Jedna moja starija kolegica, ima već odraslu, visoko školovanu djecu, na pitanje kad su se njezina djeca prestala tući, duboko je razmislila i rekla: Paa, to je bilo kad su otišli od kuće!![]()
Jedna moja starija kolegica, ima već odraslu, visoko školovanu djecu, na pitanje kad su se njezina djeca prestala tući, duboko je razmislila i rekla: Paa, to je bilo kad su otišli od kuće!![]()
I moji sinovi se uglavnom natežu doma... gnjave jedan drugoga. I vjerujem da će to prestati tek kad odu od kuće. Nisu to tuče, ali ponekad poželim da se pomlate, umjesto da slušam ili zaustavljam cjelopopodnevne prepirke. Nekad ih pustim da se sami srede, nekad mi idu na živce pa ih pričepim.
Mlađi se znao pomlatiti, čak i s najboljim prijateljima (mamino dijete) , stariji nikada (tatino dijete) ili bar mi nismo čuli za to.
Na mlađega je znalo biti pritužbi od drugih roditelja (mlatnuo ovog kockom, opalio onog)..... sve prije škole u ranim vrtićkim godinama, dok ga nismo poslali u englesku grupu i izdvojili od agresivaca od kojih se trebalo braniti. Lezi vraže, dočekali ga u prvom razredu i sad je opet kojekako. Istina, moj sin je u međuvremenu naučio izbjegavati nasilnike, ali ne bi me začudilo da koga opali kad mu prekipi... Rekla bih mu da to ne treba raditi, ali ne bih uzimala srcu. Razred u kojem dijete mora opstati je nadprosječno agresivan. Da nismo imali period mira dok je dijete bilo izdvojeno od te sredine, pomislila bih da je (samo) do njega. Nije... Sredina ima i te kako puno utjecaja.