tri dana pokušavamo tu metodu. plače se možda sve skupa 2-3 minute (gledam u sat kao luđakinja) i onda utihne i kao da čeka da dođem. taman prođe predviđeno vrijeme i kad se pojavim tada počinje problem, krene opet u plač. tko zna možda bi tako i sam zaspao da se nisam pojavila. ne znam naravno da ne mogu izdržati dugo srce mi se slama. tata tu ne pali, previše sam s njim i jedina utjeha mu je mama, mama, mama. ono što se promijenilo u ova tri dana je da se probudio samo u 02 i 05 utješio se s malo čaja okrenuo se par puta i uz nekakve protestne zvukove u zaspao. u 06 je dobio bocu. nije bilo onih buđenja koja su nas stjerala u kut zadnja dva mjeseca a to je da se probudio usred noći i bio budan dva sata. možda slučajnost, nisam pametna. vidjet ćemo da li će se vratiti i kako ću dalje. osam mjeseci je dugo da se ne krene u nikakvu akciju i iz mjeseca u mjesec postaje sve gore i sa sve više buđenja preko noći (prošli tjedan iz dnevnika koji sam vodila proizlazi da je možda spavao 4 sata kad se zbroji????) dijete je preumorno i iscrpljeno, nešto moramo poduzeti ali sigurno da neću djete pustiti da plaće 5, 7, 9 minuta bez prestanka pa tako beskrajno i ovih 3 se razletim kao puzzla i treba mi da se sastavim.