kao novi moderator ovog podforuma, zelim vas prvo sve upoznati jer do nedavno nisam skicala ovamo.

dakle, da razbijem tremu pocet cu od sebe.

moj skromni staz samohrane mame je nesto vise od 4 mjeseca. onaj koji je najmanje kriv a trpi (i trpit ce) najvise je moj 6-godisnjak.

za sada nam dobro ide, sve vi, koje sluzbeno pripadate ovom podforumu, znate sto se krije iza tog "dobro"... tesko je brinuti o kuci i djetetu sam, bilo veceri kad razdire samoca, puno brige kako da dijete osjeti sto manje promjene, ni financijski nije lako... ma sto da vam pricam kad znate. nikada nisam zeljela biti samohrana, ali sta je, tu je, snalazim se...

s tatom smo u relativno dobrim odnosima, ege i on se puno vidaju sto i sama poticem.

u svim crnjacima stalno si ponavljam da dijete da odraste sretno treba imati sretnu mamu i sretnog tatu i da je bolje da je tako ako ne zive zajedno nego da dijete odrasta u svadama i netrpeljivosti.


a sad da cujem tko mi je jos tu? kako ste organizirale zivot? tko vam pomaze? kako su vasa djeca prihvatila odrastanje u jednoroditeljskoj obitelji? gdje su zamke i sto me sve jos ceka?