šora :D

[tanja_b]

Vezano baš uz temu, tj. dječje tučnjave (ne muževe koji nožem ganjaju provalnike ).
Priča mi kolegica, čiji sin je upravo krenuo u školu, da je za njega pravo otkriće u školi - školske tuče. Dok su u vrtiću fizički sukobi bili zabranjeni i tete su strogo moderirale njihove sukobe, u školi toga nema. I normalna je stvar, ako te netko gurne, da mu nećeš odgovoriti riječima, nego ćeš i ti gurnuti njega natrag. Sad, u prvom razredu, to je zasad sve još bezazleno, pa se tome smiju.
Ali meni to nije bilo nimalo smiješno čuti. Na stranu sad ovo - moraš se obraniti ako te netko napada. Normalno. Ali ako se kao normalna reakcija na bilo kakav izazov smatra - udarac, i to već od početka škole (neću ni razmišljati što rade onda u 7. razredu), kakvog smisla ima vrtićka praksa nenasilja i verbalnog rješavanja sukoba, ako sve to pada u vodu s prvim danom škole?
I gdje je granica između "bezazlene dječje tučnjave" i nasilja u školi? I tko određuje tu granicu?

[Mater Studiorum]

Sad, u prvom razredu, to je zasad sve još bezazleno, pa se tome smiju.
Ali meni to nije bilo nimalo smiješno čuti. Na stranu sad ovo - moraš se obraniti ako te netko napada. Normalno. Ali ako se kao normalna reakcija na bilo kakav izazov smatra - udarac, i to već od početka škole (neću ni razmišljati što rade onda u 7. razredu), kakvog smisla ima vrtićka praksa nenasilja i verbalnog rješavanja sukoba, ako sve to pada u vodu s prvim danom škole?
I gdje je granica između "bezazlene dječje tučnjave" i nasilja u školi? I tko određuje tu granicu?

Ne znam što bih ti rekla, mene je količina nasilja u školi šokirala. Način na koji se takvi sukobi (ne)rješavaju me razbjesnio.
Glavno da su zakačili tablu na kojoj piše da je to "mjesto nulte tolerancije na nasilje".

Do 5. razreda te tučnjave, naguravanja, bacanja, lupanja i kaos nestanu.
Nasilničko ponašanje postaje puno rjeđe, ali i opasnije.