Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Ja nisam skroz protiv fizičkog nasilja; jednom je netko provalio u našu kuću.
Moj muž je skočio u kuhinju, uzeo najveći nož i krenuo trčati po kući kao glavni komandos.
Meni je bilo toplo oko srca.
Jednom je netko pucao u naš prozor; muž je isto odletio vani, i bio je spreman potući se da obrani našu kuću i obitelj.
Sve to ne bi bilo moguće bez godina i godina treninga, i svijesti da jest muško, i da ako toga dođe - mora potegnut šaku na kogagod, i mora na to biti spreman.
I ja bih da to nije tako, i svaki put kad mi muž ganja zlikovce naoružan nožem plačem se od straha i jada... ali s druge strane što bi trebao? Sjediti i pustiti da svatko puca, razbija i provaljuje u naš stan - ili sjediti i čekati policiju, pa ako dođu na vrijeme - došli su?!
Samoobrana je legitimna.
Zato ne kažem svom sinu da se ne smije tući; tata ga uči elemente borilačkih vještina, ali uz to ide i viteški kod - tu si da braniš sebe, slabije, i žene i djecu. Nikad ne počinji tuču, ali je uvijek dovrši...
Zato ih puštam da se mlate.
Ma i curicu. I ona mora odalamiti ako je u kojem trenu ugrožena.


MM radi na recepciji hotela, vec je 3 puta dozivio pljacku. Ja ga svako malo tjeram da se zarekne da nece ni na koji nacin braniti imetak svojih sefova.
I isto tako, da nece branit ni domovinu nadje li se ova ikad ponovo ugrozena.

Znam da nisu isti primjeri, ali osim sto ne zelim fizicko nasilje, u svakom slucaju zelim svoje dijete (i muza) naucit da cuva svoju guzicu. A time i svoju familiju.