sve.

E ovdje se već mogu složiti.
Upala sam samo da zamolim da malo pripazite s tim poveznicama razgovor umjesto kazne => odgoj budućeg delinkventa jer se bojim da bi mnogi koji su skloni fizičkim kaznama (pa čak i nasilju) mogli takve rasprave interpretirati u opravdanje svojih postupaka.

[pikula]

Razumijem, ali ja pišem zato što mislim da je zbog straha od spomena kazne, mnogo ljudi odustalo od postavljanja granica svojoj djeci.

[pomikaki]

naravno, treba postaviti granice.
Ali bolje bi bilo da umjesto da generaliziramo i u isti koš trpamo izbjegavanje kazne i nepostavljanje granica, uz ekstremne primjere koji spadaju u crnu kroniku, da se posvetimo prihvatljivim i konstruktivnim načinima postavljanja granica - bile to kazne koje se mogu smatrati prihvatljivima, razgovor, vlastiti primjer itd.
Ovako, jedino što roditelj nakon čitanja teme može u panici zaključiti je da svoje dijete mora a) redovito kažnjavati (a o karakteru roditelja ovisit će kako) i b) po mogućnosti držati ga pod staklenim zvonom zbog podivljalih vršnjaka