Složila bih se s mamma san.
A ja to vidim još i ovako: komunikacija se odvija isključivo na njegovu inicijativu, ti njega nikad još nisi nazvala pa mu rekla sin ti je danas po prvi puta napravio to i to, pa po njegovoj reakciji vidjela je li mu drago što si zvala ili mu smetaš. Ne znam kako ste se vas dvoje razišli, ali sigurno niste baš u stanju razgovarati kao prijatelji, vjerojatnije je da je taj razgovor napet i mučan, i on možda i želi znati što mu se sa sinom događa, ali nije baš sretan što da bi to doznao mora razgovarati s tobom.
Nije da ga pravdam, ali ja ga još ne bih potpuno otpisala, mislim da se još ima šanse pokazati kao otac.
Zato mislim da ti ta ideja o jednostranoj komunikaciji nije baš najbolja. Ne znači da ga sad svako malo moraš zivkati ali mislim da bi mu bilo drago npr. od tebe nenajavljeno dobiti fotografiju maloga u nekoj fora akciji, to bi samo moglo pomoći da vas dvoje jednog dana uspijete normalno razgovarati, a to će i djetetu biti jako važno.